Viši ITM podiže rizik za dijabetes, ali ne nužno i za infarkt

ITM-om se mjeri tjelesna masnoća i procjenjuje rizik od s njom povezanih zdravstvenih problema, a računa se tako da se težina osobe podijeli s visinom (izraženom u metrima) na kvadrat. Vrijednosti su sljedeće:

• Pothranjenost – ITM manji od 18,5,
• Normalna masa – 18,5 do 24,9,
• Povećana tjelesna masa – 25 do 29,9,
• Pretilost – 30 i više.

Više od 33 posto odraslih Amerikanaca danas je predebelo, a što im uvelike povećava rizik od srčanih bolesti, moždanog udara, dijabetesa tipa 2 i nekih vrsta raka. No, prema istraživanju prof. Petera Nordströma i njegovih kolega sa Sveučilišta Umeå u Švedskoj, viši ITM ne podiže nužno rizik za infarkt i smrt. Do tog su zaključka došli analizirajući podatke 4.046 parova identičnih blizanaca. Budući da su takvi blizanci genetski jednaki, znanstvenici su mogli proučavati njihove zdravstvene rizike povezane s debljinom neovisno o genetskim faktorima.

Varijacije ne doprinose većem riziku od infarkta

Kod svih parova postojale su razlike u vrijednosti ITM-a: prosječni ITM lakših blizanaca bio je 23,9, a težih 25,9. Tijekom 12 godina studije, tim je pratio incidenciju infarkta, umiranja te dijabetesa tipa 2 i njihovu povezanost s vrijednosti ITM-a. Za više od 3.200 blizanačkih parova tim je uključio i podatke o promjenama ITM-a u godinama koje su prethodile početku studije.

Općenito, znanstvenici su otkrili da niti u jednom paru teži blizanac (čak i ako je imao ITM viši od 30) nije imao veći rizik za infarkt od lakšeg blizanca tijekom promatranog razdoblja. Štoviše, među težim blizancima bila su ukupno 203 infarkta (pet posto) i 550 smrti (13,6 posto), a među lakšima 209 srčanih udara (5,2 posto) i 633 smrti (15,6 posto). Nadalje, promjene ITM-a u godinama prije studije nisu utjecale na kasniji rizik od infarkta i smrti.

Viši ITM - veća mogućnost oboljenja od dijabetesa

No, kod dijabetesa tipa 2 otkriven je veći rizik kod težih blizanaca: kod njih je zabilježeno 345 slučajeva, a kod lakših blizanaca 224 slučaja dijabetesa tipa 2. Nadalje, pokazalo se da su blizanci koji su imali viši ITM u godinama prije studije imali veću vjerojatnost za pojavu dijabetesa tipa 2.

Premda ova studija ne može zaključiti podiže li ili ne viši ITM rizik za srčani udar i smrt, znanstvenici smatraju da otvara pitanja o efikasnosti mršavljenja u prevenciji takvih stanja. Otkrića mogu ukazivati na to da, u skladu s rečenim, gubitak težine više utječe na smanjenje rizika za dijabetes nego na smanjenje rizika za infarkt i smrt, smatraju u znanstvenom timu. Svjesni su i ograničenja studije – sudionici su sami davali podatke o težini i visini, a u obzir se nije uzimao niti opseg struka koji je jače povezan s rizikom za srčane bolesti nego ITM.