Mirella Rasic Paolini, holistička terapeutkinja. Foto: Darko Tomaš/CROPIX
Paradoks života

Terapeutkinja: Čini se da smo dobili godine, ali izgubili njihovu kvalitetu, no postoji način kako to preokrenuti

Otkrijte koje svakodnevne navike, odnosi i stavovi čine razliku između dugog života i istinske kvalitete

Živimo dulje nego ikada prije. Napredak medicine, suvremenija dijagnostika, bolja higijena, dostupnost hrane i razvoj tehnologije značajno su produžili prosječni životni vijek. Ipak, paradoks našeg vremena jest da, unatoč duljem životu i dostupnosti modernih lijekova, mnogi ljudi ne žive zdravije. Kronične bolesti, pretilost, dijabetes, kardiovaskularni problemi, anksioznost i depresija postaju sve češći pratitelji suvremenog života. I dok medicina često uspijeva liječiti simptome, sve više ljudi boluje prije svega mentalno, a od toga se razvijaju i fizički problemi. Čini se da smo dobili godine, ali često gubimo kvalitetu tih godina. U nastavku teksta istražit ćemo moguće uzroke ovog fenomena, kao i načine na koje možemo očuvati i mentalno i tjelesno zdravlje kroz svakodnevne navike i stil života.

image

Stres je postao gotovo normalno stanje

S K TU MAI/SHUTTERSTOCK

Cijena modernog života

Svakodnevica modernog čovjeka obilježena je stalnim ubrzanjem. Radimo više, sjedimo više, spavamo manje, a istodobno smo izloženi neprekidnom priljevu informacija i pritiscima raznih vrsta.
Stres je postao gotovo normalno stanje. Hrana se bira prema brzini pripreme, a ne nutritivnoj vrijednosti, kretanje zamjenjuju ekrani, a društvene veze, iako brojne u virtualnom prostoru, često ostaju površne.

U takvim okolnostima ne iznenađuje što se organizam troši brže nego što ga medicina uspijeva popravljati. Depresija i anksiozni poremećaji poprimaju razmjere epidemije, a sve više ljudi osjeća usamljenost, gubitak orijentacije i unutarnju prazninu, čak i kada su materijalne potrebe zadovoljene. S psihološkog i duhovnog aspekta, problem se često povezuje s nedostatkom smisla, prekidom povezanosti s drugima i udaljavanjem od vlastitih vrijednosti. Kada čovjek izgubi odgovor na pitanje „zašto nešto čini i kome pripada“, raste osjećaj tjeskobe i beznađa. Zajednica, rituali, molitva, meditacija ili jednostavna praksa zahvalnosti mogu pružiti okvir koji vraća osjećaj reda i sigurnosti. Time se ne uklanja svaka patnja, ali stvara se unutarnja snaga potrebna za suočavanje sa životnim izazovima.

Što znači živjeti dugo i kvalitetno

Sve više se govori o zdravom životnom vijeku - koliko dugo živimo funkcionalno, samostalno i ispunjeno, ne samo fizički, nego i mentalno. Ideja nije samo produžiti život, nego produljiti razdoblje vitalnosti, očuvati kvalitetu svakodnevnog života i osigurati da mozak ostane učinkovit i vitalan. U modernom društvu suočavamo se s rastućom epidemijom kognitivnih poremećaja i demencije, koja se, nažalost, javlja u sve ranijoj dobi. To dodatno naglašava koliko je važno njegovati mentalno zdravlje kao temelj dugovječnosti.
Upravo tu nastupa pitanje koje zanima i znanstvenike i obične ljude: postoje li mjesta i zajednice u kojima se uspijeva živjeti dulje, a pritom ostati zdrav i mentalno vitalan? Ako postoje, možemo li njihove navike i principe razumjeti i primijeniti u vlastitom okruženju kako bismo očuvali zdravlje tijela i mozga?

image

Prava snaga dugovječnosti počinje u umu i u našem odnosu prema sebi

OLEZZO/SHUTTERSTOCK

Modre zone kao inspiracija

Odgovor pokušava dati koncept modrih zona, dijelova svijeta u kojima živi neuobičajeno velik broj stogodišnjaka, a ljudi starost dočekuju u dobrom fizičkom i mentalnom stanju. Najpoznatija područja uključuju Sardiniju, Okinawu, Ikariu, poluotok Nicoyu. Iako geografski i kulturološki različite, ove sredine dijele niz zajedničkih navika koje nadilaze razlike u tradiciji i načinu života.

Na temelju njih razvijen je Blue Zones Project, koji nastoji principe dugovječnosti prenijeti u moderne gradove i zajednice. Projekt ne prebacuje odgovornost isključivo na pojedinca, nego oblikuje okruženje koje olakšava zdrave izbore – hodanje, dostupnost hrane i poticanje međusobne podrške. Kada grad potiče kretanje, kada su zdravi obroci lako dostupni, a susreti i zajedništvo prisutni, ljudi lakše usvajaju dobre navike.

Svakodnevne navike dugovječnih ljudi

Istraživači su prepoznali obrasce ponašanja koji se spontano pojavljuju u dugovječnim zajednicama. Ljudi se prirodno kreću tijekom dana, rade u vrtu ili obavljaju kućanske poslove, hrana im je umjerena i uglavnom biljna, a meso jedu rjeđe i u manjim količinama. Prestaju jesti prije nego što osjete potpunu sitost, čime čuvaju tijelo od preopterećenja. Mnogi od nas i dalje imaju predrasudu da zdrav život znači isključivo pravilnu prehranu i tjelovježbu.

Osobno smatram da je to tek površina priče. Prava snaga dugovječnosti počinje u umu i u našem odnosu prema sebi. Kako se nosimo sa stresom, koliko pozornosti posvećujemo osjećajima, mislima i vlastitim vrijednostima, koliko smo sposobni prepoznati što nam šteti, a što nas podržava – sve to oblikuje kvalitetu naših godina više nego što to bilo koja dijeta ili fitness rutina može učiniti sama.

Jednako važan element jest odmor i sposobnost upravljanja stresom. U modrim zonama razvijene su svakodnevne navike koje pomažu smanjiti napetost i vratiti ravnotežu organizmu. To može biti kratki popodnevni odmor, razgovor s bližnjima, meditacija ili jednostavna praksa svjesnog usporavanja.
Stres nije moguće potpuno izbjeći, ali može se spriječiti da postane kronično stanje tijela i uma. Upravo sposobnost upravljanja stresom, ali i sobom, te svjesni rad na sebi razlikuje dugovječne zajednice od suvremenog načina života, u kojem napetost često traje bez prestanka.

Snaga odnosa i pripadnosti

Dugovječni ljudi najčešće žive u čvrstim obiteljskim i prijateljskim mrežama. Starije osobe ostaju aktivan i poštovan dio zajednice, a osjećaj pripadnosti i međusobne brige snažno utječe na mentalno i tjelesno zdravlje. Harvardsko dugogodišnje istraživanje razvoja odraslih pokazuje da bliski i stabilni odnosi imaju presudnu ulogu u osjećaju sreće, otpornosti i dugovječnosti. Ljudi koji imaju nekoga na koga mogu računati i s kim mogu dijeliti brige lakše prolaze kroz teškoće i brže se oporavljaju od kriza.

Duhovnost i svrha

Duhovnost ne mora biti religijska, već predstavlja osjećaj smisla i povezanosti. Sudjelovanje u zajednici, introspektivne prakse ili rituali pomažu očuvanju emocionalne stabilnosti i unutarnjeg mira.
Osjećaj svrhe jedan je od najsnažnijih prediktora dugovječnosti. Kada znamo da smo potrebni obitelji, zajednici ili poslu koji volimo, starost poprima drukčije značenje. Svrha života daje energiju i otpornost na stres, usmjerava odluke i omogućuje da napori imaju vrijednost.

image

Možemo prilagoditi vlastiti život inspiriran modrim zonama

SANJA MILJEVIC/SHUTTERSTOCK

Jednostavnost svakodnevnih izbora

Kretanje, umjerena prehrana, kvalitetan san, bliski odnosi, učinkovito upravljanje stresom i svjesni rad na sebi – sve to zajedno stvara okruženje u kojem tijelo i um mogu trajati dulje. Za suvremenog čovjeka najteži je upravo taj dio, jer dugovječnost zahtijeva ne samo strpljenje, kontinuitet i dosljednost, nego i znanje, samosvijest i aktivan rad na vlastitom unutarnjem svijetu. Upravo sposobnost upravljanja sobom i svojim stresom razlikuje one koji dugo i kvalitetno žive od onih koji, unatoč godinama, gube vitalnost i mentalnu jasnoću.

Put prema samosvijesti

Možda ne možemo preseliti na mediteranski otok ili planinsko selo, ali možemo prilagoditi vlastiti život inspiriran modrim zonama. Više hodati, jesti svjesnije, njegovati prijateljstva, pronaći vrijeme za tišinu i introspekciju. Psihološki, važno je biti iskren prema sebi, prepoznati vlastite navike i unutarnje stanje.
Vrijedno je postaviti sebi pitanja: kako se odnosim prema vlastitom tijelu, imam li ljude s kojima mogu dijeliti brige, osjećam li pripadnost i što mom životu daje smisao?
Odgovori se razlikuju od osobe do osobe, ali upravo u tim pitanjima počinje promjena. Dugovječnost nije tajna skrivena u laboratoriju, već rezultat svakodnevnih izbora, načina na koji živimo jedni s drugima i odnosa koji gradimo prema sebi.
Ako želimo dulje živjeti, možda najprije trebamo naučiti živjeti sporije, povezanije i svjesnije, a posebno paziti na vitalnost mozga, mentalno zdravlje i unutarnji rad na sebi.

Mirella Rasic Paolini, holistička terapeutkinja za mentalno zdravlje i licencirana hipnoterapeutkinja


08. lipanj 2026 22:37