ZAGREB - Miroslava Ćiru Blaževića ne iznenađuje aktualni uspjeh trenutačno najslavljenije hrvatske nogometne obitelji.
- Kranjčari su odgojeni na gospodski način, oduvijek su bili gospoda. I to im je temelj za sve ovo što im se događa u karijeri - započeo je Ćiro iz Šangaja, gdje ga pere nostalgija.
- Kad mi je Cico, tada moj igrač, doveo Niku za ruku u klub, imao je šest godina, rekao sam, Bože, daj mi da i njemu jednog dana budem trener. I dobio sam tu prigodu, dao malom kapetansku traku s nepunih 18 godina - prisjeća se Ćiro.
Umjesto sumo-hrvanja, čime ponekad zna kratiti besane noći, trener Shenhue je ovaj put bdio uz euro-nogomet. I Ćiro je uoči Eura 1996. s Engleskom u Londonu odigrao 0-0, na starom Wembleyju i u prijateljskoj utakmici...
- Jako sam sretan zbog Cice. Gledao sam od tri do pet ujutro po šangajskom vremenu prijenos iz Londona i drhtao kao da sam osobno na klupi! Ponosan sam na Cicu, jer htjeli mi to priznati ili ne, on je indirektni moj trenerski izdanak, potvrđen dvostrukom krunom s Croatijom 1996. Prisluškivao sam za pripreme u Novom Vinodolskom iza barake što govori igračima i čuvši ga kako viče ‘jebali ste mi majku, ali jebat’ ću je ja vama’, kao da sam čuo sebe. Rekao sam mu nakon toga, Cico, ti si moj legitimni nasljednik!
Crna Gora je jesen završila kao prva sa 10 od 12 mogućih bodova, bez primljenoga gola, s četiri boda u gostima protiv izravnih suparnika...
- Teško je predvidjeti nastavak Cicina kvalifikacijskog puta, no sigurno je da će mu biti teže, neće imati u svoju korist onaj postotak suparnikova podcjenjivanja kao dosad. Odsad će svi jurišati na Crnu Goru sa željom da skinu lidera, no vjerujem da će Cico imati sreću da zadrži barem 2. mjesto, što bi za malu Crnu Goru bio ogroman uspjeh.
Hrvatska, pak, u svojoj skupini može dostići bodovni učinak Crne Gore pobijedi li sljedeći mjesec Maltu. Štoviše, završit će kalendarsku godinu bez poraza, a Bilić brojem pobjeda na klupi reprezentacije prestići ‘tatu’:
- Jako sam sretan zbog Slavena, želim mu sve što i svome djetetu. Nema ljepšeg za roditelja nego kada sin prestigne oca. Ja sam veliki Bilićev pobornik i podržavam ga u svemu.
Vratili smo se na Niku Kranjčara, kojem je Maksimir opet pljeskao:
- Vidio sam Nikine golove Izraelu i Norveškoj i bio najsretniji na svijetu. Divota!
Ćiro je najpozvaniji za igračku usporedbu nekadašnjeg Cice i današnjeg Nike:
- Niko daje plemenitost hrvatskoj nogometnoj misli, ali još nije bolji od oca! Niko nije dobio genetskim kodom Cicinu instinktivnu inteligenciju, koju je Bog dao golgeterima da se nađu u najboljem položaju za pogodak. Niko je kreator. Naravno, postiže golove jer ima tehnku udarca kojom može pogoditi loptom gdje zamisli, ali nije realizator poput oca. Drukčiji je tip.
Niko ima tatin lažnjak, dijelom i slobodni udarac, ali nije lisica 16-erca poput oca.
- Bez Cice nikad 1982. ne bismo bili prvi, na proljeće je zabio golova kao i Cerin najesen. No, vjerujte mi, Niko je kao igrač agresivniji od oca. Cico je bio kuražan, išao glavom na kopačku, ali Niko ima veću probojnost, koju doduše ne koristi dovoljno. Niko nema startnu brzinu, ali ima reaktivnu, kad krene teško ga je zadržati.
Kakav god da jest, Niko trenutačno nije standardni prvotimac Tottenhama:
- Niko je na najbolji način ukazao svome klupskom treneru da mu je mjesto u momčadi. Nemojte biti sigurni da će ga prodati u siječnju, malo treba treneru da kaže ‘zajeb’o sam se, trebam te!’ - poručio je iz Kine Miroslav Blažević.