Izazivaju li stres, zagađenje zraka ili ultraprocesirana hrana rak? Dr. Kust otkriva što je dokazano

Pušenje, prekomjerna tjelesna težina, alkohol i UV-zračenje i dalje su među najvažnijim i najbolje dokazanim rizičnim čimbenicima za nastanak raka. Međutim, posljednjih godina sve se više govori o tzv. “novim” ili “modernim” rizicima – ultraprocesiranoj hrani, aditivima, promjenama u crijevnoj mikrobioti, kroničnom stresu, metaboličkim poremećajima i zagađenju zraka. U javnosti se ponekad stvara dojam da smo okruženi nevidljivim prijetnjama i da gotovo sve može uzrokovati rak. No, koliko je toga znanstveno utemeljeno, a koliko je još uvijek u sivoj zoni?

Važno je odmah naglasiti da rak gotovo nikada nema jedan uzrok. Najčešće se radi o kombinaciji genetske sklonosti, životnih navika, okolišnih utjecaja i proteka vremena. Upravo zato i rasprava o “novim” rizicima zahtijeva smiren i uravnotežen pristup.

Ne jedan sastojak, već prehrambeni obrazac

Jedna od najčešće spominjanih tema je ultraprocesirana hrana. Riječ je o industrijski proizvedenim proizvodima koji sadrže velik broj sastojaka, uključujući razne aditive, pojačivače okusa, stabilizatore i bojila, a vrlo malo cjelovitih namirnica. To su gazirana i zaslađena pića, grickalice, instant juhe, gotovi umaci, mnogi deserti, prerađeni mesni proizvodi i brojna gotova jela. U posljednjem desetljeću objavljeno je više velikih epidemioloških studija koje pokazuju povezanost visoke konzumacije takve hrane s većim rizikom od kroničnih bolesti, uključujući određene vrste raka, osobito raka debelog crijeva.

Međutim, riječ je o povezanosti, a ne o izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi. Ultraprocesirana hrana često je bogata šećerima, rafiniranim ugljikohidratima i zasićenim mastima, a siromašna vlaknima. Takav obrazac prehrane potiče debljanje, inzulinsku rezistenciju i kroničnu upalu, a upravo su ti metabolički poremećaji dugoročno povezani s povećanim rizikom od malignih bolesti. Problem, dakle, nije jedan “opasni sastojak”, nego ukupni prehrambeni obrazac koji dugoročno mijenja metabolizam organizma.

Pojedini aditivi pod povećalom

Često se u javnosti raspravlja i o aditivima, osobito konzervansima i bojilima. Važno je reći da su aditivi koji se koriste u Europskoj uniji prošli sigurnosne procjene i da većina njih, u dozama u kojima se koriste, nema dokazanu kancerogenost. Ipak, postoje određene skupine koje su pod većim povećalom. Primjerice, nitriti i nitrati u prerađenom mesu mogu sudjelovati u stvaranju spojeva koji su povezani s rakom debelog crijeva. Zbog toga je prerađeno meso već godinama svrstano u skupinu čimbenika koji povećavaju rizik od tog oblika raka. To ne znači da je svaka konzumacija kobasice ili salame opasna, ali dugoročno česta konzumacija svakako nije bez rizika, osobito kod osoba koje već imaju povećanu genetsku sklonost.

Masna jetra

Sve više pažnje privlači i nealkoholna masna bolest jetre, danas češće nazvana metabolički povezana steatoza jetre. Riječ je o nakupljanju masnoće u jetri koje nije posljedica alkohola, nego poremećenog metabolizma. Mnogi ljudi imaju masnu jetru, a da toga nisu ni svjesni. Dugotrajna upala i oštećenje jetrenog tkiva mogu povećati rizik od razvoja karcinoma jetre. Ovdje ponovno vidimo poveznicu s načinom prehrane i sjedilačkim stilom života. Kronični višak kalorija, osobito iz šećera i ultraprocesirane hrane, stvara metaboličko okruženje u kojem su upala i oksidativni stres češći, a upravo su to temeljni mehanizmi koji mogu pogodovati nastanku raka.

Kolibaktin u crijevima

Jedno od najuzbudljivijih područja suvremene onkologije je istraživanje crijevne mikrobiote. Znanstvenici su pokazali da određeni sojevi bakterije Escherichia coli i druge bakterije proizvode toksin nazvan kolibaktin koji može uzrokovati specifična oštećenja DNA stanica crijeva. U nekim tumorima debelog crijeva, osobito kod mlađih osoba, pronađeni su genetski “potpisi” koji upućuju na djelovanje tog toksina. To ne znači da će svaka osoba koja nosi takve bakterije razviti rak, ali pokazuje da crijevne bakterije mogu aktivno sudjelovati u procesu oštećenja genetskog materijala.

Postoje komercijalni testovi analize crijevne flore, no u ovom trenutku ne postoje jasne smjernice koje bi preporučivale rutinsko testiranje zdravih osoba bez simptoma na bakterije koje proizvode toksine. Mnogo je važnije održavati raznoliku prehranu bogatu vlaknima, voćem, povrćem i fermentiranim namirnicama jer takav obrazac prehrane potiče raznolik i stabilan mikrobiom.

Stres djeluje posredno

Kada je riječ o stresu, često se može čuti tvrdnja da “stres uzrokuje rak”. Takva izjava je pojednostavljenje. Ne postoje čvrsti dokazi da psihološki stres sam po sebi izravno izaziva rak. Međutim, kronični stres utječe na hormonsku ravnotežu i imunološki sustav, a povezan je i s lošijim životnim navikama poput pušenja, prejedanja i nedostatka sna. U tom smislu, stres djeluje posredno, kroz promjene u ponašanju i biološkim mehanizmima. Smanjenje stresa ne može se promatrati kao “terapija protiv raka”, ali svakako doprinosi boljem općem zdravlju i kvaliteti života.

Zagađenje zraka

Zagađenje zraka danas je prepoznato kao rizični čimbenik za rak pluća, uključujući i kod osoba koje nikada nisu pušile. Sitne lebdeće čestice mogu izazvati kroničnu upalu i oštećenja u plućnom tkivu. Iako pojedinac ne može u potpunosti kontrolirati kvalitetu zraka u svom gradu, određene mjere poput izbjegavanja intenzivnog prometa u vrijeme najvećih gužvi, praćenja indeksa kvalitete zraka i korištenja pročišćivača zraka u zatvorenim prostorima mogu imati smisla, osobito u urbanim sredinama s izraženim zagađenjem.

Temelj prevencije

Unatoč svim ovim novim spoznajama, temelj preventivne medicine nije se bitno promijenio. Preporučuju se redoviti godišnji sistematski pregledi te odazivanje na nacionalne programe ranog otkrivanja raka. Ne postoje preporuke za rutinske dodatne pretrage ili tumorske markere kod zdravih osoba, npr. samo zbog konzumacije ultraprocesirane hrane ili izloženosti stresu.

Kada na genetsko testiranje?

Genetika također igra važnu ulogu. Iako oko pet do deset posto karcinoma ima jasnu nasljednu podlogu, i osobe bez obiteljske povijesti raka mogu imati genetske varijante koje povećavaju rizik. Genetsko testiranje preporučuje se u slučajevima ranog početka bolesti ili specifičnih obrazaca unutar obitelji. Bez takvih indikacija, rutinsko testiranje zdravih osoba još uvijek nije standardna praksa.

Male, ali dosljedne promjene

Kada se sve zbroji, novi rizični faktori nisu mit, ali nisu ni razlog za paniku. Najveći utjecaj na smanjenje rizika i dalje imaju prestanak pušenja, održavanje zdrave tjelesne težine, redovita tjelesna aktivnost, prehrana bogata cjelovitim namirnicama i vlaknima te sudjelovanje u preventivnim programima. Znanost nam pomaže da bolje razumijemo suptilne mehanizme koji stoje u pozadini bolesti, ali osnovne poruke ostaju iste.

Rak nije jednostavna jednadžba niti sudbina zapisana unaprijed. Rizik se smanjuje kumulativno, malim, ali dosljednim promjenama u svakodnevnom životu. Ono što možemo kontrolirati ima smisla kontrolirati. Ono što ne možemo, nema smisla pretvarati u izvor stalnog straha.