Dijelite li svoje talente s drugima ili ćete ih jednog dana odnijeti sa sobom u zaborav

U udruženju ATL Europe imamo odnedavno jednu izuzetno zanimljivu članicu - Francuskinju Fabienne Fredrickson koja je dugo živjela u Americi i koja već 25 godina radi prvenstveno sa ženama i malim poduzetnicima pomažući im da uspiju i financijski prosperiraju. Ova topla i mudra žena svima nam se svidjela već na prvu. Ali zašto vam ju danas spominjem?

Nedavno je netko u ATL grupi podijelio poveznicu na sjajan Fabiennin TED-Talk od prije 8 godina i od kad sam ga poslušala neke rečenice mi ne izlaze iz glave.

Pogotovo sljedeća priča koju želim s vama podijeliti.

Moralna obveza

Zamislite da ste kod kuće, u dnevnom boravku su vaša obitelj i prijatelji, a vi u kuhinji pečete čokoladne kolače (brownies). Kad su kolači gotovi i cijela kuhinja miriše na toplu čokoladu, vadite ih iz pećnice, režete na kriške i slažete na veliki tanjur. No zatim, umjesto da se uputite k svojim prijateljima i podijelite s njima kolače, vi se okrećete u drugom smjeru, sjedate za kuhinjski stol i sve brownieje, jedan po jedan, pojedete sami. Kakva biste osoba bili u tom trenutku? Pohlepna, škrta - jer ne dijelite svoje kolače!

Što nam je Fabienne ovom metaforom željela prenijeti? To da svatko od nas ima posebne talente, znanja i vještine, ali i iskustva kroz koja smo prošli, a sve to su božanski darovi koje ne bismo trebali uzimati zdravo za gotovo, nego bismo ih trebali dijeliti. Kad nešto naučimo i nešto iskusimo, naša bi dužnost trebala biti da to podijelimo sa svijetom. Ali ako primimo svoje lekcije i iskustva i sve što jesmo, a ne izađemo da time budemo korisni drugima, ona vjeruje da tada postajemo (baš kao u priči o browniejima) oskudni, pohlepni - usamljeni. Ona smatra da imamo božansku i moralnu obvezu da izađemo i služimo svijetu na način na koji samo mi to možemo. Jer svatko od nas u sebi ima jedinstven talent koji je potreban da odgovori na neku jedinstvenu potrebu u svijetu. Jer je nevidljiva sila koja je kreirala svjetove kreirala i svakoga od nas i dio te sile je u nama.

Slušajući je, prvo sam pomislila na tolike ideje koje bih voljela provesti u djelo, ali nikako da ‘nađem vremena‘ (moja već dosadna stara mantra) i prvi put sam tu situaciju vidjela na sasvim nov način - ne radi se o tome što bih ja voljela ili željela napraviti, nego o tome što bi drugi time dobili i da ih ja u tom svom ‘ne stizanju‘ zapravo uskraćujem za nešto što bih im trebala dati, nešto što bi im moglo biti važno. Jako mi je zanimljiva bila ta nova perspektiva. I vrlo buduća i poticajna.

Mudrost

A zatim sam se sjetila nekih svojih dragih prijateljica koje su kroz godine stekle tolika vrijedna znanja i sposobnosti, ali nikako da ih podijele sa svijetom - uvijek se nađe neki administrativni ili ‘nisam dovoljno dobra‘ razlog. I baš me to rastužuje. Prvi put kad se vidimo svakako ću im ispričati ovu priču o browniejima, možda i njih probudi ovaj moćan novi kut gledanja.

A kako je s vama? S kojim ste darovima stigli na ovaj svijet? Upotrebljavate li ih i razvijate? Pokazujete li ih svijetu? Ili ste sami sebe uvjerili da niste dovoljno dobri da bi ih dijelili? Nije na vama da to procijenite, na vama je da podijelite. A što je sa znanjima koja ste do sada prikupili? Sve te knjige, tečajevi, seminari, iskustva, zaključci - hoćete li ih ostaviti samo za sebe, je li to njihova namjena? Ili biste trebali naći način da i netko drugi od svega toga ima koristi, netko koga to vaše znanje može doslovno spasiti? A sve darove koje znate da imate i uopće ih ne koristite, hoćete li ih jednoga dana odnijeti sa sobom u zaborav, ne podijelivši ih nikada sa svijetom? Zar ne bi to bila neprocjenjiva šteta? Promijenite to odmah, počevši od danas!

Baš kao što sam ja, čim sam naučila ovu novu spoznaju od Fabienne, odmah podijelila tu mudrost s vama i sigurna sam da će ona nekome donijeti važan ‘klik‘ baš kao i meni. Isto tako će vjerujte, i svaki vaš brownie kojega podijelite s drugima naći svoje zahvalne primaoce. Neka se cijeli svijet ispuni našim toplim i slatkim kolačićima!