Često mi dolaze klijenti koji na prvi pogled “imaju sve”. Redovito treniraju, paze na prehranu, uspješni su u poslu, funkcionalni u svakodnevici. Ipak, vrlo brzo izgovore rečenice poput: “Ne znam zašto se ovako osjećam. Sve radim kako treba, a iznutra sam prazna. Imam osjećaj da samo preživljavam.”
Jedan moj klijent bio je upravo takav. Njegov dan bio je ispunjen treninzima, pravilnim obrocima i poslovnim obavezama. Tijelo mu je bilo snažno, disciplinirano i zdravo. No, emocionalno je bio potpuno iscrpljen. Tjeskoba, unutarnji nemir i osjećaj besmisla pratili su ga iz dana u dan. Nije razumio kako je moguće da, uz sav trud koji ulaže u “zdrav život”, sreća i dalje izostaje. Kroz terapijski proces postalo je jasno ono što se često previđa: klijent je hranio tijelo, ali je zanemarivao um i dušu.
Što zapravo znači živjeti zdravo?
U današnjem društvu zdravlje se često svodi na broj kalorija, korake na satu i izgled tijela. No, u terapijskoj praksi jasno vidim koliko je takva definicija ograničena. Čovjek nije samo tijelo. Mi smo i misli koje svakodnevno ponavljamo, emocije koje potiskujemo, odnosi koje trpimo i uvjerenja po kojima živimo.
Holistički pristup zdravlju podrazumijeva brigu o cjelini – tijelu, umu i duši. Prava ravnoteža ne dolazi samo iz teretane i kuhinje, već i iz unutarnjeg svijeta:
- kako razgovaramo sami sa sobom
- kakve odnose gradimo
- koliko smo povezani sa sobom i vlastitim vrijednostima
Bez tog unutarnjeg sklada, ni najzdravije tijelo ne može donijeti osjećaj ispunjenosti.
Mentalna i emocionalna “intoksikacija” – tihi uzrok nezadovoljstva
U terapiji često koristim metaforu hrane. Svi znamo da će nas loša, pokvarena hrana dugoročno razboljeti. No, rijetko se pitamo: čime svakodnevno hranimo svoj um?
Jedna klijentica, uspješna poslovna žena, žalila se na kroničan umor i stalnu napetost. Nije imala ozbiljnih zdravstvenih problema, ali je bila stalno “na rubu”.
Kada smo analizirale njezin svakodnevni mentalni unos, postalo je jasno:
- neprestano praćenje negativnih vijesti
- boravak u toksičnom radnom okruženju
- unutarnji dijalog pun kritike i perfekcionizma
Baš kao što tijelo reagira na lošu prehranu, tako i psiha reagira na stalni stres, strah, pritisak i negativnost. Dugoročno, takva mentalna kontaminacija vodi do tjeskobe, depresije, gubitka smisla i emocionalne iscrpljenosti.
Svjesni izbori: čime danas hranite sebe?
Jedan od ključnih terapeutskih koraka jest osvještavanje. Klijentima često postavljam jednostavna, ali snažna pitanja:
- Kako se osjećate nakon razgovora s određenim ljudima?
- Koje misli vam se najčešće vraćaju tijekom dana?
- Što u vama budi sadržaj koji svakodnevno pratite?
- Donosi li vam vaš način života više mira ili više napetosti?
Kada osoba iskreno odgovori na ta pitanja, promjena postaje neizbježna. Počinje se stvarati prostor za svjesno biranje: ljudi, sadržaja, navika i unutarnjih stavova koji hrane, a ne iscrpljuju.
Uzori i okolina – ogledalo našeg unutarnjeg stanja
U terapijskoj praksi često se pokaže koliko okolina snažno utječe na naše mentalno i emocionalno zdravlje. Ako smo okruženi kronično nezadovoljnim, ciničnim ili emocionalno nestabilnim ljudima, to neminovno ostavlja trag. No, važno je naglasiti: ne možemo stalno kriviti druge. U jednom trenutku dolazimo do ključnog pitanja – zašto ostajem u okruženju koje me guši? Pravi uzori nisu oni koji samo dobro izgledaju ili imaju moć, već oni koji zrače unutarnjim mirom, emocionalnom zrelošću i jasnoćom. Takvi ljudi nas ne iscrpljuju nego nas podsjećaju tko možemo biti i pune nas iznutra.
Promjene uvijek počinju iznutra
Jedna od najvažnijih istina koju klijenti tijekom terapije osvijeste jest ova: ne možemo promijeniti svijet oko sebe dok ne promijenimo odnos prema sebi. Kada prestanemo tražiti krivce izvana i preuzmemo odgovornost za vlastite izbore, tada se događa prava transformacija. Postajemo svjesniji, smireniji i autentičniji. I tada se, sasvim prirodno, mijenjaju i naši odnosi, prioriteti i životni smjer.
Zdravlje i mir nisu cilj – oni su posljedica
Istinski zdrav život nije savršenstvo, već ravnoteža. Nije riječ o tome da nikada ne osjećamo težinu, već da znamo kako se s njom nositi. Kada tijelo, um i duša djeluju usklađeno, tada dolaze mir, jasnoća i osjećaj smisla. Ako osjećate da ste zapeli, da ste iscrpljeni ili da unatoč “ispravnom” životu izostaje zadovoljstvo – to nije znak slabosti. To je poziv na dublje slušanje sebe. Rad na mentalnom i emocionalnom zdravlju je temelj ispunjenog života. A ponekad je upravo razgovor s terapeutom prvi, hrabri korak prema toj ravnoteži.
Mirella Rasic Paolini, specijalistica za mentalno zdravlje i holistička terapeutkinja
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....