Trebamo znati prepoznati kako se naše tijelo osjeća tijekom napora ili kad pokazuje simptome gripe. Ono nas može upozoriti da nešto trebamo mijenjati. Međutim, osjećaji nisu činjenice, kako ponekad kažu psiholozi. Naša tijela prolaze puno emocija, bolova, umora i tjeskobe. Stoga je važno znati kada trebate slušati što vam tijelo govori, a kada zanemariti.
Naime, neka istraživanja pokazuju da profesionalni sportaši često bolje ignoriraju te osjećaje od nas ostalih. To zapravo ima smisla. Ako ste profesionalni nogometaš i imate važnu utakmicu, nećete usporiti samo zato što ste umorni. Mi ostali možda nemamo takav kalibar, pogotovo kad smo početnici. Evo nekoliko trenutaka kada možete zanemariti ono što vam tijelo govori i kada ponovno početi obraćati pozornost.
Kad vas nešto boli, ali ste dobri
Ako ne znate zašto vas nešto boli, trebate se javiti liječniku. No, trebate znati da mi ljudi često imamo manje ozljede ili bolove za koje znamo nisu ništa strašno, no svejedno dižemo paniku. Vrijeme je da prestanemo s tim.
Katastrofiziranje je misaoni proces tijekom kojeg osoba pretpostavlja da će se dogoditi ono najgore. Često to uključuje vjerovanje da ste u goroj situaciji nego što stvarno jeste ili preuveličavanje poteškoća s kojima se suočavate. Primjerice, u teretani ste i zaboli vas određeni dio tijela, ali vaše razmišljanje postaje ekstremno negativno "Hoću li ikad oporaviti od ovoga?" ili "Možda vježbanje nije za mene". Počinjete obraćati više pažnje na bol i zbog toga ste sve osjetljiviji na nju. Naravno, bolovi se mogu pojaviti kad se oporavljamo od ozbiljne ozljede, ali kad imamo mali problem, poput male upale mišića od jučerašnjeg treninga.
Potražite savjet liječnika ako niste sigurni je li neki veći problem u pitanju. Ali nemojte se iznenaditi ako vam kaže da morate početi koristiti ozlijeđeni dio tijela i da trebate vjerovati svome tijelo da je sposobno izdržati neke manje bolove tijekom procesa oporavka.
Kad je nešto neugodno jer niste naviknuli na to
Posebnu pozornost posvećujemo svom tijelu kad radimo nešto novo. No, to nešto može biti novo i zastrašujuće, a da ne predstavlja stvarnu prijetnju. S vremenom, oni signali tijela koji su prvog dana djelovali upozorenje, postaju stvari na koje kasnije ni ne reagiramo.
Primjerice, možda vas traka za trčanje umara jer ne možete prestati razmišljati o tome da vam je vruće i da ste žedni. U ovakvim situacijama najbolje je da sami sebe upitate: Jesam li u opasnosti od toplinskog udara ili jednostavno nisam navikao na trčanje? Ako je ovo drugo, nemojte slušati svoje tijelo nego mozak.
Kad onaj glasić kaže da nešto ne možete
Tek tada trebate nastaviti gurati svoje granice. Jednog dana sami ćete sebe iznenaditi kad oborite vlastiti rekord u trčanju na pet kilometara ili kad uspijete izvesti mrtvo dizanje s rekordnom težinom. Nekoliko sekundi ili minuta prije te velike pobjede, vjerojatno ćete imati trenutke kad želite odustati, ali vi ćete reći ne. To je ono po čemu se razlikuju profesionalni sportaši.
Primjerice, odlučili ste napraviti 20 čučnjeva s utezima. Međutim, oko 15-og ste već zaista umorni i pitate se trebate li prestati ili samo želite prestati? Isprobajte ovaj trik: Nemojte razmišljati o tome da trebate napraviti još pet ponavljanja nego samo pokušajte odraditi iduće. Takve "male pobjede", poput jednog dodatnog čučnja, mogu biti upravo ono zbog čega ćete pomaknuti svoje granice.
