Kad se približite okretištu Mihaljevac vozeći iz smjera centra, budite spremni na jednom od križanja skrenuti lijevo u Jandrićevu, gdje će vas na uglu dočekati veliki kip od slame, malo parkiralište i pivovara i pivnica Mlinarica. Budući da je Mlinarica vikendom uvijek dupkom puna (što znači da je rezervacija obavezna ako ne želite čekati da se oslobodi koje mjesto), a usto je poznata i po tjednim gablecima, odlučili smo posjetiti je na radni dan. Srećom, pogodili smo pravo vrijeme da se možemo udobno smjestiti u grijanu prostoriju nedaleko od šanka.
Za debelim drvenim stolovima sjedilo je naokolo više grupa gostiju koji su tog dana spas od kiše i hladnoće pronašli nedaleko od kamina u ugodnoj atmosferi pivnice. Parking ispred Mlinarice tom je prilikom bio popunjen, iako bi čovjek očekivao da će iza 15 sati proći vrijeme najveće gužve.
Ovo nije bio naš prvi posjet Mlinarici pa nas nisu iznenadila jela s table - grah s kobasicom, vinski gulaš, teleći paprikaš, krvavice, suhi buncek… Mladi konobar koji nas je posluživao bio je uslužan i brz te smo odlučili početi svoj obrok s goveđom (15 kn) i kremastom juhom (18 kn), koja je taj dan bila od brokule. Umjesto tipičnog tanjura, dočekala nas je simpatična zdjelica juhe na tanjuriću. Iako se doima kao mala porcija, zapravo je bila taman da okrijepi. Dok je kremasta juha bila odmjereno začinjena, gusta i s pokojim većim komadićem brokule, goveđa s rezancima bila je ipak preslana. Sami rezanci bili su dobro skuhani i površina juhe ljeskala se na svjetlu od masnoće, ali nekome je ipak pobjeglo malo previše soli.
Ručak smo nastavili s češnjovkama i krvavicama. Oba jela dolazila su poslužena s kiselim kupusom i restanim krumpirom. Porcije su bile izdašne pa su se tako na našem tanjuru našle dvije debele i dugačke zapečene češnjovke u kombinaciji s gomilom krumpira i kupusa pripremljenog s komadićima špeka. Kupus je ovom prilikom bio žešćeg okusa pa je kao stvoren za sve koji uživaju u kiselini tog narodskog jela. Češnjovke su pucale pod pritiskom vilice, bile su čvrste i jače sabijene, s vidljivim komadićima masnoće umiješane u smjesu. Bile su dobro pečene, blago hrskave korice i mirisne. Dugačka krvavica također je bila dobro ispečena i blago ljepljiva te se na početku svakog zalogaja ustima raširio slatkasti okus zapečene krvi, koji se razvijao dalje u ozbiljnu paprenost. Svakako je dobro da se na tanjuru našao i restani krumpir koji je ublažavao žestinu kako kupusa, tako i krvavice. Krvavica je bila svoje tipične zrnate teksture koju ljubitelji tog zimskog specijaliteta osobito cijene.
Za desert smo naručili netom napravljene kremšnite koje su u izloženi hladnjak stigle dok smo ručali. Na tanjuru nas je dočekala ozbiljna porcija kreme od kuhanog mlijeka i jaja. Kremšnita je bila blagog okusa i umjereno slatka, što je godilo nakon jače začinjenog ručka, a gornji sloj lisnatog tijesta bio je hrskav i ukusan. Kremšnite bi mogle biti i urednije, ali svakako nema sumnje da su domaće proizvodnje. Drugi desert bile su palačinke punjene rastopljenom čokoladom kao jednostavan klasik, korektno pripremljene, ukusnog, mekog i dobro pečenog tijesta.
Vrijedi također spomenuti da Mlinarica nudi i veliki izbor craft piva vlastite proizvodnje, pri čemu možete kušati različite stilove, od raznih aleova, preko sour piva pa do imperial stouteva ili pak kolaboracija.