Mnogi već znaju da su opsesivni, a drugi možda silno pate zbog svoje veze i možda su zgroženi vlastitim ponašanjem, ali još nisu raščistili sa sobom što se točno zbiva.
Kako bi pomogla utvrditi jeste li opsesivni prema sadašnjem ili bivšem ljubavniku ili poznaniku, dr. Susan Forward, međunarodno priznata terapeutkinja, predavačica i autorica nove knjige Otrovna ljubav koju je objavila Mozaik knjiga, osmislila je određena pitanja.
- Neka bi vas mogla pogoditi u živac i pobuditi osjećaj neugode, krivnje, tuge ili ljutnje. Ali važno je ne posustati. Osjećaj neugode zapravo je pozitivan znak da se nešto u vama budi i izbija na površinu. Kad utvrdite o čemu je riječ, moći ćete nešto i poduzeti u vezi s tim - savjetuje terapeutkinja.
1. Žudite li neprestano za nekim tko vam nije izički ili emocionalno na raspolaganju?
2. Živite li za dan kada će vam ta osoba biti na raspolaganju?
3. Vjerujete li da će vas morati zavoljeti ako je dovoljno priželjkujete?
4. Vjerujete li da će vas morati prihvatiti ako je dovoljno dugo (na pravi način) progonite?
5. Kad vas odbaci, priželjkujete li je još više?
6. Ako vas opetovano odbacuje, zamjenjuju li turobnost i bijes vaš prvotni ushit?
7. Smatrate li se žrtvom jer vam ta osoba ne želi pružiti ono za čim žudite?
8. Je li vaša preokupiranost njome toliko intenzivna da utječe na vaše prehrambene navike i ciklus spavanja ili na vašu radnu sposobnost?
9. Vjerujete li da je ta osoba smisao vašeg života?
10. Zovete li je neumorno, često u čudna doba dana, ili čekate satima da vam se javi?
11. Navraćate li nepozvani toj osobi na kućni prag ili na posao?
12. Provjeravate li gdje bi trebala biti u određenom trenutku i s kim se druži? Jeste li je ikad potajno pratili?
13. Jeste li prešli granicu i pribjegli vandalizmu ili čak nasilju protiv te osobe ili sebe?
Ako ste potvrdno odgovorili na tri i više pitanja, onda ste opsesivni ljubavnik. Ali opsesivna ljubav nije urođena, nego način na koji ste, poput mnogih drugih, naučili zadovoljavati normalnu potrebu da volite i budete voljeni. Moguće je prevladati opsesivnost. Ako ste potvrdno odgovorili na zadnje pitanje, obavezno potražite stručnu pomoć kako ne biste sebi ili drugoj osobi nanijeli nepopravljivu štetu.
LJUBAV ILI ČEŽNJA
- Opsesivna ljubav nema nikakve veze s ljubavlju, već s čežnjom. Čežnju doživljavamo prema onomu što ne posjedujemo. Čak i kad su opsesivni ljubavnici u vezi, čeznu za onim čega nemaju dovoljno. Tako uvijek čeznu za većom ljubavi, pažnjom, odanošću i sigurnošću. Koliko god veza bila obećavajuća, nezasitna i zahtjevna priroda opsesivnosti otjerat će većinu meta. Koliko god opsesivni ljubavnici voljeli, njima upravljaju njihove vlastite potrebe i želje, a često na račun potreba i želja mete. Zdrava ljubav teži povjerenju, privrženosti i obostranom poštovanju. Opsesivnom ljubavlju, s druge strane, dominiraju strah, posesivnost i ljubomora. Opsesivna je ljubav prevrtljiva, katkad čak i opasna - tumači dr. Susan Forward.
OD ROMANSE DO ODBACIVANJA
Dr. Forward ističe kako je potencijalno opsesivnu vezu gotovo nemoguće ispočetka prepoznati.
- Na početku smo najčešće zaokupljeni mislima i maštanjima o novom ljubavniku. Gotovo redovito narušavamo svoj uobičajeni životni ritam kako bismo mu mogli posvetiti što više vremena. Takva je blaga opsesivnost posve zdrava, ali samo pod uvjetom da je posrijedi privremena faza i da obje strane gaje iste osjećaje - navodi terapeutkinja i dodaje da razlika između zdravih i opsesivnih ljubavnika postaje očita kada dođe do odbacivanja. Zdravi će ljubavnici oplakati propalu vezu i nastaviti sa životom, a opsjednute će ljubavnike preplaviti panika, nesigurnost, strah i bol te će se svim snagama odupirati propadanju veze.
- Nitko ne voli biti odbačen jer odbacivanje izaziva neopisivu bol. Međutim, svatko je to bar jednom u životu doživio. Kad god se upuštamo u novu vezu, izlažemo se tom riziku. Većina se s vremena na vrijeme čak boji mogućnosti da ih ljubavnik napusti, što nazivam ‘strahom od odbacivanja’. U zdravim vezama ljubavnici stječu sve veće međusobno povjerenje i ta se anksioznost obično smanjuje. Nažalost, opsjedatelji koji su u vezi najčešće žive u neprestanom strahu da će ih njihova ‘posebna osoba’ napustiti - tumači dr. Forward. No, kaže, strah od odbacivanja ima gotovo isti učinak na opsesivne ljubavnike kao i stvarno odbacivanje.
- Često ih navodi na oblike ponašanja koji ljute metu i naposljetku dovode do odbacivanja od kojeg tako silno strepe. Tako se strah od odbacivanja vrlo često i obistinjuje. Odbacivanje se ne mora neprestano događati - objašnjava terapeutkinja. Kad mete nisu sigurne u svoje osjećaje, često u jednom trenutku odbacuju ljubavnika da bi ga već u sljedećem prigrlile. “Kao što je slučaj sa strahom od odbacivanja, sporadično je odbacivanje jednako moćan okidač za opsjedatelje koliko i izjava: “Ne želim te više nikada vidjeti”.
PORICANJE KAO OBRANA
Kad se odbacivanje nadvije nad život opsesivnog ljubavnika, on će neizbježno pribjeći poricanju. Poricanje je jedan od temeljnih i iznimno moćnih obrambenih mehanizama. U svojem najekstremnijem obliku služi apsolutnom nijekanju stvarnosti. Najčešće pribjegavamo manje ekstremnim oblicima poricanja - racionaliziramo što se događa navodeći naizgled opravdane izlike ili objašnjenja te umanjujemo važnost zbivanja. Iako nas poricanje štiti od bolnih osjećaja, zapravo ih ne eliminira, pomaže nam tek da ih privremeno izbjegnemo. I naše je zavaravanje također privremeno. Što dulje poričemo istinu, to ćemo dulje patiti, naglašava Forward.
- Odbacivanje može pokrenuti bujicu boli - jer ste nepoželjni, jer se osjećate poniženo i nedostatno, jer ste ponovno odbačeni kao u prošlosti... Putem boli, fizičke ili emocionalne, priroda nam poručuje da je nešto potrebno srediti. Stoga je posve prirodno ‘nešto poduzeti’. Zdravi ljubavnici, iako to nije lak proces, prihvaćaju bol i smišljaju načine kako će prekrižiti ljubavnika. No opsesivni ljubavnici to nisu u stanju učiniti i pribjegavaju ponašanjima kojima ili kažnjavaju sebe ili proganjaju metu, ili oboje. Proganjanje podrazumijeva, praćenje, nenajavljene dolaske, zivkanje, slanje poruka, darova, ljubomorne ispade, osvetu, nasilje... Kod opsesivnih me klijenata uvijek pogađa tužan paradoks da osjećaje zbog kojih su toliko nesretni poistovjećuju s ljubavlju. Čini im se da se utapaju i raspadaju. Kažu da ne mogu razmišljati svojom glavom, da mrze u što su se pretvorili, da su se posve izgubili. Boje se nenadanih izljeva plača ili bijesa. Imaju osjećaj da nisu svoji. Zabrinuti su da više nikada neće biti normalni. Ljubav vas nikada neće dovesti u takvo stanje. Opsesivnost hoće. Drugim riječima, to nije opis ljubavi, nego emocionalne krize - kaže Forward.