Dadilje odgajaju muškarce sklone preljubništvu?

Imate li malenog sina kojeg ste jutros prije odlaska poljubili i ostavili dadilji? To možda i nije najbolja ideja - barem ne za ženu s kojom će jednoga dana završiti u braku. Naime, prema novoj knjizi “An Unsolicited Gift” 86-godišnjeg psihijatra Dennisa Friedmana, ako za svog sina uposlite dadilju, to bi ga moglo pretvoriti u ženskara. Autor tvrdi da, dok on još nevino guguće u svojim pelenama, već mu je nesvjesno usađena ideja “druge žene” - ideja da postoji jedna žena za jednu vrstu potreba, a druga za drugu.

Lakše je ako si bogat

Za dijete bi to, drugim riječima, moglo značiti da je prva žena biološka majka koju poštuje i divi joj se, a druga je žena netko tko za njega radi fizičke stvari - hrani ga i ljubi mu koljena kad ih ogrebe. Kad međutim to isto dijete odraste, ta bi se podjela mogla manifestirati drukčije, tvrdi autor. Muškarac bi tako mogao potražiti drugu ženu za seksualno zadovoljenje i pažnju izvan braka.

- To stvara podjelu u njegovu mozgu između žene koju zna kao prirodnu majku i žene koja ga kupa, izvodi u park i s kojom se osjeća kompletnim. Kao rezultat toga odrasta s idejom da će, iako će jednoga dana proći kroz socijalne i seksualne formalnosti braka, negdje u primisli imati pojam o drugoj ženi, koja ne samo da ga poznaje već se i brine za sve njegove potrebe - kaže autor knjige Friedman.

Možda će neki od vas pomisliti - aha, to objašnjava Princa Charlesa, ali mnogi se ne slažu s tom teorijom. Prvo, ne postoje znanstvena istraživanja koja bi potvrdila autorovu teoriju. Drugo, ljudi koji si mogu priuštiti dadilje su i bogatiji, a lakše je imati aferu ako imaš novca da uzdržavaš ljubavnicu. I treće, neki stručnjaci se nikako ne slažu s Friedmanom.

Linda Blair, dječja psihologinja, vjeruje kako takve tvrdnje stvaraju uzroke i posljedice iz nečega što je samo “asocijacija”.

Roditeljske obmane

- Ako netko ima dadilju, to u većini slučajeva znači da ide i u internat, te razvija ambiciju i želju za moći. Možda se tu ipak više radi o bogatstvu nego o dadilji - upozorila je.

Friedman se brani da nije napisao knjigu kao vodič za roditelje, nego da bi ilustrirao koliko je snažna moć roditeljstva i koliki zapravo utjecaj ima majka.

- Ako se umiješate u prisnu vezu koja postoji između majke i djeteta, mora doći do reakcije. To može biti izraženije ili popraćeno manjim incidentima - tvrdi Friedman. Problemi, kako tvrdi, nastaju kad dječak odraste, oženi se i rodi se dijete. Tada njegova seksualna partnerica postaje majka i on jednostavno osjeća da više ne može seksualno funkcionirati s njom jer je majka pa je to na neki način incestuozno. Zbog toga traži nadomjestak za dadilju koja bi se pobrinula za njegove fizičke potrebe.

- Obmanjujući svoju djecu, kao što su njihovi roditelji nekada obmanjivali njih, vraćaju se svojoj ulozi neispunjenog djeteta i traže utjehu u dadilji. Novorođenče je potpuno ovisno o svojoj majci i shvaća da ima neka ‘prava’, na primjer da ga majka voli i tješi kada treba. Ako mu se ta ljudska prava zakinu, on će kad odraste ta ista prava oduzeti nekom drugom. Tako se zapravo sije sjeme antisocijalnog ponašanja -napisao je psihijatar u knjizi.

Na radost zaposlenih mama

Djevojčice su također podložne tom vakuumu potrebe, ali manje, jer imaju drukčiji odnos s majkama nego dječaci, kaže Friedman. I sam je kao dječak imao dadilju, ali o tome u svojoj knjizi ne dijeli iskustva. Preporučuje roditeljima da ne upošljavaju dadilje dok dijete na navrši godinu dana. Tome se oštro protivi psihijatrica Blair i kaže, na radost mnogih zaposlenih majki, da je bolje da rade nego da su kod kuće i zbog toga nesretne.