Neke biljke zovu nas da ih pronađemo. Penjemo se zbog njih na planinske obronke ili zalazimo duboko u šumu, uvjereni da upravo ondje rastu one najvrjednije. A onda nas priroda iznenadi. Najveće blago ponekad raste uz prašnjavi put, na rubu oranice ili livade, ondje gdje ga svakodnevno zaobilazimo. Takva je cikorija. Kad s djecom šetam poljskim putovima, ona u njezinim plavim cvjetovima vide boju ljetnog neba. Ja vidim biljku koja stoljećima hrani i liječi.
Cikorija (Cichorium intybus L.) pripada porodici glavočika (Asteraceae). Pri tlu najprije razvija skromnu rozetu listova, a iz nje se prema visini pruža vitka, razgranata stabljika, kao da iz sasvim obične zemlje želi narasti nešto sasvim posebno. Njezini nježni plavi cvjetovi otvaraju se ujutro, a zatvaraju kada sunce krene prema zalasku.
Gorčina s razlogom
Ispod te skromne ljepote skriva se snažan korijen, bogat inulinom - prirodnim prebiotikom koji hrani korisne bakterije crijevne mikrobiote. Danas znamo koliko zdravlje crijeva utječe na cijeli organizam, no narodna medicina to je osjećala mnogo prije nego što je znanost pronašla objašnjenje. Inulin ima i povoljan utjecaj na šećer u krvi te pomaže tijelu da lakše održi unutarnju ravnotežu.
Kad zagrizemo mladi list cikorije, prvo što osjetimo jest gorčina. U svijetu ljekovitog bilja gorčina rijetko dolazi bez razloga. Ona je tihi poziv probavnom sustavu da se probudi. Potiče lučenje sline, probavnih sokova i žuči, podupire rad jetre te olakšava probavu. Cikorija se tradicionalno koristi upravo zbog svojih gorkih tvari, koje mogu potaknuti apetit i pripremiti probavni sustav za obrok. Osim toga, njezin se korijen može promatrati i kao vrijedan izvor prehrambenih vlakana, a njegova uporaba povezuje se s povoljnim djelovanjem na razinu ukupnog kolesterola i triglicerida u krvi. Često pomislim kako gorčina nije okus koji treba izbjegavati, nego okus koji smo pomalo zaboravili. Možda je upravo u toj zaboravljenoj gorčini dio mudrosti starih biljnih pripravaka – jednostavnih, svakodnevnih i bliskih prirodi.
Orašasti okus
Korijen se zato priprema na različite načine: od njega se kuha čaj, a prženjem i mljevenjem nastaje poznata zamjena za kavu - napitak toplog, blagog i pomalo orašastog okusa koji nas vraća jednostavnim okusima prirode. Mladi proljetni listovi izvrsni su u salatama ili kratko pirjani. Kao i kod svake ljekovite biljke, osobe s težim bolestima žučnog sustava te alergijom na glavočike trebaju je koristiti s oprezom.
I svaki put kad je uberem, pomislim kako priroda svoje lijekove nikada nije skrivala od čovjeka. Posadila ih je uz put, vjerujući da ćemo jednom naučiti gledati.
Pripremite šalicu mirisnog prirodnog napitka
Korijen cikorije iskopa se u jesen, opere, nareže na tanke ploške i osuši. Polako se prži dok ne zamiriše toplim notama karamele i ne dobije boju tamne kave. Sameljite ga. Jednu do dvije žličice stavite u šalicu vode i kratko prokuhajte. Ostavite nekoliko minuta da miruje, procijedite te po želji dodajte malo mlijeka i zasladite medom ili drugim prirodnim zaslađivačem. Ponekad je upravo takva šalica dovoljna da nas vrati sporijem ritmu, onom koji cikorija poznaje oduvijek.
Do našeg idućeg biljnog susreta,
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....