BENGAZI - Ulaz u Bengazi ne odaje da stižete u drugi najveći grad Libije, jedne od najbogatijih afričkih zemalja. Bengazi je od početka sukoba pod kontrolom oporbenih snaga. Tu je i sjedište Nacionalnog tranzicijskog vijeća, što je svojevrsna prijelazna vlada. Na svakom je koraku uočljiva prisutnost vojske. Međutim, trošna vozila i oružje upitne kvalitete bude sumnju u borbenu spremnost pobunjenika.
Faza oporavka
Život se u Bengaziju normalizira. Stanovnici nesmetano šetaju gradom bez nametnutog policijskog sata, kao u susjednom Egiptu. Litra benzina još uvijek stoji četvrtinu libijskog dinara, otprilike 40 lipa. Za europske prilike nedostižno. Više nego pristupačna cijena goriva razlog je velikog broja automobila na cestama Bengazija - umalo svatko vozi. Bankarski sustav je trenutačno u fazi oporavka.
Ne mogu se dobiti jamstva za transfere iz inozemstva, a tečajna lista se mijenja svakodnevno. Službeni tečaj jest 1 dolar za 1,2 libijska dinara, a na crnom se tržištu penje i do 1,85. Revolucionarno raspoloženje vidi se posvuda. Uz cestu se svakih 50-ak metara mogu naći štandovi s zastavama i kapama, a trže ih većinom djeca koju starija braća i očevi budno nadgledaju iz prikrajka.
Tradicija islama
Prodavaonice rade i nema nestašice hrane, a većina dućana zatvara se između 16 i 17 sati. U supermarketima je živo. Cijene namirnica su osjetno niže nego u Europi. Zanimljivo je primijetiti da su trgovci isključivo muškarci. Tradicija islama u Libiji je duboko ukorijenjena. Žene hodaju slobodno po ulici i voze automobile, ali pokrivenih glava. Nerijetko se može susresti i Libijke skrivene ispod burke. Svaka javna služba koja uključuje doticaj s javnošću je, međutim, rezervirana isključivo za muškarce.
Grafiti protiv vlasti
Nastava se u gradu odvija redovito. Ljudi odlaze na posao, a mlađa populacija većinu vremena provodi na glavnom trgu, okićenom zastavama. Na trgu je živo; djeca se igraju na tri neispravna tenka, a posvuda su šatori za one koji ni noću ne napuštaju srce revolucionarnoga gibanja. Slike poginulih vise po zgradama, kao dodatni poticaj borbi. Zanimljivo je gledati s kojom žestinom najmlađi uzvikuju parole, a svjetina ih ponavlja i slavi. Na svakom se zidu mogu vidjeti grafiti s uvredljivim porukama o Gadafiju.
Pljesak Hitnoj pomoći
Raspoloženje se najbolje osjeti pri uplovljavanju brodova s izbjeglicama iz Misrate. Svaki je dolazak isplaniran - evakuirane dočekuje mješavina pjesme, revolucionarnih parola i zastava. Vozila Hitne pomoći na putu su prema bolnici praćena pljeskom. Svaki dolazak iz Misrate prividno smanjuje Gadafijevu moć u očima pobunjenika. Noću se čuju rafali - no, prave borbe su daleko, u Misrati.
Brod nade koji je na sigurno doveo 57 ranjenih pobunjenika
BENGAZI - Operacija treće velike evakuacije stanovništva iz opkoljene Misrate počela je u srijedu 20. travnja 2011. Probijajući se kroz kišu granata i rafale s obale, brod Ionian Spirit, grčkog brodovlasnika, pristao je u luku oko 15.30 po lokalnom vremenu. Prema posljednjim informacijama, u Misrati je preostalo između tri i šest tisuća osoba za evakuaciju.
Ukrcano je oko tisuću putnika, od kojih 57 ranjenih, a četvero u kritičnom stanju. Ionian Spirit je preuzeo i posmrtne ostatke poginulih novinara - Amerikanca Chrisa Hondrosa i Britanca Tima Hetheringtona, te jednog državljanina Ukrajine. Prijenos tijela stradalih novinara izazvao je medijsku opsadu luke u Bengaziju. Predstavnici IOM-a (Svjetske organizacije za migracije) navode da je brod isplovio iz Misrate oko 00.45, a u Bengazi bi trebao uploviti oko 19 sati.
Uzvici ohrabrenja
Ulazak na gat bio je blokiran kontejnerima, a sve je nadzirao zapovjednik vojne postrojbe koja se brinula za red. Liječnički tim International Medical Corpsa u suradnji s lokalnim liječnicima, potpomognutim kolegama iz Jordan Health Aid Societyja, naručio je 50-ak vozila Hitne pomoći za prijevoz ranjenika.
Zbog vjetra je brod uplovio u Bengazi tek oko 21.30, s dva sata zakašnjenja. Počasni vod vojske postrojio se uz gat dok je Abdul Hafiz Goga, glasnogovornik pobunjenika, odao počast poginulima.
Oko pristaništa se okupilo mnogo Libijaca sa zastavama - svaki dolazak izbjeglih u Bengaziju se doživljava kao uspjeh revolucije. Ranjenike dočekuju pljesak i uzvici ohrabrenja. Nakon više od 20 sati putovanja tri libijska liječnika, koji su cijelo vrijeme bili na brodu, uputila su spasilačke ekipe do najtežih ranjenika u improviziranoj bolnici na palubi. Nadljudskim naporima uspjeli su očuvati živote kritičnih bolesnika, u neljudskim uvjetima i uz nevrijeme na moru.
Akcija prijevoza ranjenika vozilima Hitne pomoći potrajala je 3,5 sati. Kod zapovjednika broda Kristosa Ladasa raspitujem se o situaciji u Misrati, a on mi odgovara: - Grad je pod konstantnim rafalima.
Novo jutro
Vode se bitke za svaku ulicu. U samoj je luci mirno, ali čim se krene na otvoreno more, svuda uokolo padaju bombe i rafali s obale. Ladas je dodao da su isprva plovili na relaciji Albanija - Italija, a tada ih je matična kompanija poslala u misiju spašavanja. U posljednih 15-ak dana prešli su gotovo 4000 nautičkih milja. Njihova je misija završila, brod iz Paname ujutro kreće umjesto njih za Misratu, pun namirnica i medicinske opre-me. Evakuacija se nastavlja.