Često se tvrdi kako su prije ljudi bili zdraviji i dugovječniji. Ne bih se u potpunosti s tim složila. Ljudi nisu za svaku glupost išli kod doktora. Em je doktora bilo malo, em su ljudima na selu bili tri dana jahanja daleko. Konačno, rjeđe su se razno razne bolešćine detektirale. Ipak, onih malo koji su doživjeli duboku starost je bilo zdravo i kvalitetnije je živjelo.
Tajne dugovječnosti
Malo, malo pročitamo članak u novinama o tajnama dugovječnosti stogodišnjaka. Dobrog su mentalnog zdravlja i veseli; znači davno su otpisali stres. Mršavi su. Jedu malo, ali redovito. I tjelesno su aktivni koliko im godine dopuštaju. E, takva je i moja baka. Brzo će joj 90.
U ljeto prije nekoliko godina, završi ona u bolnici. Izjednačili se tlakovi. Bila je za umri't'. Čuvši to, sestra i ja brže bolje odosmo u šoping da imamo šta obuć' kad baka ode k' svome Pīli (našem pokojnom djedu). Zahvaljujući požrtvovnosti doktora i sestara, ozdravi baka. Nije svako zlo za zlo, bar smo sestra i ja obnovile robu.
Prije dvije godine, opet baka ode u bolnicu. Ovaj put lagani moždani. Srećom po sestru i mene, ovaj put je bila zima. Baš smo u Sitija naletile na turbo sniženje. Šteta bi bila ne kupiti kaputiće i čizme ako na sprovodu bude hladno, ali i fine sakoiće i salonke ako baku k Rajskim vrtovima isprati sunce. Neka nam se nađe. Ne umire se dva puta. :)
Srećom, oporavi se baka i ovaj put. A ako opet treba završiti u bolnici, neka gleda da to bude proljeće ili jesen. :)
Obroci u isto vrijeme
Kada se vratila kući, dok nije došla k' sebi i stala na noge, nije željela izaći van. Da susjedi ne bi rekli kako od nje nema ništa. I malo po malo, stanje joj je popravilo. Kako i ne bi kad' se drži reda. 'Tako je doktorica rekla', kaže samouvjereno da slučajno ne zaboravimo. Neprestano je u akciji. Njezino je zaduženje napojiti piliće i dat' im trave. Usput još provjeri je li polje uzorano, posađen krumpir i tikve za svinje, okopana loza, ... Vodi evidenciju o tome idu li susjedina djeca redovito u školu, tko kome dolazi u posjetu, tko je najstariji u selu, ...
Za doručak je dvopek ili stari kruh ili zobene pahuljice s mlijekom (sve po pravilu niskog glikemijskog indeksa). Za jutarnju i popodnevnu užinu je voće; svježe, kuhano ili pečeno. Za ručak je neizostavno riblja, povrtna ili nemasna mesna juha. Potom ide malo lešo mesa, peradi ili ribe, krumpir, riža, palenta ili njoki i najviše povrća. Voli i variva od kelja, raštike, leće ili ječma. Za večeru jede najčešće kuhano povrće i krumpir i uz to ribu, komadić sira ili kuhano jaje. Ponekad prije spavanja popije jogurt.
I uvijek upozorava da joj ne stavljamo na tanjur puno. I uistinu, ne sjećam se da je ikad hlapljivo jela. Uvijek gospodski polako. Ima neki prirodan osjećaj za hranu. (To sam ja nasljedila od nje. :)) Krafne, slatkiše, grickalice i salame nam nikada nije kupovala. Nikada. Nikada se nije prejedala. Lijepih crta lica, skladne građe i istančanog ukusa odijevanja, izgledala je u mlađim danima uistinu vrhunski.
I dan danas ima svoje ranojutarnje rituale; masaža ruku i nogu, kratka gimnastika, umivanje, pranje, češljanje. Hodajuća parfumerija. Neće ona dopustiti da je susjedi vide bilo kakvu.
Vječita žurba
A današnji čovjek? Žurba vječita. Pola dana potroši na putovanje do posla i nazad. Za doručak kava i cigareta, za ručak svrati u pekarnicu, pa lisnato ili pizzu pojede s nogu. Do povratka kući popije još nekoliko kava i popuši kutiju cigareta. Kada dođe kući, u idealnom slučaju pojede večeru koju je skuhao jučer; dan za dan.
I onda sjedne pred TV u društvu omiljenog keksa; integralnog naravno. Ali ne može s nekoliko grama vlakana neutralizirati životni nered i činjenicu da je često sam sebi zadnja rupa na sviralu. Dobro kaže moja zubarica: 'Ljudi se više brinu o automobilu nego o svome zdravlju.' Sve do jednog puta. Dok se strka i trka ne obiju o glavu.
Eno moje susjede. Znala bih joj s vremena na vrijeme nenametljivo reći da umjesto integralnog lisnatog i soka, za ručak na poslu pojede svježi sir, kvalitetan kruh i salatu. 'Ma tko će to kad sam u ogromnom poslu?!' E to što se sve moralo obaviti istog trenutka i ostajalo raditi prekovremeno za 0 kuna, ... je sada došlo na naplatu. Dobila je šećer. A sada se sve može, pa i nositi od kuće posni sir, kruh koji sama pače, voće i salatu.
Dakle, ako nećemo sami o sebi voditi brigu, bome nitko neće. Vrijedno radimo svoj posao i još za onih troje koje nema. Jer kaže gazda ljudi neće raditi. Nije istina! Plati pošteno, pa će ti se i sami nuditi. Tapšanje po leđima i pohvale, banka ne mijenja. Nitko od nas nije nezamjenjiv. Kad nas ne bude, firma će istog dana naći neku novu budalu koja će opet vrijedno i savjesno, kao nekoć mi, crnčiti za puko preživljavanje. Nema tu milosti. Dok je leđa, bit će i gospodara. Potreban si dok radiš. Poslije zbogom. I zato, osvjestimo se dok je još vrijeme.
Mislimo na sebe.
Može se. Treba se potruditi. Poslije dobre navike postanu rutina.
- Ujutro na miru popijte čaj i pojedite voće.
- Doručkujte kvalitetno. Sir, kruh i jogurt su daleko bolji od slanca.
- Na posao ponesite voće i pojedite ga kao užinu.
- Ručajte kao čovjek. U isto doba dana. Ako imate mogućnost jesti u menzi, iskoristite to. Ako ne, naručite dostavu. Porcija je velika i skupa? Podijelite ju s kolegom. Možete od kuće ponijeti hladno jelo (npr. salatu od piletine i kuhanog povrća) ili domaću pitu sa sirom koju upotpunite svježom rajčicom ili krastavcem.
- Pred kraj radnog vremena ili na putu od posla do kuće pojedite voće.
- Kući za večeru jedite kuhano, no neka to ne bude prekasno.
- Budite tjelesno aktivni.
Dok bogate gazde ne shvate da poštenih, vrijednih i kvalitetnih radnika nema na bacanje, i dok se sindikati ne pobrinu za topli obrok na radnom mjestu, zauzmite se vi sami za sebe. Budite sebi prvi. Jedini i najvažniji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....