Zagreb vjerojatno nikada nije imao više azijskih restorana, pa tako ni više indijskih adresa nego danas. U tom je kontekstu centar Zagreba posljednjih godina dobio nekoliko takvih lokala, među kojima je Royal India u Tkalčićevoj ostao jedan od boljih primjera. Ovih se dana ondje otvorio i Denerys, restoran koji je izvorno pokrenut u Dubrovniku, a u Zagrebu je zauzeo prostor nekadašnje pizzerije Napoli, doslovno vrata do Royal Indije. Posjetili smo ga neposredno nakon otvaranja. Pokazalo se, međutim, da ukoliko žele opstati moraju jako puno toga promijeniti.
Denerys, koji se ovih dana otvorio u Tkalčićevoj, jelovnik je postavio dosta široko i prilično neodređeno: miješaju se indijska jela, kineski utjecaji i općenito popularni azijski repertoar, od nekoliko juha i predjela do curryja, pržene riže i kruhova. Cijene nisu najviše među zagrebačkim indijskim restoranima, ali su neka jela ipak prosječno skuplja nego kod dijela konkurencije. Mi smo naručili prženu piletinu za 8 €, pileći kebab za 9 €, malai paneer tikku za 8 €, butter chicken za 12 €, shezwan chicken fried rice za 9 € i butter naan za 3 €. Usluga je pritom bila sveprisutna, ljubazna i vrlo profesionalna.
Predjela nisu ostavila posebno dobar dojam. Izuzev dobro začinjene, lijepo pržene, pikantno marinirane piletine, kojoj su problem bili tek poneki žilavi komadi, a koju je pratio ugodno ljut umak, preostala dva predjela su nas pomalo razočarala. Malai paneer tikka stigao je gotovo hladan, dok je povrće posluženo uz sir bilo praktički sirovo. Pileći kebab bio je mjestimice nejestiv: dio komada nije bio pečen kako treba, a cijelo je jelo pratio neugodan okus ustajalosti. Na svakom je tanjuru, srećom, bila poslužena osvježavajuća salata.
Srećom, shezwan chicken fried rice bio je vrlo dobar i jedino je glavno jelo koje je pokazalo da kuhinja ipak nešto bolje razumije jela s rižom. Riža je bila pravilno kuhana, rastresita i suha koliko treba, bez sljepljivanja i bez masnoće, što je ovom jelu odmah dalo uredniju strukturu. Pikantnost je bila jasno postavljena, ali neagresivna, začini su bili dobro pogođeni, a cijelo je jelo djelovalo zaokruženo, živahno i tehnički sigurnije od svega što smo dotad probali.
Butter chicken, nasuprot tome, ponovno je spustio dojam. Piletina je bila neobično čvrsta, gotovo previše zategnuta za jelo koje bi moralo igrati na mekoću i sočnost, dok je umak bio premasan i težak, bez one glatke, zaobljene punoće koja butter chicken čini utješnim klasikom. Ni butter naan nije pomogao, bio je mastan, ali i hrskav.
Osim srdačne, sveprisutne i doista profesionalne usluge te jednog relativno uspjelog jela, zasad se čini da nema mnogo ozbiljnih razloga za posjet Denerysu. Tim više što se restoran nalazi odmah pokraj Royal Indije u Tkalčićevoj, lokala koji dobar dio svojih jela ipak priprema kompetentnije i uvjerljivije. Denerys za sada ostavlja dojam mjesta koje još nije uspjelo uskladiti ambiciju, tehničku izvedbu i osnovnu konzistentnost kuhanja. I namirnice nisu osobito dobre. Također, ne znamo zašto se lokal uopće zove Denerys Wine and Dine, jer mu je vinska lista vrlo loša i praktički nepostojeća. Uz ovakvu konkurenciju u neposrednom susjedstvu, samo će vrijeme pokazati hoće li Denerys uspjeti privući goste.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....