Iako kod nas nije takva tradicija, zanimljivo je znati da postoji kolač koji se tradicionalno jede povodom blagdana Bogojavljenja ili Tri kralja, 6. siječnja. Radi se o francuskom kolaču ‘Galette des Rois‘ (Kraljev kolač), koji se pravi od dva sloja lisnatog tijesta punjenog frangipane kremom. Gornji sloj lisnatog tijesta karakteristično je rumene boje i s posebno izrađenim uzorkom, a ono što je posebno kada je riječ o ovom kolaču je to da se u njemu skriva malena figurica. Osoba koja tu figuricu dobije u svom komadu kolača postaje ‘kralj ili kraljica‘ i dobiva papirnatu krunu.
Iako se u katoličkom svijetu na današnji dan slavi blagdan u spomen na ukazanje Isusa mudracima koji su mu se došli pokloniti, tradicija kolača koji se poslužuje upravo na taj blagdan seže do starih Rimljana koji su slavili ‘Saturnalije‘, razdoblje primirja u kojem je moć gospodara nad robovima bila suspendirana. Tada su se dijelili darovi, a u kolač se umetalo zrno graha te je ‘kralj‘ bio onaj koji bi to zrno pronašao u svom komadu kolača.
Dijeljenje ovog kolača na blagdan Bogojavljenja seže u 13. ili 14. stoljeće. Običaj je da se kolač podijeli na onoliko dijelova koliko je okupljenih za stolom, plus još jedan komad koji je ‘za siromaha‘. I tada se u kolač umetalo zrno graha, što je bilo ekonomičnije od zlatnika (raniji običaj). Danas je u Francuskoj tradicija da se najmlađe dijete sakrije pod stol i naslijepo odabire kojem gostu ide koji komad kolača.
Zanimljiva je i priča o tome kako je nastao naziv ovog kolača. U 14. stoljeću je navodno bio običaj da osoba koja u kolaču dobije zrno graha, mora okupljenima ponuditi rundu pića. Pričalo se da su oni koji su željeli izbjeći plaćanje piće zrno graha jednostavno progutali. Zbog toga su uveli porculanski grah, koji je od 18. stoljeća zapravo predstavljao Isusa.
Galette je gotovo pala u povijest kada je glad pogodila Francusku 1711. godine. Pariz je naredio da se svo brašno koristi isključivo za izradu kruha. Srećom, tajno pečenje Galette nastavilo se u ruralnim provincijama i običaj je preživio.
Kraljevski je kolač svojevremeno bio i povod ratu pekara i slastičara jer su i jedni i drugi željeli monopol nad prodajom tog kolača. Kralj Franjo 1. je to pravo dodijelio slastičarima, no pekari su tu zabranu zaobišli i svojim kupcima nudili galete.
Zanimljiv je podatak da se u Francuskoj svake godine konzumira otprilike 30 milijuna ovih kolača, a oni koji prodaju galette des rois u siječnju obično zabilježe 30-40 % povećani promet u odnosu na ostale mjesece.
S tako unosnim poslom majstori pekari i slastičari pozivaju na oznaku tradicije kako bi zaštitili pravilno napravljenu galette.
Različite vrste
Ovisno o regiji u kojoj se pripremaju, galette des rois mogu biti različiti.
U Parizu je običaj prhka torta od tijesta punjena frangipane nadjevom (krema napravljena od badema, maslaca, šećera i jaja), dok se na jugu Francuske za blagdan Tri kralja dijeli brioche s kandiranim voćem i cvijetom naranče, a na vrhu često ima velika zrna šećera ili komadiće kandiranog voća. U gradu Dunkerqueu se pak ovaj kolač radi od tijesta za brioche punjenog kremom od maslaca s okusom ruma.
Postoji još jedna varijanta galette des rois, a naziva se galette franc-comtoise, galette comtoise ili galette bisontine po imenu stanovnika grada Besançona. Taj se kolač sastoji od podloge od tijesta za pečenje s okusom cvijeta naranče ili ruma. Tijesto je u ovoj vrsti kolača opet slično onom za brioche, a vrlo je bogato maslacem i šećerom. Na njemu se nađu i vože, vrhnje, šećer ili komadići čokolade.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....