Kada se danas prisjećam ovog iskustva, sve što osjećam je čuđenje (O.K., i malo ponosa). Čudim se kako je došlo do toga da pristanem na sve ovo i kako sam uopće preživjela tri dana intenzivnog rada u kuhinji.
Priča je jednostavna: u jednom usputnom razgovoru s Katarinom došle smo na ideju da zamijenimo uloge - ona piše, a ja kuham. Na prvu je zvučalo zabavno, pa zašto ne, pomislila sam. Ionako svi mi gastro ljudi sanjamo da jednog dana imamo svoj food truck, malu pekarnicu ili neki sličan nedosanjani san.
Na kraju, bilo je puno manje i puno više od zabavnog. Kak si zemeš, rekli bismo mi Međimurci.
Sve što sam prije prvog dana dobila bile su upute: naša odora je crna odjeća, ekipa je odlična, ali tempo je žestok, pripremi se. “Bit će ti...