‘Moj suprug je divan čovjek i savršen otac našoj djeci. Volim ga kao osobu, ali više ga ne želim kao muškarca‘

Poštovana Petra,

Moj muž je divan čovjek i savršen otac našoj djeci. Vrijedan je, dobar, pažljiv i uvijek je tu kad treba. Izvana imamo lijep brak i obitelj. Ali problem je što ga više ne doživljavam kao muškarca. Volim ga kao osobu, ali više nemam želju za njim. Intima je gotovo nestala i osjećam se loše zbog toga jer znam da nije loš muž. Je li moguće ponovno probuditi tu želju ili je to znak da je naš odnos jednostavno završio?

• Čitateljica

​Odgovara Petra Pinjuh, certificirana terapeutkinja za odnose i intimu te hipnoterapeutkinja

Draga čitateljice,

Postoji jedna rečenica koju danas čujem toliko često da je postala gotovo nova definicija modernog braka: “Moj muž je savršen otac… ali ga više ne želim kao muškarca.”
Takvu rečenicu u stopu prati osjećaj zbog kojeg se mnoge žene osjećaju kao najgore osobe na svijetu, a to je krivnja. Jer kako ikome objasniti da vas više ne interesira čovjek koji je nekada bio vaš san? Koji je dobar, radi, koji pomaže, koji voli i odgaja djecu, koji bi za obitelj napravio sve. Ne pije, ne galami, ne vrijeđa vas, ne škica svaku prolaznicu na ulici, pa ni onu koja zrači posebnom energijom, za kojom se, realno, i vi okrenete?
A onda dođe večer… on je tako dobar na kauču kraj vas, vi u ovulaciji i gorite za seksom, a nemate s kim. Ne s njim.
Brutalno, znam.

Ljubav nije nestala, erotika jest

I ne, to ne znači automatski da je ljubav nestala. Niti znači da trebate baciti brak kroz prozor. Vrlo često znači nešto puno jednostavnije: da ste se putem izgubili kao muškarac i žena, a postali savršeno organiziran tim za preživljavanje života.
I tu kreće problem koji gotovo nitko ne vidi na vrijeme. Brakovi danas vrlo lako postanu mala obiteljska poduzeća. Vi vodite logistiku. On možda vodi financije. Netko naručuje meso. Netko vodi djecu zubaru. Netko prazni perilicu. Netko odgovara na poruke neumorne roditeljske grupe koja šalje 47 poruka oko izleta i grickalica, sokova i sprejeva za komarce…
I dok uspješno vodite “firmu”, polako nestane ono u čemu ste toliko uživali. Ne nježnost. Ne prijateljstvo. Ne poštovanje. Nego onaj osjećaj: “Želim te.” Erotika.
A erotika je jako osjetljiva stvar. Ona ne preživljava kada odnos postane isključivo funkcionalan. Jer nitko ne želi seks sa sustavom. Grubo zvuči. Ali upravo zato toliko žena u nekom trenutku panično pomisli: “Što nije u redu sa mnom? Trebala bih biti sretna!” A odgovor je često: sve je potpuno u redu. Problem nije što je muž dobar. Problem je što ste oboje prestali njegovati identitet ljubavnika.
Ponekad su najveći problem upravo “savršeno dobri muškarci”, isto kao i “savršeno dobre žene“ koje ne mogu prihvatiti ideju da se djeci neće ništa dogoditi ako tri dana zaredom ručaju jaja s kruhom, a vrijeme (i živce) potrebno za kuhanje posvete svom suprugu. Partneri s vremenom postanu toliko sigurni, toliko predvidljivi i toliko uklopljeni u rutinu da ih mozak više ne registrira kao izvor uzbuđenja, nego kao dio svakodnevice. Kao hladnjak u kuhinji. Pouzdan je. Važan je. Ali ne izaziva leptiriće. Čak ni kada ohladi pjenušac na idealnu temperaturu…

Parovi vrlo često i vrlo brzo prestanu njegovati identitet ljubavnika

PeopleImages/Shutterstock

Igra, maštanje, zavođenje

Zato da naglasim najbitnije: Ljubavnici se zavode! Ljubavnici obraćaju pažnju na to kako izgledaju, kako mirišu, kako se kreću jedno oko drugoga. Ne zato što glume nešto što nisu, nego zato što žele probuditi energiju između sebe. I to se radi svjesno i s namjerom! Svaki dan! Kada ste zadnji put dodali suprugu čašu vode ili recimo čekić, na način da ste čekić zadržali u ruci sekundu duže i povukli ga prema sebi kada ga je uhvatio, zatim zadržali pogled na suprugu sekundu dulje? Prokomentirali njegove mišiće... To je upravo ono o čemu pričam. Igra, igranje… maštanje…

Kada ste zadnji put proveli razgovor nasamo uz čašu vina, svijeće, razgovarajući samo o temama poput omiljenog mirisa i na kojem dijelu tijela bi najljepše mirisao… zatim krenuli u testiranje… na primjer? Ili se prepustili jedno drugome u čarima masaže uz dogovorena pravila igre: ti masiraš, a ja te navodim gdje me masiraš, koliko jako pritišćeš i koliko sporo/brzo prolaziš prstima po mojoj koži? A on je neposlušan i masira tamo gdje je bilo zabranjeno…

Možete čak otići i korak dalje u razumijevanju kako izgledaju razgovori između ljubavnika koji održavaju strast živom desetljećima. Sjetimo se famozne afere tada princa Charlesa i tadašnje ljubavnice Camille, kada su u javnost procurili njihovi privatni razgovori. Cijeli svijet se zgražao i ismijavao detalje gdje joj je govorio da bi volio biti toliko malen da ga nosi u svojim gaćicama ili da bi želio da ga u sebi mijenja poput tampona, unutra-van.
Ljudi su se fokusirali na bizarnost. Ja se fokusiram na nešto drugo. Na činjenicu da su njih dvoje, bez obzira na sav kaos oko sebe, još uvijek razgovarali kao ljubavnici. Igrali su se. Maštali su. Zadirkivali se. Stvarali seksualnu napetost riječima koja se prelijevala u djelo, strast i požudu. A upravo to ogromnom broju parova u potpunosti nestane već nakon nekoliko godina braka ili rođenjem djeteta. To nisu “gluposti”. To su mali psihološki signali mozgu, signali da ponovno izlazite iz uloge preživljavanja i vraćate se u ulogu muškarca i žene. Jer ljubavnici vode upravo takve razgovore. Svaki dan.

Strast ne živi u zapuštenosti i autopilotu. Ne živi u podrapanoj majici staroj deset godina dok jedete sendvič iznad sudopera i pričate o računima za plin ili o generalki podruma za vikend (još k tome sunčani vikend…).
Strast ne umire zbog manjka seksa. Strast umire zbog manjka zavođenja.

Parovi bi trebali svakog dana svjesno održavati strast

G-Stock Studio/Shutterstock

Prvi korak je razgovor

I sada ono najvažnije i konkretno: Prvi korak nije seksi donje rublje niti vikend u wellnessu. Prvi korak je razgovor. Ali ne razgovor tipa: “Moramo poraditi na odnosu/seksu/braku.” Treba vam brutalno iskren razgovor poput: “Ne osjećam se više dobro u našem odnosu kao tvoja ljubavnica i žena. Fenomenalan si partner i otac, i to obožavam kod tebe, ali nedostajemo mi ‘mi‘. Želim da ponovno postanemo ljubavnici.”

To mijenja sve. Tada partner ne čuje kritiku. Čuje poziv. Poziv da se ponovno pronađete. Možda se upravo i on osjeća kao vi, ali iz nekog razloga ne komentira, već šuti i gura dalje u novi dan uz onu famoznu “šaljivu“: dok me ne tuku, dobro je. E pa nije dobro. I nije smiješno.

I da naglasim, faze u braku su normalne. Normalno je da postoje periodi ludila i strasti, periodi tuge, udaljenosti i zasićenja, umora i bezvoljnosti… možda i zamjeranja. I sama sam u svom braku u ovih 16 godina prošla i najteže i najtužnije trenutke, ali i one najstrastvenije i najljepše. Upravo zato danas potpuno drugačije gledam na brakove nego prije. Razumijem da ne može biti kako većina voli prikazivati prema van. I ja uživam u braku jer smo naučili svjesno održavati strast i ne dopustiti monotoniji da nas preuzme. Ne vjerujem više u one ‘stare‘: monotonija je normalna s godinama, sve je drugačije kad dobiješ djecu, nismo više mladi… Gluposti! Vjerujem u fokus. U svakodnevno ulaganje. U male rituale pažnje. U svjesno vraćanje jedno drugome. Zavođenje i igranje umom.

I zato za kraj jedna važna stvar: ako je između vas ikada postojala prava privlačnost, vrlo vjerojatno se može ponovno probuditi. Ali ne kroz čekanje i guranje istine pod tepih.

Nego kroz svjesnu odluku da ponovno prestanete biti ‘samo‘ roditelji koji vode sustav — i ponovno postanete muškarac i žena koji se igraju, zavode i žele. Ljubavnici.

Petru možete pratiti na Facebooku, Instagramu i TikToku.