Hrvatska je među vodećim zemljama u svijetu po broju doniranih i transplantiranih organa, no potreba za organima i dalje je veća od broja dostupnih organa. Jedan darivatelj može spasiti živote više osoba, a svatko od nas jednoga dana može se naći u situaciji da mu je potreban donirani organ.
Kod nas oko 2.600 osoba živi s doniranim (transplantiranim) bubregom, a oko 1.400-1.700 osoba redovito se liječi dijalizom. Također, svake se godine oko 500-600 novih bolesnika uključi u nadomještanje bubrežne funkcije, bilo dijalizom ili transplantacijom. Tijekom 2025. godine izvedena je 121 transplantacija bubrega, a na listu čekanja za bubreg bilo je upisano 171 novi pacijent.
Martina Herceg (33) iz Samobora jako dobro zna kakva je razlika između života na dijalizi i života s transplantiranim bubregom. Bila je dvaput na transplantaciji, a ukupno je na dijalizi bila 15 godina, što je gotovo polovica njezina života.
Problemi sa zdravljem već u četvrtoj godini
Sa samo četiri godine otkriven joj je vezikoureteralni refluks, odnosno vraćanje mokraće u bubreg, te je već sa sedam godina počela s peritonejskom dijalizom. Tih pet godina, koliko joj je majka svaki drugi dan kod kuće provodila dijalizu, zapravo je čekala na red za transplantaciju na koju je naposljetku otišla 2004., u Institut za transplantacije u Lyonu u Francuskoj gdje joj je transplantiran desni bubreg.
- S novim bubregom živjela sam sasvim normalno, završila srednju školu, pripremala se za maturu i fakultet. Bavila sam se trčanjem, biciklizmom, planinarenjem. Tako je bilo sve do 2012. godine kad sam izgubila taj bubreg zbog BK virusa koji ga je uništio - priča Martina, koja je nakon toga provela deset godina na dijalizi, čekajući opet na red za transplantaciju. Problem joj je stvarala visoka senzibilizacija od prve transplantacije, a šansa da će uopće uspjeti primiti bubreg bila je samo jedna posto. A onda je u 27. godini dočekala poziv u kojem su joj javili da se pojavio bubreg za nju. Ponovno je bila na transplantaciji prije pet godina i taj bubreg, kaže, još uvijek fantastično funkcionira.
Završila agronomiju i pronašla posao
Od tada je uspjela završiti studij agronomije i pronaći posao, što je bio velik problem dok je bila na dijalizi, a uz to završava doškolovanje za dizajn vrtova i 3D vizualizaciju. Učlanila se i u planinarsko društvo te se svaki vikend uspinje na planine u Sloveniji, Austriji i Hrvatskoj, a uz to često ide s prijateljicom na trčanje na Jarun.
- Razlika između života na dijalizi i nakon transplantacije je neopisiva. Više nemate problema s tlakom ni s umorom. Osim toga, niste vezani za odlaske u bolnicu tri puta tjedno po četiri sata pa to vrijeme možete iskoristiti na kvalitetan način. Možete naći posao, zarađivati svoj novac i, što je također jako važno, možete biti u društvenom kontaktu koji je potreban da biste normalno živjeli. Sada mogu biti u radnom odnosu s 40 sati tjedno, mogu si priuštiti vrijeme za putovanja i planinarenja, a to sve prije nisam mogla. Upravo zato su donacije organa toliko bitne, da mi možemo početi stvarno živjeti, da se osjećamo korisno, vrijedno i zadovoljno - ističe Martina, dodajući da se uvijek sjeti roditelja koji su u svojoj boli i tragediji skupili snagu i odlučili donirati organe da pomognu njoj, ali i drugima. Jer je ta jedna osoba na kraju spasila mnogo života.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....