Što kad nam život izgleda kao da se vozimo u podmornici, a nitko nije educiran kako se njome upravlja...

Svima nama treba u nekom trenutku nadahnuće, inspiracija da se maknemo s mrtve točke jednoličnosti, od izrazitog prikaza površnosti, beskonačno ponavljanih riječi, kao da nam obnavljaju shvaćanje svjesni da ga malo pomalo gubimo. Je li moguće da ćemo se kroz vrijeme u potpunosti izgubiti kao ljudska vrsta jer se više bavimo trendovima, brandovima, zbog konzultacija s virtualnim umjesto s ljudskim? Zar će nam se i vrane na kraju smijati? Za svako prosvjetljenje čovjek mora imati strpljivosti. Sigurna sam da nitko ne želi sjediti u vlaku smrti.

Jesu li ovo sudnji dani najavljivani, a mi ih uzimamo ‘zdravo za gotovo‘? Je li neka neobična ludost zamračila postojanje duše? Jesmo li svjesno postali besvjesni i zašto smo jedan dan anđeli, a drugi demoni? Jesmo li svjesni da nam se raspoloženja u jednom danu mijenjaju do neprepoznatljivosti? Zar nismo primijetili da naš život izgleda kao da se vozimo u podmornici, a nitko nije educiran kako se njome upravlja. Djelujemo kao začarani čitajući informacije koje se mijenjaju kao na traci, čije nam značenje prekratko znači. Ljubav smo pretvorili u oportunizam. Moramo postati povratnici. Neki su rođeni da dizajniraju prekrasne cipele, neki da nas nahrane delicijama kulinarstva, neki da iz suhe zemlje naprave plodno tlo …a neki da iz vrtova duše izvuku poneke kapi mudrosti koje će čovjeka vratiti na put s kojeg je sišao, ni ne znajući da je to učinio. Ponekad je kap dovoljna da u čovjeku otvori novog čovjeka.

POKUŠAJ, BESPLATNO JE

Je li izlazak iz kalupa ujedno i izlazak iz kaveza

Može li čovjek postati slobodna ptica koja zna misliti ili se ponovo naučiti misliti umjesto što si dopušta da drugi ljudi ili strojevi misle za njega

Sloboda je primamljiva za onoga tko je zaista zna prakticirati

A praksa slobode isključivo ovisi o izostanku straha od budućnosti

To je jedini način da se ne izgubimo u pretjeranom iskazivanju namještene ljudskosti

USRED NIČEGA

Nađeš li se usred ničega, tražit ćeš nekoga, sebi sličnog

Srce će zadrhtati, niti ljubavi ka tebi usmjeriti

I bit ćeš ispunjen čovječe, usred ničega, bez ičega

Ne traži više, da bi dobio što ti pripada

SRETAN KRAJ POČINJE ISTINOM

Nije mudrost reći istinu

Mudrost je uplašenog umiriti, nesigurnog osposobiti, a lažnog razotkriti

U prijevodu života lako se izgubiti

SUTRA ZA JUČER

Jučer si rekao, sutra ćemo se rastati

Sutra si rekao, neka zaboravim jučer

Zbunio si me, jer ne znam što hoćeš od nas

Kako da budem sigurna u nesigurnost tvojih odluka

PREOBRAZBA

Ne hrani me pričom čiji sadržaj znam i sama

Potreba za novim spoznajama oživit će moju pažnju

Okrenuti interes da nastavim dalje

Da nadiđem sve mučne situacije

DRVO ŽIVOTA

Posađen si čovječe, da se uzdigneš

Posadilo te je nebo, a sjaj zvjezdanih niti odredilo što ćeš činiti i tko si

Sve što jesi, drugi ne mogu biti

Zato si savršeno biće ovoga svijeta

AKO NIJE

Zašto misliš da je spoznaja rezervirana za izabrane, ako nije

Zašto misliš da je Bog udaljen od tebe, ako nije

Zašto misliš da su umjetnici duše posebni, ako nisu

Ako sve navedeno nije istina, zašto misliš da je

IZGUBLJENA

Pitam se, kome je sve ovo trebalo? Tebi, meni … nekom trećem

Još se nečem nadam, a odustala sam vjerovati

Uviđaš paradoks

Postala sam vlastita zagonetka, koju ne znam odgonetnuti

SVEMU TREBA VREMENA

U tvojim sam očima vidjela sve svoje pogreške

Tog sam trenutka pala u svojim očima, srećom ne zadugo

Dok ispravci postoje i moj povratak je moguć

Od tada si na rezervnoj klupi, povrijeđen zbog sebičnosti

POTRAŽI ME U SJEĆANJU

Iako smo tjelesno odvojeni, nikada me nisi izgubio

Ja sam i dalje tvoja druga strana

Dok si me imao, odložio si me na policu

Prašina s police, dokaz je mene u tvom sjećanju

JESI LI ZNAO

Znao si zašto je nebo plave boje. Jesi

Znao si zašto su kišne kapi bezbojne. Jesi

Znao si zašto ožalošćeni nose crnu odjeću. Jesi

Ali ono što si trebao znati, nisi znao. Naše dvije duše

PRENESI DALJE

Sanjala sam da živim. Doslovno i preneseno

Živjela sam da umrem. Doslovno i preneseno

Pjevala sam da osjetim osjećaje. Doslovno i preneseno

Pisala sam perom duše. Doslovno i preneseno

POŽELI

Poželi želju, nemaš što izgubiti, možda se ispuni

Ispuni drugome želju, nemaš što izgubiti, možda ga usrećiš

Poželi da te tuga napusti, možda se dogodi

Poželi da možda postane činjenica

TIŠINA TAŠTINE

Ugasi svijeću prije nego dogori da ti zahvalna postane

Ugasi plamen u sebi da ne izgoriš u njemu

Ugasi potrebu za srećom da te sreća pronađe

Ugasi taštinu kad ti se približi, tišinom u sebi

HLADNO MI JE

Mogu li osjetiti tvoj dodir preko stakla? Ne mogu

Možeš li me preko stakla poljubiti? Ne osjetim ništa

Mogu li doći do tebe, dok je staklo između nas? Ne mogu

Nemoj da naša ljubav postane od stakla

KAD SVE ZBROJIŠ

Zbroji što si sve nekome dao, što za uzvrat dobio

Zbroji sve godine u kojima si druge učio, koliko sebe naučio

Zbroji sve životne radosti i žalosti

Da se prisjetiš da u zbrajanju vrijeme gubiš

VRIJEME

Kad stanu svi satovi, kada se kazaljke spoje

Ti nemoj stati. Samo zastani na trenutak

Jer, u jednom trenutku je sve vrijeme svijeta

Kad to shvatiš, kazaljke će ići svojim putem, a ti svojim

ZAŠTO HODAŠ POGNUTE GLAVE

Sjeti se koliko si pitanja prešutio postaviti. Zašto?

Sjeti se od koliko si želja prisilno odustao. Zašto?

Sjeti se, kako si nepoznatima dopuštao kritike. Zašto?

Zato, što ti je strah pognuo glavu, pa njega ljubiš više od sebe

MRAK

Kad se nađeš u mraku, zatvori oči

Kad ti mrak padne na oči, otvori oči

Kad ti se zamrači pred očima, tada trebaš odgovor, a ne oči

A pravi odgovor je na mjestu koje tvoje oči ne vide. U energiji života

KRIVO VRIJEME

Ne krivi vrijeme za svoje propuste, hvali ga

Ne krivi vrijeme za svrsishodne zabrane, hvali ga

Ne krivi vrijeme za svoje probleme, hvali ga

Nije ti vrijeme krivo što si rođen u krivo vrijeme

NOVA ULOGA

Da glumac uvijek igra istu ulogu, ne bi bio glumac

Da pjevač pjeva uvijek istu pjesmu, ne bi bio pjevač

Da slikar slika uvijek istu sliku, ne bi bio slikar

Dok ponavljaš isto, pitaj se što si

ŠTO ČOVJEK VOLI NAJVIŠE?

Čovjek voli biti upućen u događaje

Čovjek voli biti ponuđen novostima

Voli biti upozoren na promjene, voli biti podučen otkrićima

Ali kada se izgubi, najviše voli biti pronađen

NE MOŽE, MOŽE

Može li čovjek poljubiti pticu u letu, ne može, visoko je

Može li ljubav čovjeka biti beskrajna, ne može, prolazna je

Može li ljudsko oko vidjeti dno oceana, ne može, duboko je

Može li Stvoritelj sve to odjednom učiniti, ne može, On je to sve

KRITIČNO STANJE UMA

Ono postaje evidentno, kada više nisi u stanju čuti vlastiti izričaj

Kada dijalog prijeđe u monolog, bez smisla i povezanosti

Tada se upitaj, jesi li zaboravio pravila duše

Ako jesi, upitaj one koji nisu

MISAO TJEDNA

Prolaznost je motiv da nikad ne prestaneš činiti