Unutarnja borba i strahovi? I za to postoji rješenje

Srijedom navečer, nakon online Feng shui škole, najčešće napravim kratki Live na Facebook i Instagram stranicama Centra Sretan dan u kojem uvijek podijelim neke svoje spoznaje i razmišljanja. Obično već unaprijed znam o čemu ću govoriti pa se brzo pripremim i krenem. N protekle srijede sam sjela pred postavljen mobitel i laptop s osjećajem da mi je glava prazna. Baš ništa mi nije padalo na pamet, uhvatio me potpuni nedostatak nadahnuća o bilo kojoj mogućoj temi. A paralelno s time pojavio se i osjećaj neke vrste krivnje - „Pa kako ti ništa ne pada na pamet? Ima toliko važnih tema! Kako je moguće da ti baš ništa, ništa ne dolazi?“ Ta unutarnja borba stvarala je u meni napetost. Pa sam u jednom trenutku stala i odlučila ju otpustiti. I prihvatiti stvari kakve jesu. „Da, trenutno je moja glava prazna, ne mogu se ničega dosjetiti i prihvaćam da je to sada tako.“- rekla sam sebi i istog trenutka osjetila ogromno olakšanje. Unutarnja borba je prestala. I tada, u tom trenutku olakšanja, odjednom mi je tako jasno sinulo da je upravo to tema o kojoj trebam govoriti.

Pa ću vam ovaj put o njoj pisati.

Osjećaj krivnje

Jeste li primijetili da vam se u mnogim slučajevima kad se zbog nečega osjećate loše, javlja paralelno još jedan dodatni nelagodan osjećaj - krivnja ili zamjeranje samom sebi što se tako osjećate? Primjerice, ako imate bilo koju vrstu straha - recimo da želite od svojih nadređenih tražiti bolje radne uvjete, ali se bojite to pitati i onda se sami na sebe ljutite jer imate taj strah i oklijevanje. Ili možda osjećate odbojnost prema nekoj osobi, ali se javlja krivnja jer vam ta osoba nije ništa konkretno loše učinila. Također, situacija kad vam cijelo tijelo odašilje signale da ste zasićeni svojim poslom, ali vi sebi govorite da se ne bi smjeli tako osjećati. U svim tim (i mnogim drugim) slučajevima događa se unutarnji sukob koji bismo mogli nazvati „pokušaj negiranja stvarnosti“. Jer stvarnost u tom trenutku doživljavamo nezgodnom.

Ali stvarnost je svejedno tu i osjećamo se kako se osjećamo. U svim takvim situacijama izuzetno je dobro i korisno da zastanete, zaustavite svoj unutarnji dijalog i jednostavno - prihvatite. Prihvatite da su vaši osjećaji sada takvi kakvi jesu, da ste sada tu gdje jeste i da su stvari takve kakve jesu. Kad prihvatite svoj strah, svoju zasićenost, svoju zbunjenost ili svoje oklijevanje, umjesto da im se odupirete-– preplavit će vas čuvstvo kao da ste na neki način sami sebe zagrlili. Kao da ste si dopustili biti u istini, kao da ste si skinuli veliki kamen s leđa. I odahnut ćete. A zatim, u tom prostoru prihvaćanja, shvatit ćete da vam je puno lakše riješiti situaciju koja vas muči. Iz tog mira prema vlastitim osjećajima.

Važno je napomenuti da se ovdje ne radi o tome da se trebamo pomiriti s bilo kojom situacijom koja nam ne odgovara, nego da prihvatimo svoje osjećaje vezane uz tu situaciju.

Trema je nestala

A što se strahova tiče, osim prihvaćanja može vam pomoći i njihovo glasno imenovanje (umjesto sakrivanja). Ispričat ću vam jednu takvu anegdotu iz svog života. Kad sam organizirala prvo gostovanje Sonie Choquette u Hrvatskoj (koje je bilo predivna materijalizacija želje mog srca), trebala sam stajati cijelo vrijeme s njom na pozornici i prevoditi. Do tada nisam nikada tako nešto radila. Veliko uzbuđenje što je moja najdraža autorica konačno u Zagrebu, pomiješano s laganom strepnjom hoću li znati tečno prevoditi, uzrokovala je da su mi se ruke počele tresti kad sam se popela na pozornicu. Trebala sam najaviti Soniu pred punom dvoranom, a ruka u kojoj sam držala mikrofon jednostavno se tresla (zajedno s mikrofonom). Pa sam pozdravila publiku i odmah dodala: “Toliko sam uzbuđena što je Sonia danas s nama da sva treperim - pogledajte moje ruke. Ma i glas mi se malo trese, čini mi se!“ - nasmijala sam se zajedno s publikom i vrlo brzo nakon toga je sva trema (i trešnja) nestala. Čim sam ju prihvatila, glasno izrekla i imenovala.

Pa da sumiramo: kad god vam se neki vaš osjećaj ne sviđa, umjesto da se zbog njega na sebe ljutite - lijepo ga prihvatite, prigrlite, po potrebi ga i dublje osluhnite ili ga pak - glasno izrazite! I odmah ćete se osjećati bolje.