Katarina Ket Crnolatac, zagrebačka poduzetnica i beauty stručnjakinja, priča o životu sa SIBO-om, stanjem koje uzrokuje prekomjerni rast bakterija u tankom crijevu, kao i promjenama koje je zbog toga bila primorana uvesti.
Moj život nakon dijagnoze izgleda slično kao i prije, uz određene preinake. Prvo i osnovno - morala sam promijeniti ishranu, zapravo i dalje jedem sve što volim, pa čak i slatko, ali drastično sam smanjila broj namirnica. Iako se to mnogima čini teško, meni osobno nije jer, kako bi i bilo, kad se nakon toliko vremena napokon dobro osjećam.
Godinama sam se borila s nadutošću i bolovima u trbuhu, čak sam u određenom trenutku pomislila da je to potpuno normalna pojava jer bih reagirala nakon svakog obroka. I tada sam pokušavala hraniti se zdravo, ali kasnije sam shvatila da to nužno ne znači i pravilno. Isprobala sam većinu probiotika i suplemenata za nadutost, ali nije bilo pomaka, nakratko bi probiotici olakšali simptome, ali dugoročno nije bilo značajnijih promjena. Kada sam prvi put čula za pojam SIBO, odlučila sam se odmah testirati i nadala se da će rezultati biti pozitivni. Naime, to bi značilo da napokon znam što me cijelo vrijeme mučilo i znala bih odakle krenuti. Tako je i bilo, a ja sam bila presretna - ironično, zar ne?
Testiranje traje dva sata i svodi se na izdisaj u vrećicu svakih 15 minuta. Tako liječnici zapravo mjere količinu vodika i metana u crijevima. Nakon završetka, ako ste pozitivni, objasnit će vam postupak dalje. Uglavnom savjetuju uzimanje antibiotika i držanje takozvane Low Fodmap prehrane. Riječ je o dijeti koja podrazumijeva unos namirnica s niskim udjelom ugljikohidrata, ali to dugoročno nije dobro. Odmah sam odustala od antibiotika jer jedan od uzročnika ovog problema je i Candida. Kod većine ljudi, objasnili su mi liječnici, uzimanje antibiotika potiče njezino razmnožavanje jer dolazi do "uništavanja" dobrih bakterija te time samo ulazimo u začarani krug. Svaki pad imuniteta uzrokovan stresom, lošim životnim navikama poput pušenja, konzumacije alkohola, manjka tjelesne aktivnosti, velikog unos šećera i ugljikohidrata također utječe na stvaranje loših bakterija.
Način života i prehrana, uz pomoć određenih suplemenata, ključne su stvari u rješavanju problematike, iako ne vrijedi za sve isto pravilo. Ne živimo svi istim načinom života i ne hranimo se svi jednako. Prehrana mora biti individualna zato se u ovaj proces kreće sa stručnom osobom koja će vas pratiti i usmjeravati. Za početak treba eliminirati većinu namirnica i postupno uvoditi nove/stare namirnice kako biste mogli pratiti reakcije. Priprema obroka je vrlo jednostavna i ne zahtijeva puno vremena. Moj svaki obrok bogat je proteinima, mastima i ponešto ugljikohidratima.
Kada imate kvalitetan i bogat obrok, nemate želju za konstantnim i nepotrebnim snackovima, niti je potrebno imati pet obroka u danu, već su dovoljna i tri. Fokus je na provjerenim i domaćim proizvodima. Ono što sam primijetila da me najviše smeta je šećer, neprijatelj broj jedan, ugljikohidrati, točnije tjestenina ili kruh te industrijski prerađeni proizvodi. Vjerujem da će namirnica koje mi smetaju biti još, ali ništa od navedenog mi trenutno ne nedostaje, dapače, osjećam se lakše, bolje i imam više energije. Uz prehranu, trudim se biti i aktivna u vježbanju.
Godinama sam se borila s pronalaskom udobne odjeće. Možda zvuči nevjerojatno, ali uvijek sam kupovala broj veće hlače jer sam znala da će mi tijekom dana postati tijesne u struku do te mjere da ih ne bih mogla ni zakopčati, a kamoli sjediti u njima. Pripijene haljine? Nisam ni razmišljala o njima, a volim ih nositi. Imala sam manjak samopouzdanja zbog izgleda, manjak volje za aktivnostima jer koliko god bih vježbala, efekt bi bio isti. Danas, nakon samo par mjeseci, osjećam se daleko bolje. Nosim haljine, hlače zakopčavam bez problema, a zapravo tek sad primjećujem koliko prostora u hlačama imam (smijeh), a rezultati treniranja su napokon vidljivi.
Ideja da o svemu progovorim na društvenim mrežama došla je spontano. Naime, ovo ljeto dogodilo se da sam punih tjedan dana bila naduta, a sve je to bilo popraćeno neugodnim bolovima u trbuhu. Osjećala sam se očajno, nisam znala što da radim i kako da si pomognem. Nakon jedne večere u restoranu, napokon sam se odlučila fotografirati i to objaviti na društvenim mrežama. Više od 300 žena u kratkom mi se vremenu javilo s istim problemima i žao mi je što većina misli da je to normalno stanje. Nije i ne bi trebalo biti. Postoji rješenje, ali treba početi od temelja, određeni problemi zahtijevaju puno više od antibiotika i biljnih lijekova za nadutost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....