Novi Zakon o zaštiti potrošača, objavljen u Službenom glasniku Republike Srbije broj 35/2026, donosi pravila koja bi mogla promijeniti jednu od kontroverznijih sitnica regionalne restoranske prakse, automatski naplaćeni couvert. Prema članku 10. zakona, restorani, kafići i drugi ugostiteljski objekti dužni su gostu učiniti cjenik dostupnim prije primanja narudžbe, dok cijene hrane, pića i napitaka moraju biti iskazane u jedinstvenom iznosu.
To se svakako tiče i Hrvatske, gdje mnogi restorani i dalje naplaćuju couvert, osobito na obali i u turističkim zonama. Ne radi se o velikom iznosu, ali upravo zato couvert često izaziva nelagodu. Gost ga ne doživljava kao svjesno kupljen proizvod, nego kao stavku koja se pojavi na kraju obroka. Nakon skupog računa, i nekoliko eura po osobi može djelovati kao nepotrebno inzistiranje na sitnici.
Argument za srpsko rješenje sasvim je logičan. Dobar restoran ne bi trebao posebno naplaćivati stol, ubrus, pribor ili pravo da sjednete i budete posluženi. To su osnovni elementi ugostiteljstva, kao i čistoća, čaše ili rad osoblja. Ako restoran želi ponuditi kruh iz vlastite peći, maslac, ulje, namaz ili mali slijed zalogaja prije jela, može ih jasno staviti na jelovnik i odrediti im cijenu. Gost tada zna što kupuje i može to odbiti.
S druge strane, ukidanje couvreta ne znači da će restoranski račun nužno biti manji. Troškovi kruha, rada servisa, pranja rublja i postavljanja stola ostaju, pa će ih dio restorana jednostavno uračunati u cijene jela i pića. To i nije problem ako je cijena unaprijed jasna. Restoranu treba dopustiti da formira održivu cijenu, ali ne i da je naknadno razlaže na sitne, automatske stavke.
Tu se otvara i pitanje napojnica. Couvert nije napojnica i ne bi smio postati njezina zamjena. Couvert je prihod restorana, dok je napojnica dobrovoljna nagrada gostiju za dobru uslugu. Hrvatski propisi već omogućuju fiskalizirane napojnice, uključujući one plaćene karticom, no njihova raspodjela unutar restorana ovisi o dogovoru poslodavca i zaposlenika.
Zato bi eventualno ukidanje couverta u Hrvatskoj imalo smisla samo ako ga ne bi zamijenio obvezni service charge, odnosno ista pristojba pod drugim imenom. Cijena jela trebala bi uključivati normalne troškove restorana, dodatni proizvodi morali bi biti jasno ponuđeni i cjenovno označeni, a napojnica bi morala ostati stvar slobodne odluke gosta.
Hrvatski propisi već traže jasno isticanje cijena, ali trenutačno nemaju posebno pravilo koje bi automatski naplaćeni couvert izravno tretiralo kao srpski zakon. Možda će upravo srpsko rješenje pokazati je li moguće doći do jednostavnijeg i poštenijeg računa, bez sitnih iznenađenja koja gost pamti i bolje od dobrog ručka.
Treba li Hrvatska slijediti Srbiju i ukinuti automatski couvert, uz jasnu razliku između osnovne restoranske usluge, dodatno naručenih proizvoda i dobrovoljne napojnice, na to zasad nemamo jednoznačan odgovor. Svakako je zanimljivo pratiti kako će susjedi provesti novo pravilo, osobito u regiji u kojoj je couvert postao uobičajena, ali često nedovoljno jasno objašnjena stavka na računu.
Hrvatska bi, ako se ikada odluči intervenirati, trebala pronaći vlastito rješenje, ne nužno ukinuti couvert po svaku cijenu, nego zahtijevati da njegova cijena i sadržaj budu jasni prije nego što gost sjedne za stol.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....