Demencija i Alzheimerova bolest dugo su se smatrale bolestima duboke starosti, nečim što pogađa samo osobe u poznim godinama. No, posljednjih godina znanstvena istraživanja pokazuju da se ove promjene u mozgu mogu pojaviti mnogo ranije nego što mislimo, već u četrdesetima, pa čak i tridesetima. Neurodegenerativne bolesti ne oduzimaju samo pamćenje i kognitivne sposobnosti; one duboko mijenjaju psihu, emocije i osobnost. Promjene u mozgu odražavaju se na raspoloženje, motivaciju, osjećaj smisla, pa čak i na način na koji doživljavamo sebe i druge. Granica između mentalnog i neurološkog zdravlja zapravo je vrlo tanka. Briga o mozgu nije samo medicinsko pitanje, već i emocionalno, psihološko i životno – jer kad mozak trpi, trpi i psiha.
Promjene u živčanim stanicama, smanjen protok krvi i nakupljanje određenih tvari u mozgu mogu se događati desetljećima prije pojave prvih simptoma. Upravo zato, prevencija i svjesna briga o mozgu trebaju započeti mnogo ranije nego što većina ljudi misli.
Prema istraživanjima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), svaka treća osoba rođena nakon 1970. godine ima povećan rizik od razvoja nekog oblika kognitivnog propadanja. Moderna svakodnevica, odnosno brz način života uz stres, sve manje sna, a sve više budnosti, brza prehrana i stalna izloženost toksinima, samo još dodatno ubrzavaju taj proces.
Prema podacima SZO, trenutno više od 55 milijuna ljudi diljem svijeta živi s demencijom, a predviđa se da će do 2030. godine taj broj narasti na 78 milijuna, što predstavlja povećanje od približno 42 %. Ovi podaci dobro ilustriraju ozbiljnost i hitnost teme te naglašavaju koliko je važno ranije reagirati i brinuti o mozgu općenito, a ne tek kad se pojave simptomi.
Kada zaboravljanje više nije bezazleno
Moja klijentica iz Belgije, 47-godišnja ekonomistica i majka dvoje djece, oduvijek je bila organizirana, marljiva i posvećena poslu. Posljednjih godinu dana sve je češće osjećala glavobolje, umor i povremene poteškoće s koncentracijom. U početku je sve pripisivala stresu i ubrzanom ritmu života, no kada su glavobolje postale svakodnevne, odlučila je potražiti liječničku pomoć. Na pregledu je upućena na magnetsku rezonancu (MR) mozga kako bi se isključili ozbiljniji uzroci. Nalaz ju je šokirao, iako se osjećala "samo umorno", snimke su pokazale rane promjene u živčanim stanicama i znakove kognitivnih deficita, posebno u dijelovima mozga zaduženima za pamćenje i fokus. Liječnici su joj objasnili da takve promjene mogu prethoditi razvoju demencije i Alzheimerove bolesti i do deset ili petnaest godina prije pojave prvih jasnih simptoma.
Kroz terapijski rad na sebi počela je osvještavati sve ono što je emocionalno opterećuje i istraživati njihove uzroke. Kada je osvijestila da promjene počinju od nje same, a ne od drugih, sve je postalo lakše, a pozitivne promjene počele su se postupno događati: smanjila je upotrebu lijekova za spavanje, skinula višak kilograma, više vremena posvetila sebi i obitelji te naučila bolje upravljati stresom.
Ljudski mozak pamti baš sve, i dobro i loše
Mozak je nevjerojatan organ sposoban za stalnu prilagodbu i obnavljanje. Međutim, on pamti sve što mu činimo. Živimo brzim životom, jedemo brzu hranu, malo i nekvalitetno spavamo, previše smo pod stresom, mozak to pamti i zbraja, polako, ali sigurno. Suprotno tome, kada ga njegujemo zdravim navikama, mentalnim izazovima, smijehom i odnosima koji nas ispunjavaju, mozak stvara nove veze i ostaje "mlad". Dakle, nije istina da je sve zapisano u genima, već naši svakodnevni svjesni izbori imaju ključnu ulogu u očuvanju živčanih stanica i kognitivnih funkcija.
Kako demencija utječe na emocije i psihoemocionalno funkcioniranje
Rane faze demencije i Alzheimerove bolesti često se ne očituju samo kroz probleme s pamćenjem ili koncentracijom. Promjene u mozgu vrlo se rano odražavaju na emocionalno stanje i psihoemocionalno funkcioniranje. Osobe mogu postati razdražljive, tjeskobne, depresivne ili povučene, a ponekad se javljaju i epizode dezorijentacije ili osjećaj nesigurnosti u poznatim situacijama. Takvi simptomi često se pripisuju stresu ili svakodnevnim izazovima, što može odgoditi prepoznavanje neurodegenerativnog procesa.
Kako bolest napreduje, emocionalni i psihički simptomi postaju izraženiji: pojavljuju se značajne promjene raspoloženja, apatija, gubitak motivacije, konfuzija, pa čak i povremena agresivnost ili nepredvidivo ponašanje. Smanjena sposobnost regulacije emocija i promjene u osobnosti dodatno narušavaju kvalitetu života i mogu značajno opteretiti obitelj i skrbnike.
Zbog toga je rano prepoznavanje i podrška emocionalnom zdravlju izuzetno važna. Pravovremena intervencija može ublažiti simptome, usporiti napredovanje bolesti i očuvati kvalitetu života pacijenata i njihovih bližnjih.
Čimbenici koji utječu na zdravlje mozga
Znanstvena istraživanja potvrđuju da način života, dakle kako mislimo, osjećamo i nosimo se sa stresom i životnim izazovima, spavamo, jedemo, izravno utječe ne samo na zdravlje mozga, već i na rizik od neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove bolesti. Mozak i živčane stanice vrlo su osjetljivi na promjene u unutarnjem i vanjskom okruženju.
Dugoročno, mikroutjecaji svakodnevnih navika mogu dovesti do oštećenja koja se godinama ne primijete, sve dok ne počnu pokazivati prve znakove kognitivnog propadanja.
Znanstveno je dokazano da način života i svakodnevne navike imaju snažan utjecaj na zdravlje mozga i živčanih stanica. Evo deset ključnih čimbenika koji dokazano utječu na kognitivne funkcije i rizik od razvoja neurodegenerativnih bolesti:
1. Stres: Dugotrajni stres iscrpljuje mozak i potiče upalne procese, povećava razinu kortizola i otežava formiranje novih veza živčanih stanica.
2. San: Za minimalnu regeneraciju živčanih stanica potrebno je 6–7 sati sna, a optimalno 7–9 sati. Noću se, zahvaljujući melatoninu, odvija čišćenje toksina u mozgu.
3. Mentalno zdravlje: Depresija, anksioznost i drugi psihički poremećaji povećavaju rizik od kognitivnih deficita i smanjuju neuroplastičnost. Pravovremena terapija i podrška pomažu očuvanju funkcionalnog zdravlja mozga.
4. Hormonalna ravnoteža: Poremećaji, tj. disbalansi hormona, poput problema sa štitnjačom, povišenog kortizola (stresni hormon) ili nedostatka spolnih hormona (estrogen i testosteron), mogu utjecati na koncentraciju, memoriju i raspoloženje. Hormoni igraju ključnu ulogu u regulaciji metabolizma mozga, zaštiti živčanih stanica i podršci neuroplastičnosti. Pravovremena dijagnoza i terapija mogu ublažiti negativne učinke na kognitivne funkcije i emocionalno zdravlje.
5. Imunitet i infekcije: Kronične upale i autoimune bolesti poput reumatoidnog artritisa ili kronične upale crijeva oštećuju živčane stanice. Jačanje imuniteta i pravovremeno liječenje smanjuju rizik.
6. Dijabetes i pretilost: Povišena razina šećera u krvi smanjuje protok krvi u mozgu i povećava oksidativni stres. Kontrola tjelesne težine i redovita aktivnost smanjuju rizik od demencije.
7. Upale: Kronične upale, dijabetes tipa 2 ili upalne bolesti crijeva mogu prerasti u autoimune bolesti i oštetiti živčane stanice.
8. Povrede glave: Čak i manji potresi mozga u mladosti povećavaju rizik od kognitivnih deficita kasnije u životu.
9. Genetika: Obiteljska povijest upozorava na povećanu osjetljivost na okolišne faktore, ali pravovremena prevencija može značajno smanjiti rizik.
10. Toksini: Izloženost pesticidima, zagađenju, alkoholu i nikotinu oštećuje živčane stanice. Smanjenje izloženosti štetnim tvarima pomaže očuvanju dugoročnog kognitivnog zdravlja.
Što nam ovo govori? Zdravlje mozga i živčanih stanica rezultat je kumulativnog utjecaja životnih navika, stresa, prehrane, sna i okoliša. Svjesna briga, pravilna prehrana, dovoljno sna, fizička aktivnost, mentalna stimulacija i terapijski rad nisu luksuz, već nužnost za očuvanje kognitivnih funkcija.
Mozak traži pažnju, a ne tek kad zaboli
Zdrav mozak gradi se svakim danom. Redovita fizička aktivnost poboljšava protok krvi i potiče stvaranje novih živčanih stanica. Uravnotežena prehrana bogata omega-3 masnim kiselinama, povrćem i cjelovitim žitaricama daje mozgu gorivo koje mu je potrebno. Učenje novih vještina, čitanje, kreativni hobiji i društvene interakcije jačaju živčane veze i održavaju mentalnu fleksibilnost.
Jednako je važno i raditi na sebi kroz terapijski proces, osvještavati blokade i navike koje usporavaju razvoj te ih aktivno mijenjati. Nadja je, primjerice, kroz terapijski rad naučila prepoznati stresne obrasce, unutarnje kritike i perfekcionizam koji su joj oduzimali energiju i blokirali koncentraciju.
Ne zaboravite ni emocionalnu higijenu. Svaki dan nekoliko trenutaka mira, disanja i zahvalnosti nužno je za očuvanje unutarnje ravnoteže. Mozak voli rutinu, ali još više voli osjećaj smisla i povezanosti. Kroz kontinuirani rad na sebi, um se razvija umjesto da stagnira, a živčane stanice ostaju aktivne i povezane.
Dobra vijest je da na mnoge čimbenike možemo itekako utjecati – promjenom životnih navika, brigom o mentalnom zdravlju, svjesnim načinom života i kontinuiranim radom na sebi. Briga o mozgu ne počinje kad zaboravimo, već onda kada odlučimo biti prisutni, mirniji i svjesniji svakog trenutka. Svaki dan odlučite brinuti o svom mozgu i svojoj psihi – male promjene danas štite vaš um sutra.
Mirella Rasic Paolini, specijalistica za mentalno zdravlje i holistička terapeutkinja
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....