Hodanjem od Savskog mosta u Zagrebu do središta Samobora, Zagrepčanka Ljiljana Letica ostvarila je jučer veliku životnu pobjedu – pokazala je da osoba koja bi se zadihala već nakon tisuću koraka i koja je na prekomjernu kilažu naslagala i nekoliko kroničnih bolesti, može steći nove navike i može promijeniti život na bolje. Znala je da treba nešto poduzeti te se lani pridružila projektu Zeleni recept, a pobjedonosno hodanje u kojem je napravila 34.000 koraka kruna je njezinih dosadašnjih napora i višemjesečnih priprema za ovaj pothvat tijekom kojih je postupno povećavala svoje sposobnosti.
Kroz cijeli njezin, možemo reći, preobražaj, vodila ju je prof. kineziologije Dragana Tišma, koja ju je i pratila na ruti do Samobora dugačkoj 24 kilometra. Hod je, s kraćim stankama tijekom kojih su se istezale, trajao sedam sati, na putu su ih pratili sunce, vjetar i kiša, imala je Ljiljana i male krize, ali sve je prevladala i uspješno stigla do cilja.
- Vodile su me zahvalnost i motivacija. Zahvalna sam svima uključenima, a najviše prof. Tišma, na prilici da sudjelujem u Zelenom receptu, na prilici da osvijestim koliko mogu utjecati na svoje zdravlje i život. Zahvalna sam obitelji, prijateljima i grupi s kojom vježbam na podršci. A svima koji misle da se ne može, poručujem da se može, samo moraju pronaći motivaciju, ja sam je pronašla u ljubavi svojih bližnjih i u tome što sam željela bolje i kvalitetnije živjeti – rekla nam je 62-godišnja Ljiljana koja nakon hodanja nije osjećala pretjeran umor, samo su je malo boljela stopala.
Počnite danas
Ovaj je hod organiziran u povodu Svjetskog dana kretanja, 10. svibnja, i namjera je bila pokazati koliko je tjelesna aktivnost važna za kvalitetan život. Hodanje jest najjednostavniji način kretanja, no da bi došla do ove kilometraže, Ljiljana je posljednjih nekoliko mjeseci do godinu dana ne samo hodala, nego i radila vježbe snage, izdržljivosti, fleksibilnosti, sve pod paskom prof. Tišma. Ona je već sutra očekuje na redovitom vježbanju, odnosno na satu zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti u sklopu Zelenog recepta, gdje će se Ljiljana ponajprije istezati kako bi spriječila upalu mišića, a istezala se i odmah nakon hodanja.
- Ljiljana je pokazala da ima Samobor u nogama, a sljedeći cilj je Karlovac - rekla je poticajno kineziologinja Tišma i poručila svima koji su zanemarili kretanje i vlastito tijelo: - Počnite s tjelesnom aktivnošću danas, jer zdravlje neće čekati.
Ljiljanino loše stanje, kako nam je rekla, posljedica je lošeg načina života. Godinama već ima višak kilograma, otprije ima astmu, a na sve su se naslagali visoki tlak, apneja u snu, predijabetes. Radi stresan menadžerski posao koji se zadnjih 20 godina i intenzivirao, a uz ostale brojne obaveze bilo joj je teško sve stizati. Na koncu je lijegala i budila se umorna. Istina, od mladosti je bila tjelesno aktivna, ali ni u jednom sportu nije ustrajala. A bolesti su se razvijale. Obitelj je vidjela kojim putem ide i opravdano su se zabrinuli za njezino zdravlje, posebno sin.
- Pored svega, u prometnoj nesreći ozlijedila sam vratnu kralježnicu, zbog toga su mi se grčile ruke, ispadali su mi predmeti, imala sam glavobolje, loše sam spavala. I baš kad sam bila toliko iscrpljena i fizički i psihički da gotovo više nisam mogla funkcionirati, početkom prošle godine čula sam za Zeleni recept. Otišla sam liječnici obiteljske medicine koja mi je objasnila što je to i dala mi uputnicu - opisuje kako je ušla u besplatan program predviđen za Zagrepčane i počela vježbati u dvorani Doma zdravlja u Sigetu.
Projekt se širi
Zeleni recept je pisana preporuka za tjelesnu aktivnost kojom obiteljski liječnik upućuje pacijenta u program zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti pod nadzorom kineziologa. Cilj je potaknuti pacijente na redovitu tjelesnu aktivnost, educirati ih o pravilnom vježbanju te motivirati da nastave aktivno živjeti i nakon završetka programa koji traje tri mjeseca. Projekt se tri godine provodi na lokacijama Doma zdravlja Zagreb Centar, a kroz 13 ciklusa dosad je prošlo 800 pacijenata. Grad Zagreb ove godine planira uvesti Zeleni recept i u ostala dva gradska doma zdravlja, DZZ Zapad i DZZ Istok, za što je potrebno zaposliti kineziologe, osigurati dvorane, nabaviti rekvizite i opremu te koordinirati sve dionike. Iz Grada navode da su dosadašnji rezultati polaznika obećavajući. Što se tiče kinezioloških parametara koji mjere funkcionalnost, mišićni fitnes, kardio fitnes i sastav tijela, ukupni rezultat Fitness Indexa poboljšalo je njih više od 90 posto. Kod medicinskih parametara bolji su rezultati za indeks tjelesne mase, lipidogram, urate i kreatinin. Veće su i ukupne razine tjelesne aktivnosti mjerene u metaboličkim jedinicama.
- Uslugu smo uveli nakon što je tadašnji ravnatelj Ino Protrka primijetio da je služba fizikalne medicine preopterećena poslom s pacijentima čiji su problemi s kretanjem nastali uglavnom zato što se nisu dovoljno kretali, kaže dr. Lorena Bosnar Zelenika, specijalizantica obiteljske medicine, liječnica u DZZ Centar i voditeljica projekta. - U pilotu prije pilota pitali smo nekoliko liječnika obiteljske medicine bi li nam upućivali pacijente, kojima je to potrebno, na vježbanje. Bili smo tada još u podrumu, u prostoru za deset ljudi. Skupili smo 50-ak pacijenata i kad smo, nakon tri mjeseca, shvatili da to funkcionira, zaposlili smo kineziologinju, prof. Tišma. U rujnu 2023. krenuo je i pravi pilot-projekt. Imali smo tada pet grupa s po 15 polaznika. Od tada stalno radimo u tromjesečnim ciklusima, a financiranje je potpuno preuzeo Grad.
Više žena
Pojedinac ulazi u program nakon razgovora s liječnikom obiteljske medicine o razini tjelesne aktivnosti, pri čemu dijagnoza nije presudna. Procijeni li liječnik da je razina niska ili da bi tjelesna aktivnost mogla pomoći osobi u upravljanju kroničnom bolešću, tada joj izda Zeleni recept, pacijent ulazi na listu te ga pozivaju na sljedeći ciklus vježbanja.
- Isprva je vježbanje na recept pacijentima bilo pomalo čudno, pogotovo bih rekla da muškarci malo teže pristaju na takav oblik prevencije, pa imamo i puno više žena u programu, oko četiri petine - kaže dr. Bosnar Zelenika. - S druge strane, vrlo često nam dolaze bračni parovi, što obično potaknu supruge. U početku su malo skeptični bili i liječnici i pacijenti, no već je pilot-projekt pokazao da ovo stvarno ima smisla. Nakon svakog ciklusa pacijenti nam pišu svoje dojmove i svi su pozitivni, a mnogi žele i ponovno ući u program.
Kako steći naviku
Tijekom programa polaznici bi trebali usvojiti naviku redovitog kretanja i vježbanja, naučiti koliko i kako trebaju vježbati, kojim intenzitetom i koje vježbe mogu raditi s obzirom na zdravstveno stanje. Grupe vježbaju dva puta tjedno po sat vremena - u Sigetu pet grupa od 15 osoba, u Runjaninovoj pet grupa s po deset polaznika. Po ciklusu je to 125 ljudi, a godišnje se izvrte tri ciklusa.
Najčešće dijagnoze sudionika su bolesti lokomotornog sustava - tegobe s leđima, koljenima, dosta i s kukovima. Vrlo često dolaze pacijenti s pretilošću, ima ih puno s dijabetesom i visokim tlakom, dolaze i onkološki bolesnici, osobe s autoimunim bolestima, osteoporozom, a i s rjeđim dijagnozama, primjerice s miastenijom gravis.
Prof. Tišma, prva kineziologinja zaposlena u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u Hrvatskoj, od početka radi s pacijentima, a sve se toliko proširilo da su zaposlili još jednog kineziologa, kolegu Andru Štefana. Svakog pacijenta inicijalno testiraju te prema rezultatima prilagođavaju tromjesečni program koji prof. Tišma koristi već 20 godina, dokazan i prije Zelenog recepta.
I u devedesetima
Program počinje jednostavnim vježbama, polaznici uče pravilno disati i ispravno izvoditi pokrete. Radi se u grupi, no rad je individualiziran, jer vježba je ista za sve, ali svatko radi prema svojim mogućnostima - uz različit opseg pokreta i s različitim opterećenjem. U prvom mjesecu rade bez rekvizita, u drugom se uvode vijače, obruči, palice, mini prepone, a na kraju se rade nešto teže vježbe sa step klupicom i utezima od jednog i dva kilograma.
- Donja dobna granica polaznika je 40 godina, a najstarija polaznica ima 91 godinu i fantastičnu funkcionalnost, u rangu 50-godišnjakinje, jer cijeli život radi na sebi. S druge strane, mnoge osobe s pretilošću i lokomotornim smetnjama nikad nisu bile fizički aktivne - kaže prof. Tišma.
Ključno je da su pacijenti ta tri mjeseca redoviti i da steknu naviku vježbanja, kao i osjećaj kontrole nad vlastitim tijelom. Uz ovakvu aktivnost dolazi do brzih promjena i već nakon nekoliko tjedana redovitog vježbanja počinju osjećati promjene nabolje, fizičke, mentalne i socijalne. Uz redovitu tjelesnu aktivnost polaznicima raste samopouzdanje, smanjuje se strah od pokreta, postaju opušteniji, vedriji, motiviraniji. Druže se, stvaraju grupe na WhatsAppu, pa i dodatno vježbaju zajedno ili hodaju po Bundeku.
Neki pacijenti ulaze u dvoranu s pomagalima za kretanje, a nakon tri mjeseca izlaze bez njih. No, to je moguće samo uz red, rad, disciplinu i redovitost, ističe kineziologinja.
- Motiviram ih da zavole tjelesnu aktivnost i da nastave s njom, jer ako nakon ta tri mjeseca prestanu, tijelo će već za tjedan ili dva izgubiti ono što je mukom steklo. Ohrabruje što su pacijenti zaista ustrajni i što dolaze redovito. Iako su u početku skeptični i nesigurni, zahvaljujući vođenju i individualiziranom pristupu doživljaj vježbanja brzo im se mijenja, jer već unutar prva dva tjedna osjećaju konkretne pomake - manje ih boli, imaju više energije, bolje spavaju i ukupno se bolje osjećaju - a ti su prvi rezultati ključni za daljnju motivaciju - kaže. - Kad motivacija naraste, vježbanje im prestaje biti obaveza i počnu dolaziti s voljom.
Na stolu ili na podu
Prof. Tišma kao vanjska suradnica predaje na Kineziološkom fakultetu predmet Prilagođena tjelesna aktivnost, pa i njezini studenti dolaze u dvoranu te ih uči kako raditi s pacijentima. Dva puta tjedno vodi tjelesnu aktivnost za djelatnike Doma zdravlja, a otvorila je i grupu za osobe s dijabetesom.
- Patronažna sestra im prije i poslije tjelesne aktivnosti, a to je sat hodanja, izmjeri šećer u krvi i krvni tlak. Drugo mjerenje ima bolje rezultate, pa i time pokazujemo koliko je tjelesna aktivnost korisna - naglašava.
Priznaje da s pacijentima nije lagano raditi, no voli taj posao i uživa gledajući kako iz sata u sat postaju pokretljiviji. Cijeli je život radila s osobama s invaliditetom, i tada i sada stalo joj je mijenjati pogled pacijenata na tjelesnu aktivnost i pomoći im da shvate koliko neki mali pokreti mogu biti važni:
- Neki sudionici vježbaju ležeći na stolu, jer s poda ne bi mogli ustati. A među osobama koje nakon pada ne mogu doći do vrata ili mobitela, smrtnost je vrlo visoka. Kada im otvorim oči takvim činjenicama, shvate koliko je za njih važna svakodnevna i ciljana tjelesna aktivnost pod stručnim vodstvom.
Ponosna na napredak
To je shvatila Ljiljana, jer ovo je prvi program od kojeg nije odustala. Istina, na prvom satu puno toga nije mogla izvesti, ali oduševio ju je pristup profesorice koja je svakom polazniku pokazala kako i objasnila zašto te opisala kakva poboljšanja mogu očekivati ako ustraju. Završno testiranje pokazalo je da Ljiljana može napraviti gotovo dvostruko više pregiba podlaktice nego u početku, ojačale su joj ruke i noge, smršavjela je, postala je izdržljivija, funkcionalnija. Odrazilo se to i na svakodnevni život.
- Puna sam energije. Bolje dišem i ne hvatam dah, normalno hodam, elastičnija sam, predmeti mi više ne ispadaju iz ruke, ne boli me glava, tlak je niži nego prije, posebno ujutro, lupanja srca su nestala - rekla je. - Ustrajat ću, obećala sam to sinu, a i prvi put imam trenericu koja je sto posto uz mene. I u grupi se međusobno podržavamo. Svi znamo kakvi smo bili na početku i svaki nas napredak veseli i još jače motivira.
U početku se Ljiljana i do dvorane vozila autom, a stanuje u Sigetu. Prof. Tišma zamolila ju je da dolazi pješice, bilo je to oko tisuću koraka. Nekoliko mjeseci kasnije Ljiljana je na 12.000 koraka dnevno, a gradske udaljenosti ne mjeri u kilometrima ili minutama, nego u koracima, jer do svake od njih redovito ide pješice.
- Posao mi je uglavnom sjedeći, za računalom ili u automobilu, to me i dovelo ovako nisko. Krenula sam polako, sve mi je bilo teško, zadihala bih se već na tisuću koraka. Radim u Zaboku pa ne mogu pješice na posao, ali za sve druge situacije auto sada i ne postoji, sve rješavam pješice - Ljiljana ne može sakriti ponos, a i sin je, kaže, ponosan na nju. Javila se i u savjetovalište o prehrani i opet će se javiti za Zeleni recept. I sigurna je da neće nikada prestati vježbati, prvi put u životu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....