Danas je više liječenih osoba s hipertenzijom i pridržavanje terapije je bolje, ali s druge strane imamo značajan porast prevalencije hipertenzije, ima je među sve mlađom populacijom, pa čak i među školskom djecom. Kakvo je stanje s hipertenzijom u Hrvatskoj, što radimo dobro, a na čemu još moramo mnogo raditi, zašto je tako važno mijenjati životne navike i zašto ne koristimo u dovoljnoj mjeri nove i naprednije lijekove koje imamo na raspolaganju, pitali smo akademika Bojana Jelakovića, predsjednika Hrvatske lige za hipertenziju.
Velika studija EHUH koju je provodio sa suradnicima u dva vala, od 2000. do 2005. i od 2018. do 2023., omogućila je uvid u to kako se stvari mijenjaju.
- Pozitivno je što imamo porast liječenih osoba s hipertenzijom, kao i porast kontrole hipertenzije, što možemo pretpostaviti da je stoga što ljudi redovito uzimaju terapiju, liječnici možda češće daju prave doze, koriste više fiksne kombinacije pa je i adherencija bolja, a nije zanemarivo što smo uspjeli smanjiti unos kuhinjske soli na populacijskoj razini. Ono što nije dobro jest da je prevalencija hipertenzije značajno narasla, od 38 posto u 2005. godini do skoro 50 posto danas. Jedno od obrazloženja je da je populacija sve starija, a drugo da je to odraz loših životnih navika. Fizička aktivnost je bolja nego što je bila prije, ali nije dovoljno intenzivna, pretilost je porasla u odnosu na prije, a problem je i unos kuhinjske soli - pojašnjava akademik Jelaković razloge tog porasta.
Naravno, rezultati CRASH-a, Hrvatskog programa protiv soli, a za zdravlje, koji vodi Hrvatska liga za hipertenziju s partnerima, fantastični su u svjetskim razmjerima i unos je smanjen za 2,5 grama, što se odrazilo na prosječno populacijski niže vrijednosti tlaka. Ipak, kako ističe akademik, to nije dovoljno jer samo 15 posto populacije konzumira onoliko koliko je preporučeno, a svi ostali i dalje uzimaju previše.
Sve češće se otkriva u mlađoj populaciji
No, postoji još jedna negativna promjena, a to je da je u ovom periodu uočen porast prevalencije, naročito u dobnim skupinama ispod 45 godina, a ta je dobna skupina najmanje svjesna.
- To znači da ima puno ljudi koji ne znaju da imaju hipertenziju, što ukazuje na to koliko je probir bitan. Ljudima bi trebalo usaditi naviku da brinu o tom faktoru rizika i da prekontroliraju tlak barem jednom godišnje. I to ne od 40. godine nadalje, nego bi redovita provjera tlaka trebala početi već od 30. godine života. Nažalost, u toj dobi ljudi obično bježe od toga i nije im važno. Dobro je što liječnici, kada otkriju hipertenziju kod mladih ljudi, počinju s liječenjem ranije nego prije. Međutim, ili daju preslabe doze ili mladi ne uzimaju lijekove kako je propisano jer je u njih kontrola najlošija - upozorava akademik Jelaković, ističući da to opet odražava lošu zdravstvenu pismenost i nedovoljno ponavljanje koliko je to bitno.
S akcijom Lov na tihog ubojicu, akademik Jelaković i suradnici krenuli su i u škole sa željom da učiteljima i roditeljima usade svijest o važnosti zdravstvenog odgoja. U sklopu te akcije mjerili su tlak osnovnoškolskoj djeci te su već u toj tako mladoj dobi pronašli vrlo visoke vrijednosti tlaka.
- Kod te djece to je primarno povezano s pretilošću, ali i s tjelesnom neaktivnošću. Moramo se zapitati zašto imamo samo dva sata tjelesnog tjedno u kurikulumu. Tjelesni mora biti svaki dan jer je to jedino mjesto gdje djeca mogu biti fizički aktivna na dnevnoj bazi. Kad dođu doma, uglavnom sjede pred ekranima i ne kreću se previše ili se ne kreću uopće. To se mora promijeniti i ne bi smio biti problem uvesti tjelesni svaki dan 45 minuta da se djeca gibaju i stječu naviku kretanja. A onda dolazimo i do problema školskih obroka. Smjernice su promijenjene, ali deklarativno. Često su tu kuharice starog kova koje ili ne znaju ili ne žele mijenjati svoje navike, a ravnatelji, vjerojatno zbog ekonomskih razloga, naručuju namirnice koje su im povoljnije iako nisu preporučljive. Da se to promijeni, potreban je malo širi društveni pritisak - ističe akademik.
Kad lijekovi ne djeluju
Nije rijetkost da osobama s hipertenzijom prepisana terapija ne djeluje. Neki se zadovolje s malo nižim, ali još uvijek visokim vrijednostima, a neki lutaju od liječnika do liječnika u potrazi za odgovarajućom terapijom. Često bezuspješno.
- Problem s hipertenzijom je to što i liječnici to olako shvaćaju. Misle "to je samo tlak, lako ćemo to sniziti" i kod odabira lijekova često ne promišljaju koji bi lijek bio odgovarajući ili bolji za određenu osobu. Kad se gleda po studijama, svi lijekovi snižavaju tlak jednako, no kod nekih ljudi to funkcionira, a kod nekih ne. Hipertenzija nije jedna bolest, no pitanje je koliko to može liječnik obiteljske medicine ili bilo koji specijalist koji pacijenta vidi jednom godišnje uopće procijeniti. Danas svaki drugi odrasli stanovnik ima hipertenziju i trebali bismo imati ne samo ambulantu, nego jednu specijalnu bolnicu za hipertenziju u kojoj trebaju raditi dobro educirani ljudi. Ono što je važno jest naučiti liječnike obiteljske medicine kako točno pristupati bolesniku s hipertenzijom. Obiteljski liječnici su prva linija koja mora funkcionirati i oni moraju naučiti da ne smiju zadržavati neke bolesnike predugo, a da druge ne treba slati prerano. Ako vide da terapija ne djeluje, onda pacijenta moraju poslati dalje, no prije toga moraju provjeriti uzima li taj bolesnik zaista lijekove jer adherencija je jako loša. Ključna je dobra komunikacija između zdravstvenog radnika i bolesnika, ali i između liječnika - to mora biti profesionalno, kolegijalno i ljudski. Hipertenzija je bolest koja ne boli i onda ljudi olako shvaćaju redovito uzimanje terapije - upozorava akademik Jelaković.
Ljekarnici kao oslonac
Danas imamo fiksne kombinacije lijekova, kada su tri tablete u jednoj i trebalo bi ih, kako ističe akademik, što više koristiti jer bi to povećalo adherenciju terapiji. Samo jedan lijek kod malo ljudi djeluje pa se brzo prelazi na kombinaciju dva lijeka i, ako to ne ide, na kombinaciju tri lijeka.
- Kad bi ljudi uzimali ta tri lijeka uredno, 80 posto bolesnika bilo bi kontrolirano, no ljudi ih ne uzimaju. A ako, primjerice, imaju pet lijekova na dan, onda je kontrolirano samo njih 30 posto. Stoga su fiksne kombinacije dobre jer čovjeku je lakše popiti tu jednu tabletu jednom u danu nego se sjetiti uzeti tri puta po jednu - pojašnjava akademik Jelaković, ističući i da je kontrola bolesnika s hipertenzijom jednom godišnje minimum.
- Auto vozite jednom godišnje na servis, a vi valjda vrijedite više od auta. To je razlog zašto želimo još više uključiti ljekarnike tako da i oni budu dio tima i da bolesnicima kad dođu u ljekarnu izmjere tlak na pravilan način. Zadatak ljekarnika trebao bi biti i da upozori osobu na moguće nuspojave, da je pripremi i sugerira što tada treba učiniti. Jer, ruku na srce, vrlo malo bolesnika vidi svog liječnika. Digitalni oblik komuniciranja je katastrofa za kronične bolesti jer je tu bitna komunikacija čovjeka s čovjekom. Ljekarnici bi trebali biti u sustavu, ne zbog toga da mijenjaju terapiju, već da poduče bolesnike kako uzimati lijek, upozore na moguće interakcije i da budu u komunikaciji s liječnicima obiteljske medicine pa da ih ukažu kad uoče da pacijent ne uzima terapiju ili da ona ne djeluje dobro - kaže akademik Jelaković.
Novi lijekovi, više raznih fiksnih kombinacija, ali liječnici ih još uvijek premalo propisuju
Kad je riječ o lijekovima, jedna od dobrih vijesti je, otkriva akademik Jelaković, da novi, popularni lijekovi za liječenje šećerne bolesti i debljine, u određenoj mjeri snižavaju i tlak. Radi se o manjem snižavanju, od oko 3,4 mmHg, ali i to pridonosi boljoj kontroli. - Postoji i jedan novi lijek koji imamo, a koji blokira aldosteron, hormon koji je jako važan ne samo za tlak, nego i za progresiju bubrežnih, srčanih bolesti i moždanih bolesti. I do sada smo imali lijekove koji blokiraju aldosteron, ali su oni imali puno više nuspojava, a ovaj novi lijek snažnije blokira i ima manje nuspojava. Po smjernicama, zasad su kandidati za taj lijek samo osobe koje imaju bubrežnu bolest, ali imajte na umu da vrlo velik broj bolesnika s hipertenzijom ima neki od oblika bubrežne bolesti, a da to često i ne zna - kaže akademik Jelaković dodajući da bubrežna bolest nije samo dijaliza i transplantacija, već ona počinje vrlo rano s blagim sniženjem bubrežne funkcije. Drugim riječima, postoji puno kandidata koji ga mogu koristiti i kojima je taj lijek sada dostupan.
- Imamo i klortalidon, koji je "običan diuretik" i koji snažno snižava tlak. I liječnici moraju biti svjesni da sada imamo i to na raspolaganju i moraju ga više propisivati. Problem je što liječnici nemaju vremena baš sve pratiti, pa propisuju lijekove koji su skuplji i koji se zato više reklamiraju, a ovaj je diuretik prejeftin da bi ga tvrtka koja ga proizvodi intenzivno reklamirala. Taj lijek je zapravo za sve, i za starije, ali i za žene, primjerice kad su u menopauzi i imaju blagi oblik hipertenzije. Pomaže i u liječenju osteoporoze jer zadržava kalcij - navodi akademik. Na vidiku je još jedan vrlo kvalitetan lijek koji blokira aldosteron i nadam se, kaže Jelaković, da ćemo ga uskoro imati na raspolaganju. Ističe i da je prednost Hrvatske u odnosu na mnoge zemlje to što imamo puno raznih fiksnih kombinacija, ali liječnici bi ih morali češće propisivati.
- Neki liječnici su još uvijek skeptici pa misle da se mora uzeti malo ujutro, malo navečer, kao da je recept za kolač. No, sada imamo nove, fiksne lijekove i to liječnici trebaju osvijestiti, a pacijenti moraju biti aktivni sudionici i sami pitati liječnika "Zašto ja nemam lijek?". Ljudi u Skandinaviji i Njemačkoj liječe se terapijom kakva se kod nas propisivala prije 25 godina. Tamo se sve gleda kroz novac i, ako imaš osnovno osiguranje, onda ćeš dobiti najjeftiniji lijek. Kod nas postoje svi najnoviji lijekovi i prepisuju se prema potrebi, a to je veliki luksuz i privilegija - naglašava akademik.
Gadgeti nisu pouzdani, ali mogu biti smjerokaz
Na pitanje koliko nam u tom praćenju tlaka mogu pomoći razni gadgeti, poput pametnih narukvica ili satova koji, između ostaloga, mjere i tlak, akademik Jelaković ističe da niti jedan od njih nije validiran, niti preporučen ni od jednog stručnog međunarodnog ili domaćeg društva. Stoga, dodaje, ne možemo ih koristiti za pravu dijagnozu niti za praćenje učinka liječenja, ali možemo za neku vrstu probira. To znači da, ako netko s gadgetom izmjeri stalno povišene vrijednosti tlaka, to ga treba ponukati da ode liječniku da mu izmjeri tlak pravim tlakomjerom. No, samo po tome se nikako ne treba ravnati. Ono što je sigurno i dokazano jest da se promjenom životnih navika može postići jako puno u prevenciji i kontroli povišenog krvnog tlaka pa čak i doći do toga da se smanji potrebna doza lijeka za hipertenziju. Naravno, ljude je najteže navesti da promijene svoje navike.
- Znate kako se kaže, starog konja teško je naučiti novim trikovima, ali ne treba prestati pokušavati jer neki to zaista prihvate i uspiju postići odlične rezultate. Ipak, puno je lakše s usađivanjem zdravih navika krenuti od djece jer znači da će nam sa sljedećom generacijom biti lakše.
Joga i tamnozeleno povrće
Kako kaže akademik Jelaković, naglasak treba biti na onome što ljudi sami mogu učiniti.
- Kretanje, prehrana, kuhinjska sol, to ništa ne košta. Tu je i stres kao bitan faktor, no ljudi moraju naučiti neke alate kako se nositi s time. U smjernice su sada ušli i mindfulness i joga. Vježbama joge koje uključuju i disanje mijenjamo odnos simpatikusa i parasimpatikusa. I ako čovjek to radi svaki dan, uspije sniziti tlak do 4,5 mmHg. To se ne čini puno, ali pet ovdje, pet ondje i to onda više nije malo - kaže akademik kojeg smo pitali i mogu li i neke namirnice zaista pomoći u snižavanju tlaka ili je to samo mit.
- Sigurno da mogu malo sniziti tlak. Cikla, raštika, sve tamnozeleno povrće su bogati donori dušikovog oksida. I ako ih čovjek redovito konzumira, onda sigurno unosi više prekursora dušikovog oksida, manji je oksidativni stres, bolja je vazodilatacija i niži je tlak. Isto vrijedi za kakao ili crnu čokoladu koji povećavaju sintezu dušikovog oksida, ali je jako važno koji kakao pijete ili koju čokoladu jedete.
Povišen tlak noću treba liječiti
Ono što je još ključno u kontroli tlaka jest educirati ili osvijestiti ljude da redovito doma mjere tlak barem dva puta dnevno kako bi rezultate mogli predočiti prilikom dolaska na kontrolu. -
Ne treba pretjerivati s mjerenjem, no onda kada se postavlja dijagnoza i kada se uvodi terapija, treba ga mjeriti dva tjedna, dva puta ujutro, dva puta poslijepodne. Kada je tlak stabilan, možete ga mjeriti svaki dan jednom, jednom tjedno ili jednom mjesečno, ali samo ako je stabilan – savjetuje akademik te dodaje da sada sve više zagovaraju kućno noćno mjerenje. Danas postoje vrhunski tlakomjeri za kućno noćno mjerenje koji nisu financijski nedostupni, a mjere tlak tijekom sedam dana i ne osjete se. Ako se mjerenjem uoči da je tlak danju uredan, ali noću raste, trebalo bi svakako o tome obavijestiti liječnika. - Hipertenzija može mijenjati svoju narav, danas je jedan uzrok, sutra može biti drugi, prekosutra treći, a mogu biti i dva uzroka zajedno prisutna. Ako se zaista dokaže da je tlak noću povišen, treba prvo vidjeti zbog čega. Ima nekih oblika hipertenzije koji upravo podižu tlak po noći, no uzrok mogu biti i neke navike, možda prekomjeran unos kuhinjske soli, možda velika količina alkohola koja se popije ili stres. Ako se, pak, pronađe da je uzrok kronična bubrežna bolest ili, primjerice, sleep apnea koja diže tlak po noći, onda liječimo uzrok koji je doveo do tog tlaka - pojašnjava akademik Jelaković. Moguće je, kaže, i da sve to isključe i tada ostaje takozvana primarna hipertenzija. U tom slučaju, ne čekaju da otkriju što je, jer bolesnika treba liječiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....