Nekoć smo je brali po livadama i grickali, ali malo tko je znao da pomaže kod bolesne jetre, bolova u trbuhu i hemoroida

Kiselica je raširena i lako prepoznatljiva domaća biljka poznata po svom kiselom okusu, po kojem je i dobila naziv. Postoji nekoliko vrsta, a najljekovitije su obična kiselica (lat. Rumex acetosa) i mala kiselica (lat. Rumex acetosella).

Kiselicu su mnogi kao djeca brali na livadama i grickali, no ona je mnogo više od usputne grickalice. Voli rasti na suncu, ali lijepo raste i u polusjeni, a posebno voli vlažno tlo. Ima karakterističan kiselkasti osvježavajući okus, jestivo je lišće, ali i stabljike koje su jako sočne kad su mlade. Kada počinju cvasti na vrhovima, tad stabljike počinju biti suhe i žilave i nisu više pogodne za jelo. Osim listova i stabljika, jestive su i sjemenke. Kiselica se može jesti svježa, ali se može posušiti i koristiti suha u prehrani. U 16. i 17. stoljeću smatrali su je gotovo čudotvornom biljkom protiv infekcija, groznice, skorbuta i otrovanja. Stari narodi obilno su je koristili i u kulinarstvu, u pripremi juha, salata i povrtnih priloga te u pripremi jakih čajeva.

Kiselkasti okus daje joj oksalna kiselina, koja u manjim količinama ne šteti ljudskom organizmu, ali u većem može uzrokovati nedostatak minerala u tijelu. Osobe koje pate od reume, gihta i artritisa, bubrežnih kamenaca trebaju biti posebno oprezne s kiselicom u prehrani jer može pogoršati njihovo stanje. Visok udio oksalne kiseline čini kiselicu blago otrovnom i zato njen unos mora biti umjeren (u malim količinama je bezopasna). Ova kiselina odgovorna je i za njen okus, koji pecka na jeziku, a sličan je kiviju ili jagodama.

Getty Images/iStockphoto

Od čega se sastoji

Kiselica se uglavnom sastoji od vlakana te manjeg dijela proteina. Od vitamina sadrži C, A i B6, a od minerala željezo, magnezij, kalij i kalcij. Uz to obiluje polifenolnim kiselinama, flavonoidima i antocijaninima. Željezo, vitamin C, mnogo klorofila i karotenoida, a kad ostari, tanin i antrakinon te mnogo kalcijeva oksalata, pa se tada i ne upotrebljava za jelo, nego samo kao lijek. Raste na srednje vlažnim i suhim, plodnim livadama i pašnjacima, uz puteve i polja, a sadi se i u vrtovima. To je trajna biljka sa 35-100 cm visokom stabljikom i duguljastim, kopljastim ili streličastim listovima, od kojih gornji sjede na stabljici, a donji na dugim peteljkama. Mali, dvodomni, crvenkasto-zeleni cvjetovi tvore metlice na vrhu stabljike. Cvate od svibnja do kolovoza. U proljeće se skuplja mlado lišće, ljeti poluzrelo sjeme, a čitava biljka tijekom cijele vegetacije

Snaga za oči

Kad se po kap svježeg soka ukapa u oči, jedanput do dvaput dnevno, one ojačaju. Kod skorbuta se desni mažu svježim sokom, a rane se oblažu zdrobljenim lišćem. Rane u grlu i ustima liječe se grgljanjem i ispiranjem iscijeđenim sokom kuhanim s medom. Na upaljena mjesta na tijelu stavljaju se oblozi od octa u kojemu se 8-10 sati namakalo lišće kiselice: time se ublažava bol. Uz to treba uzimati dnevno 2-3 žlice svježe iscijeđenog soka s malo meda ili vina. Od osušenog lišća kiselice priprema se čaj koji čisti krv i obogaćuje ju željezom. Ako se mala žličica kiselice prelije sa 2 dl kipuće vode, ostavi da stoji 10 minuta pa procijedi, dobiva se lijek protiv jakog proljeva i glista. Pije se dvaput dnevno po šalica, poslije jela.

Pripravak protiv bolova u trbuhu, neredovitog ciklusa i hemoroida

PRIPREMA

10 dag svježeg lišća kiselice kuha se 20-25 minuta u pola litre vina i pola litre vode. Tako se dobije pripravak protiv bolova u trbuhu, neuredne menstruacije, hemoroida i nekih lišajeva kože. Piju se dnevno po 3-4 šalice. Taj čaj ujedno pospješuje mokrenje pa se preporučuje kod svih bolesti s groznicom, jer se mokraćom izlučuju loše tvari iz tijela. Može se uzeti i osušeno lišće, znatno veća količina - 1 dag; prije kuhanja mora se namakati u pola litre vode 12-16 sati, a zatim se kuha oko 15 minuta.