Ako sreću i radost života ne nosimo u sebi, novac nam je baš nikako ne može trajno kreirati

Novac ne kupuje sreću ili...

Ne sjećam se jesam li ikada ovdje pisala o temi novca. No kad mi je urednica predložila ovaj naslov kao jednu od zanimljivih tema, odlučila sam vam napisati svoja trenutna razmišljanja o tome.

Novac i ja smo bili u raznoraznim odnosima tijekom života. Tema novca (koja je zapravo vruća, jer se o njoj premalo govori) mi je bila i vrlo intrigantna pa sam nekoliko godina održavala radionice „Otvaranje prema obilju“ u kojima sam kroz jedan pomalo zaigran način prenosila sva korisna znanja koja sam do tada stekla o novcu i obilju.

Neka vrsta sreće

Najzanimljivije mi je uvijek bilo promatrati obrasce i nevidljiva vjerovanja koja su i meni i mnogim ljudima koje poznajem kreirali svakodnevna financijska stanja. I to kako se naše situacije iz djetinjstva preslikavaju na ono što nesvjesno stvaramo u životu. Primjerice, ako ste u roditeljskom domu živjeli tako da ste uvijek imali što vam je potrebno, ali roditelji vam nikada nisu htjeli dati džeparac da njime možete kupovati što se vama hoće, vrlo je moguće da ćete u odrasloj dobi živjeti tako da uvijek zarađujete dovoljno za svoje potrebe, ali nikada ne uspijevate imati višak novca kojim biste si priuštili nešto što si onako ‘povrh pogače‘ želite. Ili pak ako roditelji s vama i pred vama nikad nisu htjeli razgovarati o novcu jer to ‘nije za vaše uši‘, vrlo je vjerojatno da ćete kao odrasla osoba izbjegavati pozabaviti se pitanjem financija, možda ček nećete niti u jednom trenutku znati koliku točno cifru imate na svojem računu.

Naravno, kao što svi znamo, veliku ulogu u kreiranju naših podsvjesnih nevidljivih (ali u životnim situacijama vidljivih) uvjerenja igrale su i izjave koje su se često izgovarale u obitelji. Te su izjave kreirale neke aspekte onoga kako vidimo svijet i kako vidimo sebe. Ako ste slušali puno zadivljenih komentara punih poštovanja prema ljudima koji su bogati, vjerojatno ćete kasnije i sami jako nastojati postati imućni kako biste dobili poštovanje svijeta (a ustvari svojih roditelja). I s druge strane naravno, ako ste slušali kako se o nekome tko ima puno novca govori s gnušanjem i osuđivanjem, vaša podsvijest će se cijeli život truditi da vas održi podalje od bogatstva.

No kako naslov ove kolumne postavlja pitanje može li novac kupiti sreću, hajde da malo popričamo o toj rečenici. Kao odgovor na ovo pitanje čini mi se važno istaknuti dvije suprotne stvari:

Prvo, istina je da novac ne može kupiti sreću u ljubavi, ne može kupiti istinsko prijateljstvo, niti može kupiti poštovanje. I bitno je naglasiti da naša sreća ne bi smjela OVISITI o novcu, niti bi on trebao biti mjerilo sreće. Kroz cijeli život sam nalazila načine da budem sretna, bez obzira jesam li u tom razdoblju imala jako malo ili nešto više novca. Ako sreću i radost života ne nosimo u sebi, novac nam je baš nikako ne može trajno kreirati.

No postoji i druga, još važnija stvar. Moje je mišljenje da su upravo naši unutarnji saboteri (onaj dio podsvijesti koji osobu želi spasiti od toga da postane ‘omrznuta bogata osoba‘) izmislili tu frazu da novac ne kupuje sreću kao - svoju utjehu i opravdanje. Jer, reći ću vam iz svog nedavnog iskustva - novac nam zaista MOŽE kupiti neke vrste sreće! Pa je bitno da to u svojoj dubini prihvatimo i prema tome se što više otvorimo.

Zaslužujem to

Ispričat ću vam svoje nedavno iskustvo. Početkom lipnja sam prodala mali stan u kojem je nekad bio moj projektni ured. I zatim sam tim novcem kupila jednu parcelu pored naše kuće u Lukovu. To mi je donijelo zaista veliku sreću! Kad sam ljetos stajala na toj parceli divan je bio osjećaj da je ona sada moja, da nam se nitko nepoznat neće ‘nalijepiti‘ na kuću i da ćemo sada konačno moći imati vanjsku terasu s velikim stolom i vanjski prostor za ljetni boravak. Da, veliku su mi radost kupili ti novci. I isto tako su mi kupili dva odlaska na seminare dr. Joea Dispenze u Meksiku i na Floridi koje sam si jako željela i koji su za mene bili nevjerojatno ispunjavajuće iskustvo. A donijeli su mi i divno čuvstvo da samoj sebi dopuštam biti u ‘imam‘ i ‘mogu‘ i da vježbam osjećaj da to zaslužujem i da mi to pripada. Snažan je to osjećaj, za mene dosta nov i na neki način dirljiv. I kad malo razmislim, ove mi osjećaje nije donio sam novac, nego moje unutarnje otvaranje prema tome da je za mene u redu i ispravno (i dopušteno) imati. Da zaslužujem (čak i veliki) džeparac.

Pa tako i sve vas potičem, ako vam se čini da imate nesvjesna vjerovanja koja odguruju novac od vas, da poradite na njihovom otpuštanju i da si dopustite osjećaj da novac može postati vaš drag i dobar prijatelj. Koji vam, ako mu dopustite, može donijeti i istinske osjećaje sreće. Samo je na vama da prema njemu otvorenog srca raširite ruke i on će vam doći.