Ana Kolar. FOTO: Igor Dugandžić
ana kolar

Veza s narcisom donijela mi je krš i lom. Izvukla sam se na vrijeme, ali posljedice su i dalje tu

Nakon odnosa s narcisom želiš se oprati domestosom i trljati metalnom kefom svaki dan

Zaboraviti neću svoj uzdah olakšanja kad je zauvijek otišao iz mog života. Mjeseci patnje i mučenja konačno su završili i osjećala sam se ponosno što sam se riješila narcisa.

Mislila sam, i to dosta dugo, da je sve gotovo i da mi se nešto takvo neće ponoviti kao i da se neće ponovno pojaviti u mom životu. Djelomice sam bila u pravu, jer nije se vratio, ali je ostao, i to tek mjesecima, čak i godinama kasnije počinjem shvaćati. Uzeo je od mene neke moje hobije i dragocjenosti, a ostavio dubinski strah. Sve donedavno nisam bila svjesna da se godinama ne fotografiram, kako sama tako i s profesionalnim fotografima kako sam prije, ne uživam jednako u tome, ne izlažem se i ne krećem. Ne pokazujem se više kao prije kako drugima, tako i, ono žalosnije, sebi samoj. Ne znam točno kako ni zašto, ali povezujem to s njim i činjenicom da mi nije bio podrška i da je od mene tražio (i nažalost dobio) da maknem sve svoje aktove s interneta i da se više ne fotografiram. I valjda je tu kasnije ostala rupa i moja ljubav prema fotografiji i aktovima zatrpala se nekim podsvjesnim strahom da ću, ako se opet tako ili ikako, izložim, biti žrtva narcisa.


Narcizam je u porastu

Jednako tako više ne grlim ljude svom silinom kojom sam ih grlila prije njega, a u tome sam istinski uživala, jer me prekorio da to ne radim i da mu to smeta. Sad, svaki put kad to učinim, sjetim se tog razgovora.

Ne uređujem se kao nekad jer želim biti manje primijećena opet iz straha da me ne zamijeti jedan od takvih, iako znam da to zapravo samo meni čini nažao, ovako se intuitivno štitim.

Iako sam bacila i poklonila gotovo sve materijalno što nas je povezivalo, spone su i dalje tu u trenucima straha ili kad naletim na sličnu priču, a nažalost, ima ih more. Narcizam je u porastu, htjeli mi to sebi priznati ili ne, pa tako i veze s istima jer su užasno manipulativni i sve ih je teže prepoznati relativno brzo.

Bole me i tuđa iskustva s njima jer mi evociraju moja i jer mi trigeriraju sve što mi se desilo s njim, pa čupaju na površinu sram što sam uopće ušla u taj odnos, a bome i mržnju prema sebi jer nisam vidjela ranije i jer nisam slušala druge. Imala sam sreće (a izgleda i ranijeg iskustva, samo nisam znala da se to tako zove i da je dijagnoza) da sam izašla iz svega živa, zdrava i nepotrgana u niti 8 mjeseci kad drugima trebaju godine nekad i desetljeća. Pa opet, ni ta usporedba ne tješi jer nakon odnosa s narcisom i onog što je učinio tvom mozgu i samopouzdanju želiš se oprati domestosom i trljati metalnom kefom svaki dan, izvaditi si dio pamćenja i izbrisati da je ikad postojao. Naravno, tako nešto nije moguće, pa odustaneš, kreneš dalje, riješiš putem dobar dio tereta, ali ipak nešto ostane.

Mjesecima sam izbjegavala rute na kojima bi mogao biti, mjesta na kojima bi mogao obitavati, kako i jesi bila plijen tako sad baš poput plijena bježiš od lov(a)ca. Mnoge, nažalost, ne uspiju pa se vrate u iste zatvore zvane vezom s narcisom, nekad i tim istim od kojeg su pobjegle jer su robovi navike i jer nisu do kraja naučile lekciju.

Nisam, na sreću, jedna od takvih i predobro sam shvatila prijetnje i manipulaciju da bih se istima vraćala, no, falim si ja onakva prije svega toga. Ona koja se ne boji proći nekom ulicom, ne boji se upaliti radio ili stati pred objektiv gola. Ona koja se ne boji staviti nešto na društvene mreže da on to ne bi vidio, jer, iako blokiran(i) na svim mjestima, sigurna sam da prati s nekog drugog profila, da broj mobitela i dalje ima i da gleda i zna sve isto kao što će pročitati i ovaj tekst.


Budite blagi prema sebi

Pa bih mogla zatvoriti sve, ne družiti se više ni s kim niti biti relativno javna osoba i dopustiti da me još do kraja izmijeni i oduzme mi i drugo što me veseli, ali neću. Nije vrijedno toga, strah ću s vremenom, čak i ovim putem, korak po korak riješiti i neću mu dati da me manipulira i tjera me da budem bilo tko drugi doli ja sama, onakva kakva jesam. Vesela, društvena (u svojim kapacitetima), okružena ljudima koje volim grliti, i ponekad gola ispred objektiva.

Svi i sve mi pričamo o tome kakva je bila veza i odnos s narcisom, a nerijetko zaboravimo spomenuti kakav krš od nas bude nakon iste. Koliko dugo se sakupljamo i s kakvim strahom/strahovima živimo. S kakvim sramom se budimo i koliko je teško oprostiti samoj/samom sebi svaku sekundu provedenu u tom, u potpunosti, krivom zagrljaju.

Do idućeg puta, budite blagi prema sebi i ne dajte da vas mijenjaju oni koji vam ne žele ništa dobro.

Zagrljaj,

A.

Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.

Linker
16. svibanj 2024 10:11