Dr. sc. Sebastijan Orlić doktorirao je na području biotehnologije te ga je zanimala kvaliteta života i sportski nutricionizam. Više od pet godina bavi se isključivo time kako živjeti dugo i kvalitetno. Sebastijan Orlić vrlo strastveno govori o tome kako nas samo male promjene u stilu života mogu dovesti do stotog rođendana. Danas se više ne bojimo da ćemo prerano umrijeti, nego se bojimo života u starosti za koju nam je jasno da mora biti vitalna, pokretna, zdrava i sretna.
Sebastijan zna kako to postići.
Koliko dugo i kvalitetno mi stvarno možemo živjeti?
Možemo živjeti dugo i kvalitetno, a to nam potvrđuju područja plavih zona, onih mjesta na svijetu gdje živi natprosječno puno stogodišnjaka. To su Ikaria u Grčkoj, Sardinija, Okinawa, koja već malo opada u tom broju, te dijelovi Kostarike. Sva ta područja su malo izolirana geografski, a neke zone su i otoci. Ono što je svima zajedničko je da su u kontaktu s prirodom, da se puno kreću, da imaju nisku razinu stresa i prehranu koja je lokalnog, biljnog podrijetla.
Ono što je apsurdno da nam modernim stilom života izmiče dugovječnost. Sve bolja medicinska skrb, razvoj farmaceutske industrije, dostupnost ukusne, ali nezdrave hrane, ipak nisu jamstvo zdravog i dugog života.
A zapravo, nije nemoguće da doživimo 120 godina života, samo da osvijestimo i promijenimo neke stvari.
Koliko genetika, a koliko stil života utječu na to hoćemo li živjeti 60 ili 120 godina?
Na primjeru spomenutih plavih zona možemo zaključiti da genetika nije zanemariva, ali što su detaljnija znanstvena istraživanja to rezultati više pokazuje da je odlučujući čimbenik stil života, a ne genetika.
Postoji 12 čimbenika starenja i mjereći te vrijednosti vrlo brzo saznamo kako stojimo.
To su recimo makroautofagija, kronična upala niskog stupnja - koja je pokretač svih ostalih obilježja starenja, a koju mjerimo po količini glikana, i na koju genetika utječe 40 posto, ali ne više. To je maksimalan utjecaj genetike koji može biti. Na sve ostalo genetika utječe 10-20 posto. Na prehranu koja je, uz kretanje, najvažnija genetika nema baš nikakav utjecaj.
Što biste vi meni savjetovali kako se hraniti za dug i lijep život? U pedesetima sam, vježbam dva puta tjedno, posao mi je sjedilački, a život stresan. Ja sam čisti prosjek
Savjetujem da uđete u fazu mentoriranja jer je bit igre izgraditi novu naviku, a za to je potrebna podrška. Inicijalno mentoriranje traje tri mjeseca i to znači da se krećemo u vama poznatim prehrambenim resursima. Od nekih velikih promjena nema dugoročno puno koristi, jer se te promjene vrlo brzo vraćaju na staro.
Još jedna važna stvar, koju god hranu jeli uvijek je najvažnije da kod mršavljenja idemo u kalorijski deficit. Važno je znati koliko se krećete, vježbate, sjedite i spavate. Po tome slažemo plan prehrane. Ono što je dobro za mene može biti pogubno za vas.
Koliko je to obroka na dan?
Jedna od mantri je više obroka dnevno za ubrzanje metabolizma, to je znanstveno srušeno. Također je i autofagija jedan od mitova koji je vrlo individualno primjenjiv.
Sveti gral je manjak kalorija koje se unose u odnosu na ono što se troši. Znanost dokazuje da se tada pokreću zdravi procesi u tijelu. Svi mi danas unosimo više kalorija nego što trebamo i to dugoročno vodi u ozbiljne metaboličke bolesti.
Što je s ugljikohidratima, To je jedno vrijeme bilo jako popularno
Danas je sve brzo i lako znanstveno provjerljivo. Niski unos ugljikohidrata odgovara mnogim ljudima da održe uravnoteženu kilažu, ali to nije prehrana superiorna nekim drugim načinima hranjenja.
To nije dobar način za sportaše ili za aktivne rekreativce. U nekim stilovima života važno je jesti i ugljikohidrate.
Za ženu srednjih godina što biste preporučili kao optimum vježbanja tjedno?
Utješno je što se vježbanje treba koncentrirati na trening snage i mišićne mase. To je prediktor vitalnosti. Važan je intenzitet i volumen treninga. Imperativ je biti redovan i izgraditi novu naviku i ne odustajati. Kardio vježbe nisu loše naravno, ali neka naglasak bude na treningu snage.
Najvažnije od svega je ustrajati na dva kvalitetna treninga tjedno.
Što je sa onih čuvenih 10 tisuća koraka dnevno?
To je čisti marketing, naravno što više koraka to bolje, ali oko sedam tisuća koraka je sasvim dovoljno, a za osobu koja se uopće ne kreću je puno i dvije tisuće. Tako da je nemoguće izabrati broj koji je univerzalan za sve.
Rekli ste mi da je minus 2 kg mjesečno idealno skidanje kilaže. Ali ljeto je na vratima, to nije dovoljno brzo, niti dovoljni minus kilograma!
Upravo o tome govorim. Gašenje požara je kratkoročna mjera. Zato se sa svime treba krenuti danas i voditi dugoročno novi stil života. Dijete nisu dobre i često te kile vraćamo.
Važna je edukacija, pratiti opseg struka i bokova, navike kretanja. Kile nisu glavni pokazatelj, puno je važnije odnos mišićne mase i masnih naslaga.
Vratimo se autofagiji! Danas su svi u tom režimu. Je li to novo čudo mršavljenja?
Mi stalno tražimo prečice. Model 16/8 je dobio mitske razmjere. Činjenica je da je proces autofagije dokazao na miševima da u tih 16 sati bez hrane ubrzano gube na težini, a kod čovjeka je to puno sporije jer je naš metabolizam generalno puno sporiji. Primjerice, 16 sati bez hrane mišu je kao četiri dana bez hrane čovjeku.
Ako je 16/8 alat čovjeku da uđe u kalorijski deficit, to je jako dobar način da se zapravo jede manje. Važno je pritom da se ne gubi mišićna masa, što je čest slučaj kod nekontroliranog mršavljenja.
Koje je vaše mišljenje o postu? Recimo, odlučim da ne jedem ponedjeljkom
To je zanimljiva priča i učinkovitija od ovog režima 16/8. Ali problem u unošenju previše kalorija je uz ostalo i pitanje sitosti, odnosno osjećaja gladi.
Post nije loš, ali on je doktorat, a mi nemamo ni osnovnu školu. Želim reći, ostavimo post kao nadogradnju i uistinu dobar mehanizam, ali tek nakon što usvojimo nove zdrave navike. Post svakako nije način, a pogotovo ne dobar način za gubljenje kilograma.
Sebastijan i ja smo još razgovarali o stresu, spavanju, konzumiranju alkohola, hormonima, menopauzi, suplementima.
Više o tome u sljedećem video serijalu.