Pasivno agresivno ponašanje smo svi doživjeli, u obliku šutnje, kratkih odgovora ili kratkih poruka. Vrlo ga brzo uočimo kad se netko tako ponaša prema nama, a jesmo li svjesni kad mi to činimo drugima?
Zapravo, neki pasivno agresivni ljudi nikad neće doći do ove točke introspekcije jer bi ih sama pasivna priroda njihovih postupaka mogla navesti da vjeruju da uopće ne pridonose sukobu. Umjesto da izravno rješavaju sukobe, oni ignoriraju vlastite osjećaje, kaže psihoterapeut Peter Schmitt, suradnik kliničkog direktora u Kip Therapy, za Well+Good.
Zato je važno naučiti prepoznati ga kod sebe i drugih.
Što je pasivno agresivno ponašanje?
To je oblik ponašanja u kojem osoba neizravno izražava svoje osjećaje umjesto da izravno komunicira svoje negativne emocije. Pasivno agresivna osoba često govori stvari koje nisu u skladu s onim što radi, kaže psihoterapeutkinja Anita Astley.
Ako ste empatična osoba koja lako uoči emocije drugih, moglo bi vam biti očito kad netko svoje emocije prikriva ovakvim ponašanjem. Za druge, ovakve taktike manipulacije nisu tako lako uočljive, a ponekad se čak maskiraju kao dobra djela. Neki od najčešćih primjera uključuju:
- Tišina kao metoda kažnjavanja
- Sarkazam
- Nepovezane pritužbe
- Lažno suosjećanje
- Neizravni napadi ili cyberbullying
- Suptilna omalovažavanja
- Puhanje i uzdisanje
Oni koji su izloženi takvom ponašanju mogli bi se osjećati frustrirani zagonetnim ponašanjem svojih partnera.
- Suočavanje s nečijom pasivnom agresijom može se činiti kao pokušaj čitanja mješovitih signala - kaže Schmitt.
No, pasivno agresivna osoba se ne osjeća dobro kad se tako ponaša. Isto tako, može postati još više frustrirana i ljuta jer nije u stanju učinkovito izraziti svoje negativne osjećaje, što dovodi do daljnje zbunjenosti zbog čega je gotovo nemoguće prijeći s problema na rješenje, ističe Astley. I što dulje čeka da im druga osoba pročita misli, to više ogorčenosti može stvoriti. Na kraju će ti osjećaji izaći na vidjelo na neki način.
- Budući da pasivno agresivni ljudi nisu u stanju izraziti svoju agresiju i upravljati njome, vjerojatnije je da će s vremena na vrijeme imati nerazmjerne emocionalne ispade - kaže Astley.
Drugim riječima, pasivna agresija može voditi prema većim sukobima.
Što potiče osobu na pasivnu agresiju?
Kao i mnogi oblici ponašanja, tako se i ovo obično prvo javlja tijekom djetinjstva.
- Pasivno agresivni ljudi često su od ranog djetinjstva naučili da izražavanje negativnih misli i osjećaja nikada nije prihvatljivo niti sigurno - kaže Astley.
Kad netko čuje ili vidi takvu poruku više puta, bila ona izravna ili neizravna, može je internalizirati, što stvara obrazac oko izražavanja i upravljanja agresijom, rekla je Astley. S vremenom osoba možda neće ni prepoznati ljutnju kada se pojavi ili bi je mogla naučiti potisnuti iz straha od sukoba.
Isto tako, takva osoba može biti "emocionalno poništena" kao dijete, što znači da su njezini osjećaji minimizirani ili odbačeni do te mjere da kasnije poništava vlastite osjećaje.
- Ako osoba ne vjeruje da su njezini osjećaji važni, može joj biti teško ili besmisleno izraziti ih nekom drugom. Njihov unutarnji dijalog može zvučati kao: "Nije to tako važno", "Pretjerujem", "Emotivna sam" ili "Ne bih trebala osjećati ove emocije jer nisu tako mislili" - objašnjava Tania DeBarros, psihoterapeutkinja na platformi za mentalno zdravlje Alma.
Moguće je da se takav unutarnji dijalog razvije i samo u određenom odnosu, kao odgovor na ponašanje druge osobe, kaže Kate Deibler, psihoterapeutkinja u Almi.
Možda pasivna osoba živi ili radi u okruženju u kojem se snažne emocije kažnjavaju, tako ih se uči da maskiraju te emocije, koje se onda umjesto toga u konačnici pojavljuju na pasivan način, kaže Schmitt.
U konačnici, pasivna agresija može biti dio reakcije na traumu, navodi DeBarros.
Kako prepoznati je li vaše ponašanje pasivno agresivno?
Iako biste mogli lako prepoznati ovakvo ponašanje kod nekog drugog, može biti teže prepoznati kada ste vi pasivno agresivni, kaže Schmitt. Potiskivanje bijesa zahtijeva veliku koncentraciju, toliko da možda čak i ne shvaćate ta to činite.
Što više drugi ljudi oko vas reagiraju na vaše pasivno agresivno ponašanje, to će vam biti teže da sami prepoznati da to činite, kaže DeBarros.
- Na primjer, ako mi svaki put kad se durim netko posveti pažnju, pita me što nije u redu ili učini nešto da se osjećam bolje, a da ne moram jasno komunicirati svoje potrebe, naučit ću da ako se durim, dobivam podršku - objašnjava Schmitt.
Ovo su oblici pasivno agresivnog ponašanja koje trebate potražiti kod sebe:
Smatrate se osobom koja se ne sukobljava ili se ne ljuti
Održavanje antagonističkog odnosa s osjećajima ljutnje može biti znak da svoju ljutnju obično izražavate pasivno. Primjerice, imate stav "Nikada se ne ljutim na ljude".
- Istina je da svi ponekad imamo agresivne osjećaje pa će se pokušaj potiskivanja tog dijela sebe na kraju pokazati kao pasivna agresija ili nešto gore - kaže Schmitt.
U istom smislu, osjećaj da ne izražavate ljutnju ili iritaciju dobar je pokazatelj da se ona sublimira u nešto drugo ili da se oslobađa drugim putem.
Drugi vas optužuju da niste izravni sa svojim osjećajima
S obzirom na to da vi vjerojatno možete lakše uočiti pasivnu agresiju kod nekog drugog, vaši bliski prijatelji i voljene osobe vjerojatno bolje razumiju vašu pasivnu agresiju od vas samih. Ako vas drugi optužuju da ne izražavate svoje osjećaje ili govore da ste uzrujani kada osjećate da se niste, to je dobar pokazatelj da se ponašate pasivno agresivno.
Govorite stvari koje zapravo ne mislite
Jedan od najočitijih znakova ovakvog ponašanja je navika izgovaranja stvari koje zapravo ne mislite. Primjerice, kad kažete "da", a mislite "ne" u bilo kojem kontekstu, kaže Astley. Može biti primamljivo reći nešto što druga osoba želi čuti samo da izbjegnete sukob, ali ako su riječi koje izlaze iz vaših usta u izravnoj suprotnosti s onim što osjećate, vjerojatno ste pasivno agresivni.
Često koristite sarkazam za izražavanje osjećaja u svađi
Naravno da sarkazam možete koristiti dok se šalite s prijateljima ili partnerom, ali ako uočite da ga upotrebljavate uglavnom kada ste uzrujani ili vodite teške razgovore, to je obično znak pasivno agresivnog ponašanja, navodi DeBarros.
Očekujete da drugi jednostavno shvate kako se osjećate
Ako ste frustrirani nečijim nedostatkom razumijevanja prije nego što ste odvojili vrijeme da objasnite svoje osjećaje, vjerojatno se ponašate pasivno agresivno, kaže DeBarros. Očekivanje da druga osoba može pročitati vaše osjećaje kroz vaše ponašanje siguran je put prema pogrešnoj komunikaciji i sukobu, dok vas izravno izražavanje, može dovesti do razumijevanja.
Kako spriječiti vlastitu pasivnu agresiju?
Prije nego što možete drugima priznati da ste ljuti na produktivan način, morate priznati da doista imate te osjećaje.
- Najbolji lijek za pasivnu agresiju je prihvaćanje vlastite agresije - kaže Schmitt.
Da biste to učinili, odvojite vrijeme svaki dan da aktivno provjeravate i identificirate kako se osjećate koristeći riječi koje izražavaju vaše emocije, kaže DeBarros (npr. nervozno, uzbuđeno, sretno, umorno, uzrujano, itd.). Važno je da u takvim situacijama dopuštate da i negativni osjećaji isplivaju na površinu.
- Jednom kada ih uspijete identificirati, vježbajte osjećati se ugodno s njima govoreći si: "U redu je. Dopušteno mi je imati te negativne misli i osjećaje, to ne znači da sam loša osoba, već da sam zdrava osoba" - kaže Astley.
Isto tako, kad odlučite podijeliti svoje osjećaje, shvatite da druga strana možda neće reagirati kako biste se nadali jer i oni, baš kao i vi, imaju pravo na vlastite osjećaje.
Sukob je zastrašujući, ali izbjegavanje može samo pogoršati stvari.
