Živimo dulje, a sve smo bolesniji, doc. Liberati Pršo: ‘Ovo su tri navike koje najviše štite metaboličko zdravlje‘

Zahvaljujući napretku medicine, boljoj dostupnosti zdravstvene skrbi, preventivnim programima i većoj informiranosti, danas živimo dulje nego ikad prije. No, paralelno s tim pozitivnim trendom raste i učestalost kroničnih bolesti – od pretilosti i dijabetesa do hipertenzije i kardiovaskularnih komplikacija.

Posebno zabrinjava podatak da se metabolički poremećaji sve češće javljaju kod mlađih ljudi. Naime, procjenjuje se da gotovo 30 posto mladih odraslih u Europi ima predijabetes ili inzulinsku rezistenciju. Zašto je tako? Odgovor nije jednostavan, ističe doc. dr. sc. Ana-Marija Liberati Pršo, specijalistica interne medicine, subspecijalistica endokrinologije i dijabetologije iz KB-a Sveti Duh te osnivačica Hrvatskog društva za suplementaciju u medicini. Ipak, zajednički nazivnik krije se u modernom načinu života.

Živimo u kroničnom stresu, većinu dana provodimo sjedeći, spavamo lošije, a prehrana nam je često bogata procesiranim ugljikohidratima i siromašna mikronutrijentima. Takav obrazac postupno dovodi do razvoja debljine i inzulinske rezistencije, koje potom postaju podloga za kroničnu upalu i metaboličke poremećaje.

Neuredan način života dovodi do razvoja debljine i inzulinske rezistencije, koje potom postaju podloga za kroničnu upalu i metaboličke poremećaje, naglašava doc. Liberati Pršo

Vedran Peteh/CROPIX

Hrana nam je prepuna aditiva

Danas imamo obilje hrane, ali kvaliteta često zaostaje za količinom.

- Hrana nam je dostupna na svakom koraku, međutim, u tom obilju, u mnogim namirnicama nedostaju ključni nutrijenti poput vitamina D, B9, B12, željeza, cinka, magnezija i omega-3 masnih kiselina. Naime, moderna, procesirana hrana, čak i inicijalno zdrava, gubi hranjive tvari tijekom transporta, skladištenja i prerade.

Dodatni problem su aditivi. Neki od njih (ponajviše sintetski emulgatori, stabilizatori te nenutritivna sladila) negativno utječu na crijevni mikrobiom – koji je jedan od važnih nositelja metaboličkog zdravlja, te na imunološki i gastroenterološki sustav, uključujući jetru i gušteraču koje su glavni metabolički regulatori. Voće i povrće s tržnica, ističe, često su siromašni mineralima zbog iscrpljenih tala na kojima se uzgajaju, a pritom mogu sadržavati veće količine pesticida i kemikalija koje se koriste za održavanje boje i svježine. Meso, pak, i mesne prerađevine nerijetko ne sadrže dovoljno B-vitamina, dok istovremeno mogu sadržavati anabolike, antibiotike i – kod prerađevina – aditive koji se ponašaju kao antinutrijenti.

Namirnice biljnog podrijetla, nastavlja doc. Liberati Pršo, nerijetko sadrže aditive koji djeluju kao antinutrijenti te ometaju apsorpciju vitamina i proteina i funkciju enzima (sumpor-oksidi i sulfiti, benzoati, antioksidansi tipa BHA i BHT). Uz navedeno, korištenje određenih lijekova također može ometati apsorpciju vitamina. Primjeri za to su inhibitori protonske pumpe, odnosno lijekovi za žgaravicu i gastritis, koji mogu smanjiti razinu vitamina B12, kao i metformin koji se koristi kod predijabetesa, inzulinske rezistencije i dijabetesa, također može smanjiti razinu ovog vitamina.

Procjenjuje se da gotovo 30 posto mladih odraslih u Europi ima predijabetes ili inzulinsku rezistenciju

LENA_VIRIDIS/SHUTTERSTOCK

S kojim problemima pacijenti najčešće dolaze

U svojoj svakodnevnoj praksi doc. Liberati Pršo najčešće susreće pacijente s metaboličkim sindromom – pretilošću, inzulinskom rezistencijom, predijabetesom, dijabetesom, povišenim krvnim tlakom i masnoćama u krvi, ali i pacijentice u menopauzi, sa sindromom policističnih jajnika te autoimunim bolestima štitnjače. Većina pacijenata, kaže nam, dolazi ili odlazi s višestrukim dijagnozama, budući da su spomenute bolesti i poremećaji međusobno čvrsto isprepleteni, a nerijetko i genetski određeni.

- Svojim pacijentima nastojim savjetovati jednostavne, ali ključne navike za očuvanje zdravlja. To uglavnom uključuje uravnoteženu prehranu s naglaskom na lisnato povrće, orašaste plodove i masnu ribu, uz ponekad značajno reduciran unos ugljikohidrata te provođenje intermitentnog posta, povećan unos tekućine (0,3 dcl nezaslađene tekućine po kg tjelesne mase) osim kod bolesnika s ograničenjima radi kardioloških i neuroloških bolesti te poremećaja elektrolita, redovitu tjelovježbu prilagođenu individualnim ograničenjima i bolestima te dovoljno neprekinutog sna u trajanju između sedam i osam sati, za što je ponekad čak potrebno posegnuti i za suplementima i/ili lijekovima – kaže doc. Liberati Pršo.

Multidisciplinarni modeli daju bolji ishod liječenja

Danas je sve rjeđe da pacijent ima samo jednu dijagnozu. Mnogo češće riječ je o kombinaciji međusobno povezanih stanja. Takvi pacijenti često obilaze više specijalista, no bez koordiniranog pristupa liječenje može ostati fragmentirano i manje učinkovito. Upravo zato suvremena medicina sve više naglašava potrebu za povezivanjem različitih stručnjaka u jedinstven sustav skrbi, gdje se bolest promatra cjelovito, a ne kroz izolirane simptome.

- Kod složenih, multifaktorijalnih, progresivnih i relapsirajućih bolesti kao što su, primjerice, pretilost i dijabetes i njihovi komorbiditeti, interdisciplinarni pristup nije „dodatak“, nego temelj liječenja. Ishodi liječenja kompleksnih bolesti uvijek su bolji kada se u proces liječenja uključuje više struka, kao što su – na primjeru pretilosti – endokrinolog, nutricionist/dijetetičar, psiholog, po potrebi gastroenterolog, nefrolog, ginekolog, kardiolog, kirurg i drugi članovi tima. Noviji pristupi kroničnim bolestima te smjernice opetovano ističu da multidisciplinarni modeli daju trajnije rezultate, bolje metaboličke ishode i veću kvalitetu života od jedne izolirane intervencije. Dodatno, kod složenih situacija gdje se pacijent, primjerice, liječi radi pretilosti i dijabetesa, povišenog krvnog tlaka, povišenih masnoća, gastritisa i depresije, osim samog dijagnostičkog pristupa i multidimenzionalne skrbi, i suplementacija mora biti individualizirana i usklađena s osnovnom terapijom – naglašava doc. Liberati Pršo.

Skupine oboljelih kojima je gotovo uvijek potrebna suplementacija

Kada govorimo o suplementaciji, postoje rizične skupine kod kojih je ona uvijek opravdana. Naravno, to uključuje klinički kontekst, laboratorijske nalaze, lijekove koje osoba koristi i prehrambene obrasce koje provodi. U praksi, ističe doktorica, potreba za suplementacijom najčešće uključuje trudnice i dojilje, osobe s dokazanim deficitima, nerijetko vegane, osobe nakon barijatrijskih zahvata, osobe s malapsorpcijom, restriktivnim obrascima prehrane, kroničnim bubrežnim ili gastrointestinalnim bolestima te pojedine starije osobe. Rizici se najčešće odnose na vitamin B12, B9, vitamin D, željezo, kalcij, magnezij ili cink.

Oko 40 posto Hrvata uzima suplemente od kojih su mnogi nepotrebni ili čak štetni

GERAIN0812/SHUTTERSTOCK

Interdisciplinarna suradnja i sve veći interes struke za suplementima

Na tragu posvećenosti znanju o suplementima, godine obrazovanja, liječničko iskustvo, rad s pacijentima i kolegama doc. dr. sc. Anu-Mariju Liberati Pršo potaknuli su na osnivanje Hrvatskog društva za suplementaciju u medicini pri Hrvatskom liječničkom zboru. Ideja za stručnim društvom javila se u trenutku kada je shvatila da se suplementacija u medicini predugo smatrala nevažnom. S druge strane, pacijenti sve više posežu za dodacima prehrani (prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, oko 40 posto građana Hrvatske uzima barem jedan suplement, a često i više njih). Nerijetko to su nepotrebni, nekvalitetni, pa čak i diskutabilni dodaci.

- Ideja je bila povezati mikronutriciju temeljenu na dokazima s kliničkom praksom, kroz edukaciju liječnika, stvaranje i učvršćivanje suradnje s farmaceutima te obogaćivanje kliničkog iskustva, s ciljem sigurnije primjene dodataka prehrani, kako bi se razdvojili stvarno indicirani pripravci od nepotrebnih ili potencijalno štetnih. Tako se ujedno jača standardizacija, interdisciplinarna suradnja i kritičko tumačenje literature, što je posebno važno u području gdje su marketinške tvrdnje često jače od dokaza – kaže doc. dr. Liberati Pršo i dodaje kako otvorenost liječnika na području suplementacije raste, međutim, i dalje je neujednačena.

- Najveći interes postoji ondje gdje su deficiti klinički vidljivi ili očekivani, primjerice u ginekologiji, gastroenterologiji, endokrinologiji, neurologiji, onkologiji, nefrologiji, gerijatriji i sportskoj medicini, dok je u dijelu struke i dalje prisutan oprez zbog prekomjerne, neselektivne suplementacije.

Tako smo, primjerice, od inicijalne skepse, pa čak i uvredljivih komentara pojedinaca, kada sam inicirala osnivanje Društva, došli do kongresa koji dvaput godišnje okupljaju više od 350 liječnika, farmaceuta i nutricionista u dinamičnim raspravama, panelima, predavanjima i zajedničkim projektima – kaže nam docentica Ana-Marija Liberati Pršo. Nedavno održani drugi kongres Hrvatskog društva za suplementaciju u medicini kojem smo i mi nazočili doista je potvrdio sve veći interes liječničke, nutricionističke i ljekarničke struke za preventivni i terapijski pristup mikronutrijentima. Među brojnim, kvalitetnim temama svoje je mjesto pronašao i sport kojeg često smatramo neodvojivim faktorom zdravlja. Međutim, u kontekstu suplementacije, važno je biti educiran.

- U sportu suplementi mogu donijeti određene benefite, ali samo kao dodatak kvalitetnoj prehrani i treninzima, a ne kao zamjena za njih. Novija istraživanja pokazuju kako učinkovitost ovisi o vrsti suplementa, sportu, dozi i karakteristikama sportaša, a najdosljednije koristi imaju kofein, određeni proteini/aminokiseline, magnezij, kreatin i beta-alanin te neki probiotici i visokokvalitetne omega-3 masne kiseline, dok su mnogi drugi suplementi manje predvidivi ili imaju miješane rezultate. Istodobno, i rekreativci i profesionalni sportaši često koriste dodatke bez prethodno procijenjene potrebe, što povećava rizik od nepotrebnog unosa, gastrointestinalnih smetnji, interakcija i pogrešnog doziranja. Štoviše, u profesionalnom sportu postoji i opasnost od unošenja komponenata koje su strogo zabranjene prema WADA listi (World Anti-Doping Agency) – upozorava doc. Liberati Pršo.

U kojem smjeru danas ide razvoj znanosti o suplementaciji i mikronutriciji?

Razvoj suplementacije i mikronutricije, kaže naša sugovornica, kreće se u smjeru personalizacije, bolje stratifikacije rizika i preciznijeg laboratorijskog praćenja.

- Sve više se govori, uključujući i smjernice krovnih svjetskih društava/asocijacija, o mikronutrijentima kao dijelu metaboličkog zdravlja, zdravog starenja i liječenja kroničnih bolesti, uz veći naglasak na individualne potrebe, apsorpciju, interakcije s hranom i lijekovima i kvalitetu proizvoda. Istodobno raste interes za integraciju suplementacije s pretilošću, mikrobiotom, sportskom medicinom i onkologijom, ali i potreba za strožom regulacijom i obrazovanjem liječnika. Upravo u tom području fokusira se i moj recentni znanstveni rad – navodi doc. Liberati Pršo čiji su znanstveni radovi, priručnici i poglavlja unazad par godina najviše objavljeni na temu mikrobioma i mikronutricije.

Na što trebamo obratiti pozornost kada uzimamo dodatke prehrani?

- Prilikom primjene suplemenata, najprije treba provjeriti postoji li za njegovu primjenu jasna indikacija, odnosno dokazani deficit, povećan rizik deficita ili specifična klinička situacija. Potom treba gledati deklaraciju: točan sastav, preciznu dozu/doziranje, oblik aktivne tvari, certifikate poput GMP, GLP, IFOS i GOED za omega masne kiseline te poželjno bio/eko certifikate, podrijetlo, rok valjanosti, posebna upozorenja, kontraindikacije te moguće interakcije. Posebnu pozornost i naš kritički pristup zaslužuju proizvodi s nerealnim obećanjima, “detox” narativom, megadozama ili mješavinama bez jasno definirane količine/koncentracije svake komponente te suplementi koji se ne mogu kupiti u ljekarnama – ističe. Konačno, da bismo doista znali nedostaju li nam određeni vitamini i minerali, izuzetno je važno obratiti se svom liječniku. On će ciljanom procjenom prema simptomima koje navodimo, prehrani, lijekovima i bolestima uputiti nas na obradu. U rutinskoj primarnoj i endokrinološkoj praksi, navodi doc. Liberati Pršo, ima smisla povremeno procijeniti KKS, feritin i željezo, vitamin B12, 25(OH)D i folat kod rizičnih skupina, te osnovne metaboličke nalaze poput glukoze/HbA1c, kreatinina/eGFR, jetrenih enzima i po potrebi magnezija, kalcija i albumina.

Tri su navike, ističe doc. Liberati Pršo, koje doprinose dugoročnom metaboličkom zdravlju

Lucija Očko/CROPIX

Tri stupa zdravlja

Na kraju, tri navike koje prema njezinoj ocjeni najviše doprinose dugoročnom metaboličkom zdravlju su redovita tjelesna aktivnost, prehrana bogata proteinima, zdravim mastima i vlaknima te voda uz minimalan unos ultraprerađene hrane, te dovoljno neprekinutog sna. I uz sve to, redoviti odlasci liječniku i educiranom ljekarniku jer je prevencija, podsjeća doc. dr. sc. Ana-Marija Liberati Pršo, uvijek jeftinija od liječenja.