Ima nekog vraga u Novom Zelandu! Tamošnji filmaš Vincent Ward u Hollywoodu je napravio film "Ja ću budan sanjati“ (poetičan prijevod teško prevodivog originala "What Dreams May Come“) i radnju smjestio između Raja i Pakla, igrajući se bojama kao slikar s kistom i platnom.
Sada je još jedan Novozelanđanin, Peter Jackson , u filmu „Ljupke kosti“ napravio sličnu stvar: junakinja je 14-godišnja tinejdžerica, koju je silovao i zaklao njezin susjed, pa ona ubojicu i svoju rastrojenu obitelj promatra iz neke vrste čistilišta, sačinjenog iz neobičnih oblika i nevjerojatno živopisnog kolorita. Što ih tjera da sanjare o takvim čudesnim zonama? Možda sama zemlja, u kojoj je Jackson našao nestvarne lokacije za svoju trilogiju „Gospodar prstenova“.
Shizofreni proizvod na tragu 'predprstenovskog razdoblja'
Već ova natuknica o fabuli dostatna je da vas uvjeri kako „Ljupke kosti“ nisu običan film. Da, u pitanju je ekranizacija istoimenog romana Alice Sebold (možete ga nabaviti i u našim knjižarama), međutim, u knjigama, pa čak i u bestselerima, gotovo sve je dozvoljeno, ali u Hollywoodu baš i ne.
Da nije u pitanju Jackson, kojem je nakon golemog uspjeha "Gospodara prstenova“ i nove verzije "King Konga“ daju da radi što hoće, na takvu priču nitko normalan ne bi utrošio 65 milijuna dolara. Jackson je, međutim, tip kojeg uprave takve stvari zanimaju: "Prstenovi“ i "King Kong“ su proizvodi njegove pomalo infantilne uobrazilje, no pravi Jackson voli sve što je pomaknuto, humorno crno, što je uostalom jasno svima koji gledali "Loš ukus" ili "Nebeska stvorenja“: u prvom neki tip glavinja desetak minuta odrubljene lubanje, a u drugom dvije cure, zaljubljene jedna u drugu, planiraju kako da likvidiraju majku jedne od njih.
"Ljupke kosti“ skladno se uklapaju u njegovo „predprstenovsko“ stvaralaštvo, samo što je prilično neobično gledati raskošno producirani hollywoodski film koji se bavi pedofilijom, silovanjima i serijskim ubojstvima.
Ima tu i poneki ustupak, na primjer, nikad nije pokazano što je perverzni susjed točno napravio nesretnoj tinejdžerici, međutim, stalno imamo dojam da gledamo neki shizofreni proizvod, koji balansira između krajnjeg „neugodnjaka“ i sentimentalne obiteljske melodrame.
Scene kojima se opire vaš moral!
Budući da je Jackson virtuozan redatelj, neke su scene izvrsne (poput one u kojoj žrtvina sestra nalazi definitivan dokaz protiv ubojice), ali cjelina baš i nije: taman se naviknute na fabulu koja se napreskokce odigrava između neba i zemlje, kada vas Jackson suoči s elegičnim prizorom u kojem se u nadrealnom pejzažu, ispod razlistalog drveta, okupljaju sve žrtve spomenutog zlikovca, od sedmogodišnje curice do propupalih tinejdžerica. Nečemu takvom opire se ponajprije vaš moral!
Potpuno promašen je i podzaplet s mladim Indijcem u kojeg je pokojnica bila zaljubljena i njegovom novom djevojkom: završna fantastika, koja uključuje zadovoljavanje ljubavnih i erotskih maštarija junakinje, također je izvedena krajnje nezgrapno.
Možda desetljeće kasnije mladi poklonici filma otkriju "Lijepe kosti“ i proglase ga važnim datumom u povijesti kinematografije, jer je naglavce okrenuo sve što se u Hollywoodu smije i ne smije. Budući da očito nemamo tu distancu, za nas je to naprosto film koji bi možda bio bolji da ga je Jackson radio izvan Hollywooda.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....