Baš to mi se dogodilo prošli tjedan na povratku iz Rovinja za Zagreb. Diskutirajući gdje u unutrašnjosti Istre objedovati, na preporuku rovinjskog poznanika s društvom sam bio u konobi Kolinasi, odmah ispod Roča, dakle već sasvim nadomak Učke. Do konobe na osami u zaseoku od samo nekoliko kuća dolazi se skretanjem s Istarskog ipsilona u Lupoglav, pa se nakon pet minuta vožnje i prolaska kroz Ročko selo skreće lijevo na prvoj postaji Aleje glagoljaša prema Humu.
Iako sam znao da ćeš što si dalje od mora i glavnih turističkih toponima u pravilu jesti isključivo domaću dobru spizu, ako se baš ne namjeriš na neko mjesto koje se “prodaje” grupama koje se dovoze autobusima da probaju tu “autohtonost”, nisam ni slutio na kakvu smo dobru adresu stigli.
Jednostavno, a ukusno
Sasvim po strani od svih trendova i ugostiteljskih marifetluka, pomalo u bespuću, uz ognjište na koje još uvijek treba ubaciti pokoju kladu u ovo promjenljivo proljetno vrijeme, u ambijentu koji upravo izgleda kao prava konoba, srećom bez ikakva osuvremenjivanja, prvo nam je na stol stigla istarska supica. Nisam je probao jako, jako dugo i u sjećanju mi nije ostala tako dobra kao ova.
Zaslađen teran s malo maslinova ulja i papra u kojem se kupa kruh prepečen na otvorenoj vatri, tako da na mjestima pocrni kako bi tanini iz vina došli do što većeg izražaja, oduševio me bez imalo zadrške. Slijedio je niz klasika domaće istarske spize. Prvo fritaja sa šparogama i pršutom serviran uz pečeni kravlji sir. Jednostavno, a toliko ukusno da ukusnije ne može biti.
Dodatno slast je uvećavao topli kruh tako zamamne kore da mu ni jedna dijeta ne bi mogla odoljeti. Onda je gazda jedno za drugim kako mu je što njegova supruga zgotovila u kuhinji na stol iznosio gulaš od kokoši s njokima, pa raviole punjene sirom sa šparogama, pa još fuže obilato začinjene ribanim crnim tartufom. Sve jako fino i po okusima bespogovorno od domaćih sastojaka.
Salata iz vrta
Na ovakvim je mjestima bolje ne naručivati s jelovnika nego se prepustiti gazdinom odabiru i onom što je već kuharica spravila toga dana. Iako je i već nabrojano bilo dovoljno da se zasitimo, gazda je odlučio da nam je još jesti, pa je nakon kraće pauze donio još dva neizostavna toponima istarske kuhinje - ombolo i kobasice.
Ombolo je bio pirjan u toću uz zapečeni kuhani krumpir rezan na ploške s puno luka, a kobasice su poslužili s kratko pirjanim blago kiselim kupusom. Nikako se ne možeš odlučiti što je bilo bolje. Još i nekoliko vrsta lisnate salate iz vrta uz koju smo prošli ulazeći u konobu, pa onda još fritule i kroštule s domaćim pekmezima od šljiva i šipka. Može li bolje?
Odabir vina
Vina kuće: malvazija i teran (OPG Irena Grozić, Cerovlje) 50 kn (1 L); 4 butelja malvazije, cabernet sauvignona i terana (Brčić, Nova Vas (Poreč) i Černeka, Buzet) 100 kn.
Cijene
Istarska supica 60 kn, šparoge s pršutom i jajima 45 kn, gulaš od kokoši 45 kn, fuži s tartufima 90 kn, ravioli sa sirom i šparogama 33 kn, ombolo s pečenim krumpirom 42 kn, domaće kobasice i kiseli kupus 38 kn.
Valter-Kolinasi, Roč (Buzet)
Kolinasi 13/1, 52420 Buzet
Vlasnik: Valter Glavić
Chef: Ada Glavić
Tel.: 052/666624, 091/7294393
Radno vrijeme: od 12 do 22. (zatvoreno u utorak)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....