Milanović se Zuppi mora ispričati

Ma, tko je to Vjeran Zuppa? Ne znam po čemu on zaslužuje naše vrijeme - tako je Zoran Milanović, kojemu očito pucaju živci, odbio govoriti o javno mu upućenim kritikama, njihova autora diskvalificirajući kao čovjeka nevrijednog spomena. Za reputaciju šefa SDP-a bahato je bagateliziranje jednog od vrhunskih hrvatskih intelektualaca jednako pogubno kao i njegovo svojedobno “Bandiću, prijatelju”.

Zoran Milanović sigurno zna tko je Vjeran Zuppa. Ali ne može podnijeti njegove nesmiljene ocjene o stanju u SDP-u i sebi osobno. Upravo to njegovu izjavu čini nepodnošljivom.

Lakše bi se oprostio ispad neznalice. Baš poput Ivice Račana, koji je svoje kritičare redovito optuživao za lijevi radikalizam, tako njegov nasljednik danas na kritiku uzvraća žestokim omalovažavanjem, i njene autore, nezaobilazne hrvatske intelektualce, naziva salonskim šminkerima koji da na njemu liječe svoje komplekse.

Milanović je svojedobno dočekan kao čovjek koji će modernizirati i dinamizirati SDP. Ali njegovo šamaranje intelektualnih uglednika, od kojih su neki i dio sebe ugradili u stranku kojoj je on danas šef, kao da ponavlja najlošiji dio SDP-ove prošlosti. Onaj u kojem se hrvatska ljevica odricala svoje pameti, kao da joj je suvišna. S intelektualcima je teško, ali bez njih stranka postaje prazna od ideja i sva se njena dinamika svodi na unutarnje konflikte. Umjesto da gradi mostove s akademskom zajednicom i otvori se intelektualnoj eliti - što bi se od socijaldemokrata moralo očekivati - SDP se uvredljivim diskursom pokazuje netrpeljiv prema svakoj kritici i zatvoren za dijalog.

U stranci u kojoj je Vjeran Zuppa kaj god, prezira vrijedan anonimac, vrlo je logično da se Milan Bandić smatrao jednim od nosivih stupova. Na njegov račun ni SDP ni Zoran Milanović nikada ni riječ da bi rekli. Vrhunac distanciranja bila je izjava o razlici u stilu. Čak ni danas, kada je zagrebački hahar i novopečeni predsjednički kandidat sam nogom zalupio vrata za sobom, stranka neće reći da je bio strano tijelo, da u njihovu odnosu nešto nije štimalo, da su bili u vrijednosnom sukobu. Ispada da bi sve bilo kao nekad samo da se Bandić nije uputio na Pantovčak.

Naravno, danas je malo prekasno da se bobu kaže bob i popu pop, jer zakašnjela pamet nikoga nije proslavila. Istina, Milanović je problem baštinio od Račana, ali bježao je od njegova rješavanja, što mu se sada debelo osvećuje. Izostanak pravodobnog razlaza s Bandićem šef SDP-a pokušava opravdati tvrdnjom da bi u tom slučaju bilo krvi do koljena. Ovako je sramote preko glave.

S haharom u zagrljaju, s intelektualnim patrijarsima preko nišana - to je žalosna poruka o SDP-ovu identitetu.

Zoran Milanović pod hitno se mora ispričati Vjeranu Zuppi, bez obzira na njegove kritičke bodlje. Ako to ne napravi, pokazat će da nije sposoban priznati grešku. Još manje je ispraviti. Greška s Bandićem je nepopravljiva. Ova još nije.

Ispad se može objasniti velikom nervozom. Ali izostanak isprike značit će da šef SDP-a iza svojih uvreda stoji. Što bi ga opasno diskvalificiralo u njegovoj funkciji lidera Socijaldemokratske stranke i neformalnog vođe opozicije.

U takvoj konstelaciji pristojnost Jadranke Kosor čini se još dragocjenijom.