Shutterstock
nadahnuće

Probudite onaj uspavani dio sebe i kreirajte više ljepote i dobrote

Tko i zašto ima potrebu kreirati ono za što se svi možemo složiti da nije lijepo

U ovo današnje vrijeme u kojem razne vrste stresa vrebaju iza svakog ugla i iz mnogih medija, nadam se da pronalazite vremena da poslušate i pogledate neke lijepe podcaste i videe - one koji vam omogućuju širu sliku i važniju dubinu i pobuđuju u vama pozitivan svjetonazor.

Jedan od svjetski poznatih autora takvih videa je i Gregg Braden, kojega uvijek volim poslušati. Neobičnim spletom okolnosti pred nekoliko godina sam ga imala priliku i osobno upoznati i uvjeriti se da je, osim što je pun zanimljivih znanja i iskustava, izuzetno topao i ugodan čovjek.

Ovaj geolog (koji se bavio i biologijom, matematikom, fizikom, kompjuterima i arheologijom) i autor 12 svjetskih uspješnica u kojima objedinjuje znanost i duhovnost, dugi niz godina je putovao zabačenim dijelovima svijeta upijajući mudrosti autohtonih plemena i naroda. Pa su zato njegova izlaganja uvijek puna uvida i dubokih promišljanja.

Intervju s njime kojeg sam nedavno gledala, dojmio mi se prvenstveno u dvije točke koje želim danas podijeliti s vama.

Dobrota i poštovanje

Prva rečenica koja me natjerala na promišljanje je da „Kroz našu ljudskost imamo pristup našem božanskom dijelu - našoj božanskoj prirodi.“ Gregg kaže ovako: Božanski dio koji je unutar svakog od nas često je zaklonjen velom straha od svega što se događa i što nam zapravo odvraća pažnju od bitnog. Kad je naš božanski dio zasjenjen (kad se osjećamo od njega odvojeni), osjećamo se izgubljeno i bespomoćno. I tada smo ranjivi i podložni tuđim mišljenjima. Mi možda ni ne znamo što to znači biti u potpunosti čovječan, ali uspijevamo doći u dodir sa svojom božanskom biti kroz intuiciju, maštu i kreativnost (kad izražavamo nešto duboko iz nas u ovaj svijet). Kada uspijemo imati jasnu povezanost s tim dijelom sebe, puno manje smo ranjivi i osjetljivi na strah od neizvjesnosti ovog svijeta.

Slušajući ove njegove riječi meni je došla malo drugačija slika i osjećaj te rečenice „Kroz našu ljudskost imamo pristup našoj božanskoj prirodi.“. Osjetila sam naime da je upravo ono što doživljavamo istinskom ljudskošću ustvari naše izražavanje te božanske prirode! Kad ste istinski ljubazni, brižni i darežljivi, kad volite punim srcem i dajete iskrenu podršku i prihvaćanje – to je vaš božanski dio na djelu. Kad se odnosite s dobrotom i poštovanjem prema svim živim bićima i prema svemu oko sebe, kad širite ljubav i toplinu - tada ste vi sami taj božanski dio svijeta.

Jako je važno da taj dio u sebi što više otkrijemo i prigrlimo jer se on zaista u današnje vrijeme jako gubi. Kako imam brata s mentalnim i tjelesnim teškoćama tako sam u posljednjih mjeseci bila prisiljena obilaziti razne ustanove da reguliram njegova prava. I ostala sam zaprepaštena time koliko se zaposlenika u tim ustanovama pretvorilo u nešto sličnije robotima nego ljudima, koji se drže pojedinih pravilnika i kad ti nemaju veze sa stvarnošću, logikom ili ljudskošću. A onda bi se povremeno pojavila osoba sa širokim osmjehom i puna razumijevanja i ta osoba bi riješila problem na zadovoljstvo svih uključenih. Sve je puno lakše kad je božanska iskra na djelu!

A sada da vam još nešto kažem o drugom zanimljivom uvidu koji nam prenosi Gregg Braden.

Važna stavka

On kaže da Navaho Indijanci smatraju ljepotu nečim puno važnijim od vanjske estetike, smatraju je jednom od najvažnijih sila u svijetu. Baš kao i gravitacija ili elektromagnetske sile, i ljepota je doslovno sila, jer se u njezinom prisustvu mi promijenimo! Sjetite se sebe u trenutku dok gledate prelijepi zalazak sunca - sasvim sigurno ste drugačija osoba nego kad gledate ulicu punu prometa. Kad gledamo ljepotu, ona nas otvara, raznježi, raspoloži i napuni energijom. Ljepota nas ispunjava nadahnućem. Izuzetno je važno zapažati i kreirati ljepotu!

No kada to znamo, nameće se pitanje - zašto se onda u umjetnosti kreira toliko ružnoga? Od nakaradnih likova u crtanim filmovima, preko umjetničkih slika koje izazivaju tjeskobu, do ružne i neskladne arhitekture koja niče posvuda oko nas. Tko i zašto ima potrebu kreirati ono za što se svi možemo složiti da nije lijepo?

Nekako mi se čini da je ovo dvoje o čemu vam govorim povezano - kad smo svjesni svojeg božanskog dijela i živimo iz tog mjesta u sebi, tada prirodno zamjećujemo lijepo i spontano kreiramo ljepotu oko sebe. A s druge strane, kad smo odvojeni od tog božanskog u nama, kad nam je ono zasjenjeno, tada nas s lakoćom napadaju strahovi i nesretne misli, pa počnemo i zapažati prvenstveno ono negativno i utkivati takvo raspoloženje u svoje kreacije.

Želim nam svima da se svakim danom sve više i snažnije povezujemo sa svojim božanskim iskrama i da se iz tog dijela sebe ophodimo jedni prema drugima. I da zajedno kreiramo sve više i više ljepote i dobrote.

Linker
02. studeni 2024 02:25