Ako u Splitu neko mjesto postane hit, onda je gotovo grijeh reći da ga još niste posjetili. Tako smo više nego jednom vidjeli iznenađena lica kad bismo otkrili da nismo bili u restoranu otvorenom krajem prošle godine na novorenoviranoj šetnici na Žnjanu. Sama povijest naših telefonskih poziva zna da smo pokušali - MIMI Italian Clubino & Ristorante postao je, naime, toliko popularan da nismo u njemu uspjeli uloviti stol. Sad kad smo konačno otišli i probali što se tamo nudi, nismo sigurni je li vrijedno renomea koji je brzo stekao.
Kako mu i samo ime kaže, restoran nudi talijansku hranu, a uređenje mu je također, vlasnici ističu, inspirirano Italijom. Međutim, mi u Italiji od sjevera do juga nikad nismo naišli na neki sličan restoran, a ako moramo istaknuti mjesta na kojima bismo ga bolje zamislili, bilo bi to u beogradskoj Beton hali ili negdje u Dubaiju. Unutrašnjost je ispunjena mramorom, baršunom, ogledalima. Cijeli taj luksuz nije groteskan, mid-century linije namještaja daju interijeru dozu elegancije koju bi mogao imati neki bar u Milanu, samo kad bi bio manje sterilan. Terasa je prostrana, s bijelim i bordo jastucima i suncobranima, koje bi se moglo vidjeti na Amalfijskoj obali, ali na šarenoj pjaci, a ne usred novogradnji.
Čim smo došli, ugledali smo roj izrazito profesionalnih konobara, više nego dovoljan da nijednom gostu u niti jednom trenutku čaša ne može ostati prazna ili da ispred sebe ima ispražnjen tanjur. Usluga je generalno izvrsna, a tako je bilo i s konobarom koji je posluživao nas - čim smo došli, odveo nas je do stola na terasi i donio nam meni i bogatu vinsku kartu uz vedre komentare o vedrom vremenu. Osim vina, Mimi, koji u večernjim satima funkcionira i kao klub, u ponudi ima i koktele. Probali smo jedan od njihova tri signaturea - Tequila Rosmarina, koji je jako dobro balansiran, osvježavajući ljetni koktel (12 €).
Prvo predjelo, pašteta od škampi s mljevenim pistacijama i perlama od aceta balsamica, na prvi pogled ostavlja dobar dojam, obilna porcija sasvim je dovoljna za dvoje ljudi, što je pohvalno za cijenu od devet eura. Sama pašteta je iznimno kremasta, s izraženom slatkoćom mesa škampa. Međutim, balsamico je prilično dominantan, začini su izdašni, a pistacija je prisutna u gotovo svakom segmentu tanjura, pa cjelina u pojedinim trenucima djeluje pomalo pretjerano.
Za drugo predjelo, na prijedlog konobara, uzeli smo jedan od njihova tri cornetta - Grana e rucola (9 €). Radi se, u biti, o napola prerezanoj pizza fritti, nakon napoletane najpoznatijem napuljskom jelu koje nam je u svom originalnom ambijentu, gdje god ga jeli, bilo preteško. Nasuprot tome, u Mimiju je lagano, prozračno, hrskavo i, što posebno iznenađuje s obzirom na to da se radi o prženom tijestu, nimalo masno, dakle bolje nego u Napulju. Domaći fondue od grana padana i pesto od svježe rikule dominiraju okusom, dok se prah od crnih maslina kojim je jelo završeno slabije osjeti.
Mislili smo koju tjesteninu probati, pa nam je konobar preporučio Burratelli alla MIMI (19 €) i na tome smo mu zahvalni jer smo inače razmišljali o njihovoj varijaciji bolonjeza. Njega ne bismo preživjeli, jer je i ovo bilo izrazito zasitno, a čekalo nas je još i mesno glavno jelo. Domaći ravioli punjeni su rikotom i kavijarom od patlidžana sa šalšom, pestom od bosiljka i kremom stracciatelle. Ne možemo reći da je ova kombinacija neukusna, ali ima svega previše. U silnoj zasićenosti okusa, nijedan okus ne može se istaknuti. Ni s manje elemenata ne bismo dobili decentno jelo, niti svako mora biti takvo, ali comfort food nije nešto što očekujete od ovakvog restorana.
Glavno jelo, Vitello alla parmigiana, veličinom opravdava cijenu od 38 eura jer se radi o porciji više nego dovoljnoj za dvoje ljudi. Veliki pohani teleći kotlet odlično je tehnički pripremljen, meso nije nimalo žilavo, štoviše, potpuno je mekano iznutra, a izvana hrskavo, pažljivo izvedeno. Šalša, tj. umak od rajčice, ugodno je iznenađenje, vidi se da je kuhana dovoljno dugo da bez dodavanja šećera izgubi neugodnu kiselost. Međutim, ovdje najvidljivije dolazi do izražaja ključan problem koji se provlači kroz Mimijevu kuhinju. Količina umaka, pa onda i mozzarelle, ugušila je kotlet, sve je do krajnje točke prenaglašeno.
Iako je bogata, pa i raskošna, talijanska kuhinja se prvenstveno prepoznaje po odmjerenosti koja ovdje u potpunosti izostaje. Ovaj tanjur je točka na i koju restoran ostavlja, dobre namirnice i stvarno korektna izvedba gube se pred potrebom da sve bude grandioznije, intenzivnije, bogatije.
Na samom kraju podijelili smo jednostavan desert, pistachio lava cake (11 €), koji je bio dovoljno lagan da ga nakon svega što smo pojeli uspijemo dovršiti, što u tom pogledu govori o promišljenosti menija.
Naposljetku moramo naglasiti da je u Mimiju sva hrana vrlo ukusna i tehnički dobro izvedena, ali suzdržaniji pristup bi joj dao više profinjenosti. Ovog puta nismo probali pizze za koje smo čuli da su odlične, prvenstveno zbog sjajnog tijesta u što smo se uvjerili kod cornetta. Uz dobru uslugu i trendi ambijent, Mimi je sigurno dobra adresa za one koji traže takav tip restorana, ali svatko koga zanima ozbiljnija kuhinja ovdje se neće raspametiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....