Najučinkovitiji lijek protiv osteoporoze je tjelesna aktivnost, poručuju liječnici odavno, ali teško je ljudima mijenjati navike. Mnogo je lakše popiti neki lijek, kalcij i vitamin D i očekivati čuda. Lijekovi mogu kontrolirati osteoporozu, no ne mogu je potpuno izliječiti, a tjelesna aktivnost, uz pravilnu prehranu, ostaje najdjelotvornija metoda jačanja kostiju. Svjetski dan osteoporoze, koji se obilježava 20. listopada, posvećen je podizanju svijesti o toj tihoj epidemiji koja pogađa milijune ljudi, osobito žena, čineći im kosti krhkima i podložnima prijelomima.
Glavna je tema ove godine "Izgradite, zaštitite i ojačajte svoje kosti za cijeli život", a da je taj cilj itekako ostvariv, dokazuje iskustvo okretne Ivke Marović iz Virja, nedaleko od Koprivnice, kojoj je osteoporoza dijagnosticirana još prije pedesete godine života, no danas, kada broji 82 godine, već je odavno više nema. Čovjek bi pomislio da će sada biti pogrbljena, možda imati povijest lomova, umjetni kuk ili koljeno, ali ne, Ivka hoda, vježba i svakodnevno vozi bicikl, aktivna je, nema bolova ni prijeloma kostiju. Sve to može zahvaliti upravo svojoj dosljednosti u kretanju, od prvog trenutka kada joj je osteoporoza bila dijagnosticirana, i to gotovo slučajno.
Uznapredovala je
- Osteoporoza ne boli, tako da nisam ni primijetila da nešto nije u redu. Ušla sam u menopauzu ranije, s 45 godina, ali osjećala sam se dobro pa nisam niti odlazila liječniku. No, onda je u sklopu neke akcije iz Zagreba došao tim liječnika mjeriti gustoću kostiju svima koji su bili zainteresirani. Mene je susjeda pozvala da idemo, ali ja sam uporno tvrdila da mi to ne treba jer se odlično osjećam. Srećom, ipak me uspjela nagovoriti i kad sam došla na red, liječnik mi je rekao: ‘Gospođo, pa vi imate uznapredovalu osteoporozu‘. A ja nisam zapravo imala pojma ni što je to - govori Ivka Marović, koja je nakon toga otišla i na snimanje, a potom se bacila na ozbiljno kretanje.
Dobila je tada, kaže, lijek Fosamax i vitamine, no nije htjela stati samo na tome, nego je odlučila osteoporozu liječiti i kretanjem. Uslijedile su tri godine svakodnevnog hodanja.
- Liječila sam osteoporozu tako što sam se kretala, i kretala, i uporno svakodnevno hodala. Kad sam nakon tri godine otišla ponovno na kontrolu kod liječnika koji su došli iz Zagreba, rekli su mi da sam se izliječila. No, upozorili su me da to ne znači da sada mogu stati, nego da bih trebala i dalje nastaviti tim putem: puno hodati i unositi puno kalcija. Rekla sam im da, iako živim na selu, ne volim ni mlijeko ni sir, a oni su mi savjetovali da onda kupim tablete kalcija - kaže kroz smijeh Ivka, koja je njihov savjet ipak ozbiljno shvatila i nastavila i dalje biti jednako aktivna.
Nastavila je, kaže, puno hodati, a to puno u njezinom slučaju značilo je sat vremena ujutro i sat vremena predvečer. Uz to, stalno je vozila i bicikl te na njemu svakodnevno prelazila tri do četiri kilometra. I tako je nastavila godinama. No, unazad koju godinu počeo ju je boljeti kuk.
- Imala sam neke smrtne slučajeve u obitelji te sam jako pala na kilaži, ali i dalje sam puno hodala. Doktorica mi je tada objasnila da mi se, dok hodam, kost tare o kost i to onda uzrokuje bol. Savjetovala mi je da što manje hodam i da što više vozim bicikl, što sam i poslušala. I sada, nakon godinu i pol, za kuk više i ne znam. Ništa me ne boli. Nisam trošila nikakve lijekove, čak ni doktorici nisam više išla. Vozim bicikl svaki dan po pet kilometara, toliko ujutro i toliko pred noć. Vremena, hvala Bogu, imam - zadovoljna je Ivka.
Kilometri u nogama i kotačima
Povremeno uzme kalcij i magnezij, no vožnja bicikla sada je njezin glavni adut. Više nema bolova, a uz to joj se smanjio i tlak, pa su koristi od aktivnosti dvostruke.
- Mogu i do Koprivnice biciklom - kaže odlučno, a za one koji ne znaju, to je dionica od gotovo 20 kilometara. Za nekoga u devetom desetljeću života i više nego dobro. Uostalom, osteoporoza joj se nije vratila, a već godinu dana kuk je više ne boli, pa povremeno opet malo prohoda. No, s bicikla ne silazi.
Ipak, za ovu neumornu umirovljenicu hodanje i bicikl nisu bili dovoljni. Prije mnogo godina uključila se u udrugu Roze, za promicanje zdravlja seoskih žena. U udrugu odlazi dva puta tjedno na tjelovježbu, a sudjeluje s njima i u organiziranim šetnjama s ciljem prevencije osteoporoze.
Najredovitija vježbačica
- Baš smo neki dan išle u šetnju u vinograde. Malo sam se bojala hoće li me nešto boljeti jer dugo nisam išla tako daleko pješice, ali bilo mi je odlično. Ni sutradan nisam osjećala nikakav umor ni bolove - govori Ivka, koja je među najredovitijim članicama, iako je vjerojatno najstarija među njima. Nije joj problem ni hodati ni izvoditi vježbe s loptama, trakama i štapovima. Sve ona to može i ima volje. Od 80 članica, kaže, one starije baš i ne dolaze redovito.
- Ne da im se uvijek dolaziti. A ja imam volje i redovito dolazim na vježbe već deset godina. Onda su one malo ljubomorne ponekad, jer mene ništa ne boli, sve mogu, vozim bicikl... pa me pitaju kako to sve mogu, a ja kažem: ‘Zato što ne posustajem‘. U studenome će udruga slaviti godišnjicu, a tijekom vremena su se promijenile i trenerice. Jedne odu, druge dođu, ali ja sam uvijek tu. Vjerujem da je vježbanje korisno za zdravlje kostiju, a uz to se i malo zabavimo, popričamo i podružimo - opisuje Ivka.
Naša sugovornica ima i savjet za sve žene koje već ulaze u menopauzu ili će uskoro ući. Preporučuje im da počnu redovito vježbati i kretati se, i da svakako odu na liječnički pregled.
- Možda će im dati neke vitamine ili hormone da uzimaju neko vrijeme kako se osteoporoza ne bi razvila. No, bilo bi dobro i da odu na denzitometriju, mjerenje gustoće kostiju. Mene je na to slučajno nagovorila moja susjeda i sva sreća da je bilo tako, jer inače ne bih niti znala da sam imala osteoporozu, budući da sam se tada osjećala odlično i nisam imala nikakve smetnje. Da nisam tada otišla na mjerenje, vjerojatno bih saznala da imam osteoporozu tek kada bih pala i možda slomila nogu, ruku ili kuk. Hvala Bogu, izbjegla sam to. Nisam nikada slomila ništa, a nadam se da i ne budem. U svakom slučaju, moja je preporuka da žene kad dođu u dob pred menopauzu počnu redovito hodati - poručuje Ivka Marović. - I neka naprave neku kontrolu, ako i nemaju nikakvih simptoma. U menopauzi je uvijek dobro temeljito se pregledati jer se događaju svakakve promjene, koje nisu uvijek vidljive niti se osjete.
Svi bi lijek, a ne bi se kretali
Životno je važno redovito se i puno kretati, poručuje Ivka svima, a osobito ženama. Na selu, dodaje, ima puno žena koje su se s godinama udebljale, a onda se, kada dođu u višu dob, još teže kreću.
- Ja sam mršava, pogotovo posljednjih godina, i jako sam pokretljiva, poput neke dvadesetpetogodišnjakinje. Kada su ljudi debeli, ne mogu se kretati, a kada se ne kreću, onda se ni kosti ne obnavljaju niti se troše kalorije. To je tako. Osobe s debljinom trebale bi puno hodati i vježbati, ali to im je teško, pa se onda kreću sve manje, što je loše i za kosti - ističe Ivka, koja je jednostavno nezaustavljiva, pa i ne čudi da je tako vitka i pokretna. Ima pet unuka i tri praunuka koji su joj odlično društvo za šetnje, a i voli se kretati jer se tako najbolje osjeća.
- Za kosti je loše kad se ne krećeš. S kretanjem sam počela prije mnogo godina, toga se držim i ne mislim prestati. Suprug mi je umro i sama sam, pa mi nekad bude dosadno. Ali čim nemam što za raditi, sjednem na bicikl i vozim. Odvozim tri kilometra, vratim se i mirna sam. Protiv debljine se treba boriti jer je ona pogubna i za šećer, i za masnoće, i za osteoporozu, za sve. Ali svi bi samo neki lijek, tabletu, a ne bi se kretali. A baš to kretanje je ključno - naglašava Ivka Marović, koja se, priznaje nam, najviše voli umoriti aktivnošću i onda se lijepo najesti, jer zna da se to neće pretvoriti u salo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....