Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
Otkako je izbio rat s Iranom, Saudi Aramco, najveća naftna kompanija na svijetu mora se nositi s žestokim raketnim napadima na svoja postrojenja, kao i poremećajima u prometu kroz Hormuški tjesnac, kojim se dosad prevozila većina njezine nafte. Unatoč tome, kompanija i dalje ostvaruje golemu zaradu. Dana 3. studenoga objavila je da je u tromjesečju od srpnja do rujna ostvarila prilagođenu neto dobit od 31 milijarde dolara, što je devet posto više nego u istom razdoblju prošle godine.
Aramco je i ranije bio meta napada. U ožujku 2022. jemenski pobunjenici Huti, koje podupire Iran, napali su skladišta nafte u Džedi, godinu dana nakon napada na rafineriju u Rijadu. Godine 2019. napali su naftovod Istok–Zapad (East-West), kojim se Aramcova nafta transportira do Crvenog mora, kao i dva postrojenja za preradu nafte te kompanije. Međutim, aktualni sukob izazvao je znatno veće poremećaje. Iako je proizvodnja nafte manja nego prije rata, cijene su porasle, a kompanija je pronašla nove načine dopreme svoje nafte na tržište.
Prilagođavanje
Tijekom proteklih devet mjeseci Aramco je zato bio prisiljen neprestano prilagođavati svoje poslovanje. Ubrzo nakon izbijanja sukoba u veljači kompanija je počela prevoziti veće količine nafte preko Crvenog mora, umjesto kroz Perzijski zaljev. U srpnju, kada su Huti blokirali južni prolaz kroz tjesnac Bab el-Mandeb, Aramco je preusmjerio svoje brodove prema sjeveru kako bi u većoj mjeri koristio naftovod koji povezuje Sueski kanal sa Sredozemnim morem.
Napadi na naftovod Istok–Zapad u rujnu smanjili su količinu nafte koja je stizala do Crvenog mora. Zbog toga je Saudijska Arabija počela slati tankere kroz Hormuški tjesnac prema Omanskom zaljevu, gdje se nafta pretovaruje na brodove kupaca koji sami ne žele riskirati plovidbu kroz Hormuški tjesnac. Naftovod Istok–Zapad nedavno je popravljen, pa se količina nafte koja njime stiže do Crvenog mora ponovno povećava.
Prošlog mjeseca Aramco je na tržište isporučivao oko sedam milijuna barela nafte dnevno, što je znatno više od 4,5 milijuna barela u srpnju i tek nešto manje od količina koje je isporučivao u veljači, prije početka rata. Korisnima su se pokazala i skladišta nafte u inozemstvu, primjerice u Nizozemskoj i Južnoj Koreji.
Aramco se uspješno nosi s posljedicama sukoba ponajprije zahvaljujući visokim profitnim maržama. Prošle godine troškovi proizvodnje nafte, uključujući operativne i kapitalne izdatke, iznosili su 11,50 dolara po barelu, što je tek manji dio cijene od 95 dolara po barelu koju je kompanija ostvarivala u posljednjem tromjesečju. Troškovi obnove oštećenih postrojenja zasad su također relativno niski, a kapitalni izdaci u prvih devet mjeseci 2026. bili su četiri posto manji nego u istom razdoblju prethodne godine. Međutim, troškovi prijevoza nafte znatno su porasli. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), međuvladine organizacije, trošak pomorskog prijevoza nafte iz Perzijskog zaljeva u Aziju više je nego peterostruko veći nego prije rata. Razlog su poremećaji u transportu koji su smanjili raspoloživost tankera.
Neki tankeri danima ostaju u Omanskom zaljevu, gdje se nafta pretovaruje s jednog broda na drugi. Tankeri koji preuzimaju naftu na sredozemnom završetku naftovoda Suez–Mediteran moraju, pak, oploviti cijelu Afriku, odnosno proći oko Rta dobre nade, kako bi opskrbili kupce u Aziji. Dio tih dodatnih troškova mora snositi i sam Aramco. Kompanija trenutačno prodaje svoju laku sirovu naftu azijskim kupcima uz popust od približno pet dolara po barelu u odnosu na referentnu cijenu nafte iz Dubaija, dok je prošlog mjeseca taj popust iznosio dva dolara.
Novi pravci izvoza
Osim proširenja kapaciteta naftovoda Istok–Zapad, Aramco namjerava razvijati i nove izvozne pravce. No takvi bi se projekti mogli pokazati skupima, a njihova realizacija mogla bi biti otežana političkom nestabilnošću u regiji.
Jedna od mogućnosti koja se razmatra jest izgradnja naftovoda od naftnih polja na istoku Saudijske Arabije do luke Duqm na obali Omana. Prema procjenama konzultantske kuće Rystad Energy, naftovod bi bio dug oko 1000 kilometara, a njegova bi izgradnja mogla stajati do sedam milijardi dolara. To odgovara približno 14 posto Aramcova godišnjeg proračuna za kapitalna ulaganja. Druga je mogućnost obnova 1500 kilometara dugog iračko-saudijskog naftovoda koji povezuje Basru u Iraku s Yanbuom, saudijskom lukom na Crvenom moru. Taj je naftovod zatvoren tijekom Prvog zaljevskog rata 1990. godine, a tijekom desetljeća koja su uslijedila njegova je infrastruktura propadala.
Amin Nasser, glavni izvršni direktor Aramca, tvrdi da bi se ulaganja u naftovode brzo isplatila. To bi se doista moglo pokazati točnim ako cijene nafte ostanu visoke, a ostali izvozni pravci iz Perzijskog zaljeva nastave biti nepouzdani. Poraz Donalda Trumpa na izborima znači i da bi rat uskoro mogao završiti.
Međutim, tijekom predstavljanja poslovnih rezultata Nasser je upozorio da su globalne zalihe nafte na niskim razinama. Pritom je sugerirao da bi potreba za ponovnim popunjavanjem skladišta mogla održati potražnju za naftom na povišenim razinama još dvije godine nakon završetka rata. Za Aramco to znači da će im i u budućnosti prihodi nastaviti rasti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....