Peter Jackson i producenti ziheraši ‘Ljupke kosti’ pretvorili u new age kič

ZAGREB - Mnogo prije “Prstenove družine”, mnogo prije “King Konga”, u vrijeme kad je Peter Jackson bio tek malo poznati garažni animator s druge hemisfere, u svjetskim se kinima 1994. pojavio njegov film “Nebeska stvorenja” (Heavenly Creatures). Taj neobični, fantazmagorični krimić o jednom obiteljskom umorstvu otvorio je Jacksonu velika vrata i usmjerio ga s Novog Zelanda u Hollywood.

Od tada je prošlo petnaest godina, a u tih se petnaest godina Jackson nizom spektakala zakucao na “hall of fame” filmske fantazije. A nakon svih Goluma i digitalnih zlopogleđa, u naša se kina sada ponovo vratio filmom koji pripovijeda o jednom susjedskom umorstvu te miješa fantastiku i krimić. Taj se film zove “Lovely Bones” (Ljupke kosti).

Škotska wunderklinka

Film “Lovely Bones” nastao je po istoimenom romanu američke književnice Alice Sebold. Objavljen 2002., roman o ubijenoj djevojčici koja iz zagrobnog “međuzemlja” prati daljnju sudbinu svoje obitelji i ubojice, početkom prošle dekade pretvorio se u mali književni događaj sezone. Unatoč potpunoj anonimnosti autorice godinu je dana bio prvi na vrhu američkih lista prodaje, a kritike su u SAD-u (i nešto manje u Europi) bile oduševljene. Za film se zanimao cijeli niz režisera, a među prvima vunder-klinka škotskog filma Lynne Ram-say, koja je opciju kupila još u fazi rukopisa. Međutim, uspjeh romana adaptaciju je preveo u domenu holivudskog studija koji je otkazao briljantnoj Škotici i film predao renomiranijem Jacksonu. Pokazalo se da je to bila krupna pogreška.

“Lovely Bones” u bitnim crtama prati siže Seboldičina romana. Pripovjedan u prvom licu naratora u offu, film prikazuje život tinejdžerke Susie Salmon (Saoirse Ronan) koja odrasta 1973. u suburbiji Pennsylvanije. Jednog zimskog dana, Susiein susjed Harvey (Stanley Tucci) namami tinejdžerku u podzemni trap i ubije je.

Površno i taksativno

Dok roditelji i policija očajnički traže mrtvu curicu, ona ih promatra iz neke međuzone, svojevrsnog limba koji nema jasne vjerske konotacije. Odatle, ona promatra zbivanja u daljnjim desetljećima, obiteljsku krizu koju njena smrt prouzroči, sudbinu sestre, brata, dečka, ali i samog Harveyja koji je serijsku ubojica.

Tajna uspjeha Seboldove vjerojatno je u spoju suprotnosti: “Ljupke kosti” bile su “feelgood” knjiga o smrti te obiteljska drama s metafizičkom perspektivom. Ako je taj balans i postojao u predlošku, u Jacksonovom filmu on nažalost ne funkcionira. Drama shrvane obitelji i sudbina “preživjelih” u filmu je odrađena krajnje površno i praktički taksativno naslagana.

Klišeizirani likovi

Istodobno, Jackson je najveću količinu filmskog vremena i truda posvetio vizualizaciji svijeta mrtvih, koji uglavnom izgleda kao new age kič i najviše nalikuje davnoj self-help ljigi “Ja ću budan sanjati”. Sve to ne uspijevaju izbaviti ni neki inače izvrsni glumici (Rachel Weisz, Stanley Tucci, Mark Wahlberg) koji se bespomoćno hrvaju da iz svojih likova izvuku više od klišeja.

Prava je šteta što Dreamworks nije imao njuha za rizik i “Lovely Bones” ostavio u rukama Ramsayeve. Redateljica “Movern Callar” napravila bi sigurno film bolji od Jacksonovog, u kojem je jedina stvarna svijetla točka glavna glumica, mlada Irkinja Saoirse Ronan.