U krvi stogodišnjaka otkriveno 37 proteina povezanih sa sporijim starenjem

Znanost je korak bliže dešifriranju koda dugovječnosti zahvaljujući novoj studiji koja je identificirala desetke proteina povezanih sa sporijim starenjem u krvi stogodišnjaka. Znanstvenici u Švicarskoj prikupili su i usporedili uzorke krvi zdravih mlađih osoba u dobi od 30 do 60 godina i stogodišnjaka u dobi od 100 i više godina, procjenjujući kako se ekspresija proteina plazme razvija i utječe na metabolizam, imunitet i ukupni životni vijek.

- Od više od 700 izmjerenih proteina, 37 ih je formiralo profil koji je bio bliži profilu najmlađe skupine nego profilu osamdesetogodišnjaka. To predstavlja otprilike 5 posto izmjerenih proteina, što sugerira da stogodišnjaci ne izbjegavaju u potpunosti starenje, ali da su određeni ključni mehanizmi značajno usporeni – kaže Flavien Delhaes, autor studije i stanični fiziolog na Sveučilištu u Ženevi.

Vrlo korisni proteini

Mnogi proteini u ovom profilu moduliraju imunitet i metabolizam. Neki su vitalni za recikliranje crvenih krvnih zrnaca i uklanjanje disfunkcionalnih proteina, poput onih povezanih s neurodegenerativnim bolestima, kao što je Alzheimerova bolest. Drugi proteini pokreću apoptozu, programiranu staničnu smrt koja potiskuje stvaranje tumora. Neki od identificiranih proteina povezani su s povoljnim metabolizmom masti i oslobađanjem inzulina, štiteći od metaboličkih poremećaja. Proteini također drže naša tijela na okupu održavajući izvanstanični matriks, želatinoznu mrežu minerala, kolagena i drugih tvari koje tvore „cement” našeg tijela i grade naše stanice. Čini se da su kod stogodišnjaka ovi proteini vrlo brojni.

Ipak, najjasniji rezultati studije uključivali su pet proteina povezanih s oksidativnim stresom, koji obično nastaje pretjeranim imunološkim odgovorima tijela i ubrzava starenje.

Optimalno funkcioniranje tjelesnih procesa

Kako objašnjavaju autori studije, tjelesni procesi moraju biti „taman kako treba” za optimalno funkcioniranje. Na primjer, bijele krvne stanice stvaraju slobodne radikale kako bi ubile patogene i spriječile infekciju. Ali, prekomjerna proizvodnja slobodnih radikala dovodi do upale i oštećenja tkiva, što može igrati ulogu u autoimunim poremećajima, raku i neurodegenerativnim bolestima. Slično tome, mitohondriji stvaraju energiju koja nas održava na životu. No, disfunkcionalni mitohondriji proizvode višak slobodnih radikala, poput loše održavanih automobila koji izbacuju toksični dim. Dakle, pomislili bismo da, ako su stogodišnjaci posebno zaštićeni od oksidativnog stresa, to znači da imaju višu razinu antioksidativnih proteina. No, upravo je suprotno: stogodišnjaci u ovoj studiji proizvodili su manje antioksidativnih proteina od standardne gerijatrijske populacije, što vjerojatno odražava niže razine oksidativnog stresa. Stoga imaju manju potrebu za proizvodnjom antioksidativnih proteina.

Optimalno metaboličko zdravlje

Na isti način, kod stogodišnjaka uključenih u studiju pronađen je protein koji je odgovoran za razgradnju GLP-1, hormona koji pokreće oslobađanje inzulina i čini osnovu lijekova semaglutida.

- Ovaj mehanizam sugerira da stogodišnjaci održavaju dobru ravnotežu glukoze bez potrebe za proizvodnjom velikih količina inzulina – objašnjava Delhaes.

Sveukupno, ovi nalazi upućuju na to da bi stogodišnjaci mogli imati koristi od optimiziranog metaboličkog zdravlja, a ne od pretjerane aktivnosti proteina potrebnih za obuzdavanje poremećenog metabolizma. Osim toga, rezultati studije podupiru teoriju upale, koja tvrdi da starenje remeti regulaciju imunološkog sustava, što dovodi do stanja trajne upale.

U praktičnom smislu, znanstvenici naglašavaju da se zdravo starenje može provesti u djelo.

- Budući da genetska komponenta dugovječnosti čini samo oko 25 posto, način života tijekom odrasle dobi snažan je faktor, a to uključuje prehranu, tjelesnu aktivnost i društvene veze. Zato pojedite voće kako biste smanjili slobodne radikale u krvi, vježbajte kako biste ojačali izvanstanični matriks i održavajte mozak u formi druženjem. Jer, iako genetske predispozicije i individualna varijabilnost mogu ugroziti naše napore protiv starenja, tajna dugovječnosti mogla bi biti briga o sebi - kažu autori studije.