Zatajiš li si istinu o sebi, budi uvjeren da će naići netko tko će ti je razotkriti ravno u lice

Ako dugo stojimo ispod okvira vrata, počet ćemo se osjećati kao okvir. Odluku hoćemo li proći kroz vrata i suočiti se s nekim možda novim znanjem ili će naši koraci krenuti unatrag u područje života gdje ponavljamo navodno nam poznate radnje, uvjeravajući se kako ćemo na taj način manje griješiti ili pronalaziti mogućnost opravdanja svojih pogrešaka, umjesto da zakoračimo kroz vrata i proširimo svoje mogućnosti nekim puno jednostavnijim metodama. A svaka metoda ponajprije mora biti procesuirana u nama nakon što je pročitamo ili čujemo da bi mogla prijeći u vidljivo djelovanje u kojem će naše emocije moći podnijeti i ono nepodnošljivo. Riječ ‘preporučujem‘ u sebi nosi određeni izazov, bilo da je izgovara liječnik, odvjetnik, stručni savjetnik ili neka Pitija iz Delfa. Naravno da ćemo mi kao ljudska vrsta dozirano odvagati preporuku ili raspitati se vrlo pomno o njezinom djelovanju, osim kad smo u potpuno bespomoćnom stanju, bilo fizički ili mentalno. Iako mi najviše volimo sami savladavati i riješiti životne prepreke i donositi samovoljne odluke, a o razlozima je najbolje ne raspravljati jer ionako nitko neće priznati pravi razlog. Upravo tu dolazi do izražaja naša dvojnost zbog koje se opiremo potražiti preporuku dok zadnju kap ne iscijedimo iz sebe. Tada se više ne dvoumimo nego pokušavamo putem preporuke preživjeti ili ispraviti nanesenu nam nepravdu. U svakom slučaju dobro je iskušati sebe zbog budućih događaja, a pri tom ne zaboraviti onu poznatu ‘Ni na vlastitom ni na tuđem iskustvu ne počiva život‘. Ja sam neutralni savjetnik i kao takva preporučujem unijeti male izmjene u razmišljanje čovjeka, bez ikakve prisile od provedbe dok čovjek sam ne osjeti želju za pokušajem te provedbe.

Prva preporuka (da bi prestali imati frustracijske groznice)

Ljudi kojima je ponestalo ideja postaju frustrirani.

Tko ih traži u razumu, taj će se razočarati.

Tko ih traži u duši, taj će se razveseliti

Čekaj strpljivo dok ti duša šapne ideju.

Druga preporuka (uskraćen čovjek na kraju biva uništen)

Ono što si uskratio drugom, drugi će uskratiti tebi!

Usporedi to s kućama u nizu. Čim se jedna sruši i tvoja će izgubiti na vrijednosti.

Treća preporuka (probiti zid čovjek može i bez oštećenja sebe)

Izvjesno je da ćemo doživjeti ljubav. Od koga – nebitno je. Bitno je hoćemo li je primiti ili odbiti.

Ako je primimo, izvjesno je da ćemo mnogo puta zbog primljene ljubavi jaukati, upravo iz ljubavi. Jer ljubav funkcionira i kroz jauk i kroz smirenje.

Sve postaje neizvjesno ako ljubav ograničimo na određene ljude.

Četvrta preporuka (fuzija starog i novog života moguća je)

Želja da stvorimo ozbiljan koncept života bio je samo alibi za našu globalnu nesnalažljivost. Uključimo intuiciju u naše živote i postat ćemo vrlo snalažljivi čak i u nemogućim uvjetima.

Peta preporuka (tko je ovdje u zabludi)

Između sluge i gospodara nema razlike.

Oboje služe svrsi.

Sluga služi svrsi muke, a gospodar služi svrsi lagode.

Tako barem oni misle.

Tek zamjenom uloga s vremenom bi uvidjeli čija je sreća veća.

Šesta preporuka (je li ikome bijes riješio problem)

Bijes nikad neće biti izliječen željom da dokažemo nepravdu istjerivanjem pravde.

Nakon pravde će naša želja za osvetom izbiti na površinu.

Prije nego bijesu dopustimo da zavlada našim emocijama, treba razmisliti:

‘Tko sam ja da bih bio izuzet od nepravde? I jesam li doista toliko ‘čist‘ čovjek da mogu sa sigurnošću tvrditi kako moja djela nikad nitko nije osjetio nepravednim?‘

Zapamtite: od bijesa do lijesa kratak je put.

Sedma preporuka (ako su svi nedužni, gdje su krivi)

Kada svatko od nas postane jednako vrijedna karika u lancu zvanom život, tada će naša razmišljanja dobiti kolektivno obilježje. To je način da iz propasti krenemo putem ponajprije iskupljenja naših dosadašnjih zabluda. Iskupljenima je uvijek dana mogućnost spasa.

Osma preporuka (obdukcija vlastitog ponašanja)

Uspoređivati samoga sebe s bilo kime ne samo da je besmisleno, nego je neuviđavno i spram sebe i spram drugoga. Ne uvidjeti ono što zaista jesi, svjesno je odbijanje pokušaja da sebe vidiš u pravom svjetlu.

To je bijeg od razotkrivanja istine o sebi. Zatajiš li samom sebi istinu o sebi, budi uvjeren da će naići netko tko će ti je razotkriti ravno u lice.

Tada ćeš biti javno posramljen. Zato je bolje biti posramljen u vlastitom ogledalu.

Deveta preporuka (ljubav je padina i uspon)

Kontroliranjem partnera nećemo osigurati doživotnu ljubav. Možemo je jedino upropastiti.

Sve što njegujemo raste prirodno, a sve što kontrolom prisiljavamo da raste, namjerno uvene.

Krivo prosuđivanje čovjeku ne oduzima samo vrijeme i novac, oduzima mu nešto puno važnije, a to je: postojani oslonac zvan ljubav.

Deseta preporuka (prijatelji se lakše izgube nego zadrže)

Onaj koji bdije nad vašim životom i u vrijeme tmurnih i sunčanih dana, to je prijatelj. Onaj koji spava, taj je jedino samom sebi prijatelj.

Jedanaesta preporuka (loši da bi sebe očistili traže dobre ljude)

Ako se osjećaš loše, spas je u dobru.

Podvrgni samoga sebe ‘čišćenju‘ od loših misli.

Kloni se onih zbog kojih su tvoje misli postale loše.

Jer kad jednom loše pronađe mjesto u tvom umu, mijenja tvoju suštinu.

Dvanaesta preporuka (bez empatije – otpisani!)

Dok ne osjetimo na vlastitoj koži sličan ili približno sličan događaj koji se događa drugom čovjeku, empatiju u pravom smislu riječi nije moguće osjetiti.

Slušajući ili gledajući tuđi događaj možemo dočarati osjećaj tog čovjeka, ali samo ako se dovoljno uživimo u slušanje. Dočarani osjećaj pobudit će istinski osjećaj empatije u nama.

Prisutni duhom uvijek su uživljeni u slušanje.

Trinaesta preporuka (kriva strana života)

Kupovati sreću tuđim računima znak je vlastite nesposobnosti prepoznavanja jesam li izabrao pravi put svoga života.

Na krivom putu krivaca je mnogo, a zapravo jedini mogući krivac može biti onaj koji je izabrao put.

Četrnaesta preporuka (svaka riječ ima svoju dodatnu pozadinu)

Slovo po slovo – riječ. Riječ po riječ – mišljenje.

Kad jedno slovo izmijeni značenje riječi, tada nas i mišljenje može dovesti u zbunjenost.

Petnaesta preporuka (odlazak i ostanak nije samo gubitak nego spoznavanje samoga sebe)

Za one koji su morali otići, otvara se nova dimenzija života.

Za one koji su morali ostati i nakon odlaska voljenih, također se otvara nova dimenzija života.

Pomiriti dvije različite dimenzije života može se jedino vjerom da odlazak ne znači i konačan rastanak.

To se zove odvajanje vremena i prostora do ponovnog susreta.