Koliko često upotrebljavate svoju maštu?

Koliko često upotrebljavate svoju maštu?

Ovaj put vam želim pisati o jednoj činjenici koja nam je svima doslovno pred nosom, a tako često je ne vidimo! Naime, želim vam pisati o upotrebi vaše mašte.

Divan svijet bez granica

Mašta je jedan od najljepših poklona koje smo svi dobili u svojem životu. Ta mogućnost da zamišljamo što god želimo, što god odaberemo zamišljati. Ta potpuna i apsolutna sloboda da u svojim mislima kreiramo sve, bilo što! U našoj je glavi divan svijet bez granica, svijet svih mogućnosti. Naša civilizacija ne ističe vrijednost mašte, dapače - stavlja je u koš nečega čime se bave djeca. A ipak, upravo iz tog se svijeta sve u našoj opipljivoj stvarnosti rađa - baš sve - i književno djelo i zgrada i stolac na kojem sjedite nastali su prvo kao zamisao u nečijoj glavi - od te izmaštane ideje, od te prve slike, baš SVAKA stvar je započeta. Važno je da nam to bude jasno.

Pa ipak, iako svi imamo taj prekrasan dar zamišljanja bez granica, tako rijetko ga koristimo! Jeste li to zamijetili? Jeste li zamijetili da ljudi oko vas najčešće razgovaraju i diskutiraju o tome što im se sada događa u životu - o izazovima na poslu, međuljudskim odnosima, o nečemu što su čuli ili pročitali, o obitelji... A ako o nečemu maštaju, to je najčešće prisjećanje na "dobra vremena prije korone" i želja da se ona što prije vrate.

John Lennon je još davne 1971. (pred točno 50 godina!) napisao pjesmu "Imagine"(Zamisli) i ona je do danas njegov najveći hit, cijela planeta je zna. On je u toj pjesmi izmaštao jedan sasvim drugačiji svijet za sve nas, svijet koji rezonira s mnogima, jer inače ne bi ta pjesma bila toliko voljena.

To nije gubljenje vremena

Pozivam vas na maštanje! Ono nije "gubljenje vremena", ono nije "djetinjasta stvar", ono je temelj svake kreacije! Izazovite sami sebe - koliko možete osloboditi svoju maštu? Što ste sve novo i ljepše sposobni zamisliti? I zapisujte to.

Podijelit ću s vama što ja zamišljam. Zatvorim oči i zamišljam svijet u kojem ljudi žive u manjim zajednicama i ponovno su snažno povezani s prirodom. Razgovaraju s biljkama i životinjama i svaka zajednica uzgaja svoju hranu. Najveća radost u tom svijetu je davanje i dijeljenje - svima je na prvom mjestu da cijela zajednica bude sretna, a sve odluke se donose odgovorom na pitanje:"Što bi učinila energija ljubavi?"

U tom mojem svijetu djeca obožavaju školu, jer u njoj uče sve što je doista važno za život, prvenstveno kako da budu dobri ljudi i da upotrijebe i žive svoje darove za dobrobit svih. Također, od malena uče o pravilnoj prehrani i njezi svojeg tijela kako bi ostalo zdravo. O zdravlju se općeniti najviše brine preventivno.

U tom svijetu nema staračkih domova, nego su svi ljudi toliko povezani da zajedno brinu o potrebama starijih.

I svatko radi posao koji obožava i koji ne osjeća kao posao, nego kao vlastitu životnu svrhu.

U tom mojem svijetu nema televizije, ali se svi internetom povezujemo sa svijetom i razmjenjujemo znanja i iskustva, kako bismo lakše nalazili rješenja i s drugima dijelili svoja otkrića...

Lijepo mi je tako maštati. Ako mi se pridružite, lakše ćemo (to ili nešto još bolje) i ostvariti. Ali važno je da počnemo od zamišljanja i razgovora o tome što zamišljamo.