Puno je više od mirisnog soka koji volimo: liječi gripu, prehladu, zatvor i želučane tegobe te spašava bubrege

Mirisna i očaravajuća biljka širokih sitnih, gotovo čipkastih, bijelo žutih mirisnih cvjetova upravo sada je u svojoj najboljoj fazi kada se mogu brati cvjetovi za izradu soka kojeg generacije pamte iz djetinjstva i kuhinja naših baka, koje su redovito radile sirup od bazge. Mirisnu ljepoticu latinskog naziva (Sambucus nigra L.) naći ćete uz rubove šuma, šumskih puteva, uz kuće i naselja, ali izbjegavajte cvjetove brati ako grm bazge vidite uz prometnicu ili drugo zagađeno područje.

Omiljena je i jedna od najpoznatijih samoniklih biljaka koju često beru i oni koji inače ne prepoznaju samonikle biljke – naravno zbog neodoljivog soka od bazge. Uz njega, sve popularniji su i želei od bazge, pečeni cvjetovi (prethodno) namočeni u smjesu za palačinke, posute cimetom, ali i ocat od bazge.

Cvjetove berite za sunčana vremena i to samo one potpuno rascvjetane sa žutim sladonosnim prahom. Za izradu soka, odnosno sirupa na deset cvjetova potrebna je litra vode, kilogram šećera i jedan limun. Šećer je u ovom soku prirodni konzervans i, ako smanjujete njegovu količinu da biste dobili neki oblik ‘light‘ soka, povisujete rizik da će se sok prije pokvariti. Stoga se radije priklonite receptu naših baka, koje su znale kako napraviti čaroban sok koji bi nas rashlađivao cijelo ljeto. Uz bazgu, vodu i limun u osnovni recept ide i limunska kiselina kako cvjetovi ne bi užegli.

Shutterstock

Kad uberete cvjetove bazge namočite ih u vodu sa limunskom kiselinom i izrezanim limunom. Promiješajte i ostavite da odstoji na hladnom i tamnom mjestu 24 sata. Drugi dan procijedite kroz gazu, dodajte šećer i dobro promiješajte. Ostavite da stoji još 24 sata uz povremeno miješanje. Nakon toga sirup je spreman za pretakanje i skladištenje u staklene boce. Sok možete i prokuhati tako da tekućinu u kojoj su se 24 sata namakali cvjetovi s limunom procijeđenu stavite na vatru i uz miješanje dodajete šećer. Žlicom uklanjate pjenu koja se stvara kako bi sok bio čišći. Čim prokuha maknite s vatre, ohladite i sipajte u staklene boce. Ako ga duže kuhate, bit će gušći. Takav sok možete čuvati do godinu dana na hladnom i tamnom mjestu. Otvoreni sok držite u frižideru dok ga ne popijete.

Cvjetove bazge možete staviti i u bilo koji domaći med. Malo promiješajte, zatvorite staklenku i ostavite da odstoje na sobnoj temperaturi od tri do sedam dana, potom procijedite kroz cjedilo. Med s intenzivnim okusom bazge i ljekovitim djelovanjem zbog vitamina C i antioksidansa u bazgi možete dodavati u čaj, napraviti sok ili uzeti žličicu meda ujutro na tašte. Ljekoviti čaj možete napraviti i od suhih cvjetova bazge, koji nakon sušenja moraju zadržati prirodnu boju. Pomaže kod viroza i gripe, angine ili upale krajnika.

Bazga koja sačuva cvijet na jesen će donijeti plodove, male tamnoljubičaste ili crne bobice, koje se najviše koriste za kuhanje marmelade i pekmeza, ali i likera te vina.

Treba uvijek imati na umu da su bobice bazge otrovne ako se konzumiraju sirove i u većoj količini, ali termički obrađene ne predstavljaju opasnost za zdravlje. Otrovno je i lišće te se ono ne jede. Neki navode da već i sto grama lišća može usmrtiti životinju ili čovjeka od pedeset kilograma. Kod većine će nezrele i nekuhane bobice bazge ili velike količine sirovog cvijeta uzrokovati mučninu, povraćanje i proljev. Svi dijelovi stabla, uključujući grančice, lišće, korijenje i sjemenke, toksični su jer sadrže vrstu cijanogena koja se zove glikozid. Također, osobe koje imaju problema s imunitetom mogu reagirati osipom ili dišnim problemima u doticaju s bazgom. Budući da je diuretik, bazgu oprezno koristiti savjetuje se i onima koji uzimaju lijekove za pojačano izlučivanje urina.

Poznato je više desetaka vrsta bazge, a kod nas samoniklo rastu tri vrste. Uz crnu (najpoznatija vrsta bazge, koja se naziva i ‘pravom‘ bazgom) samoniklo raste i crvena bazga (lat. Sambucus racemosa) - ima crvene bobice, od kojih se također može raditi sirup, pekmez i med. Crvena bazga naziva se i planinska jer kod nas raste na području Velebita, Medvednice, Plješivice, Male Kapele i Risnjaka. Uz njih kod nas raste i abdovina (lat.Sambucus ebulus, naziva i ‘smrdljivom‘ bazgom), koja je rastom niža. Plodovi abdovine su malene crne bobice u obliku elipse, a zreli plodovi daju ružičasti sok koji se također koristi kao narodni lijek.

Kod infekcije, problema s bubrezima...

Sve su vrste bazge poznate i vrlo popularne u narodnoj medicini kao pomoć u liječenju gripe i prehlada jer podiže imunitet, što je vjerojatno zbog udjela vitamina C. I kao dodatak prehrani bazga je je ušla u mainstream. Američki mediji objavili su rezultate nekoliko tržišnih izvješća o tome da je 2020., prve pandemijske godine prodaja biljnih dodataka u SAD-u premašila deset milijardi dolara, a jedan se dodatak ističe kao lider - crna bobica bazge. Od zime 2018. godine, kada je bila jaka sezona gripe, koja je i dovela do nestašice antivirusnog lijeka Tamiflu bilježi se rast prodaje bazge kao dodatka prehrani, a samo u 2020. na taj je dodatak potrošeno više od 270 milijuna dolara. Covid je još dodatno osnažio uspjeh ovog dodatka prehrani jer se cijeli svijet okrenuo prirodnim lijekovima za jačanje imunosnog sustava. Također, i znanstvena istraživanja podupiru ovaj trend. Od početka 2000-ih objavljeno je mnogo recenziranih znanstvenih studija i kliničkih ispitivanja bobica bazge, koje su proučavale različite biomedicinske sposobnosti bazge da modulira aktivnost našeg imunosnog sustava i bori se protiv virusa gripe. To se pripisuje flavonoidima koji potiču oslobađanje protuupalnih citokina u tijelu. Istraživanja su razjasnila i sposobnost spojeva u bazgi poput sambucola da neutraliziraju glikoproteine koji se nalaze na površini virusa poput gripe, inhibirajući njihovu sposobnost da uđu u ljudske stanice i repliciraju se. Trenutačno se raspravlja i o potencijalu bazge da dovede do nove klase antivirusnih lijekova.

Tradicionalna medicina je ovu ljekovitu biljku, koja u narodu ima i druga imena (zova, zovina, opatovina, bujad, aptika) obilno koristila kao sredstvo za poticanje znojenja i pomoć kod zatvora, bolova u zglobovima i mišićima, infekcijama dišnog sustava, glavobolja, problema s bubrezima, kao lijek za želučane tegobe, losion za oči, melem za modrice, pomoć kod epilepsije, HIV-a... Hipokrat ju je nazvao svojom "medicinskom škrinjom" 400. godina pr. Kr. zbog njezine široke primjene. Stoljećima poslije Hipokrata, bazga je postala dijelom mitova i legendi. Vjerovalo se da nošenje drva bazge, lišća, cvijeta ili bobica može zaštititi od napada, listovi i grane bazge često su visjeli na vratima i prozorima kako bi zaštitili one koji su živjeli u njima, bazga posađena u stražnjem dvorištu, osobito u blizini kuhinje, pružala je zaštitu od negativnih utjecaja i bolesti. Cvjetovima bazge pralo se lica kako bi koža bila njegovana i svjetlija, a ulje bazge ili voda s namočenim cvjetovima koristili su u ritualima blagoslova. Također se vjerovalo da ako zaspite pod grmom bazge sanjat ćete o keltskim vilinskim zemljama. Suprotno tome, među kršćanskim tradicijama, bazga je simbol tuge i smrti. Juda Iškariotski počinio je samoubojstvo vješanjem na drvo bazge, a neki navode i da je drvo korišteno za izradu križa na kojem je Isus bio razapet, bilo drvo bazge. Koristila se u raznim pogrebnim ritualima i u raznim ritualima za prepoznavanje i zaštitu od vještica. U folkloru drvo bazge koristilo se za izradu drvenih puhačkih instrumenata za koje se kaže da proizvode glazbu vila.