U programu BOJE u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan kroz šest mjeseci prošlo je 40-ak osoba, većinom mlađe dobi, ali ima i onih srednje dobi koje desetljećima skrivaju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet, kaže psihijatrica dr. Jadranka Hübler.
Svatko od nas, čak i ako je po mnogo čemu "većinac", u životu je iskusio manjinski status zbog nekog obilježja - ponašanja, interesa, izgleda, odijevanja, bolesti... - pa ne bi trebalo biti preteško zamisliti kako je to cijeli se život nositi s time da ste drugačiji. Ipak, razumijevanje za "drugačije" na niskoj je razini i vrlo se sporo razvija, pa se rezultati istraživanja o izloženosti LGBTIQ+ osoba predrasudama, stigmatizaciji, diskriminaciji i nasilju u posljednjih desetak godina nisu bitno promijenili. Posljednji Roza megafon, izvještaj o stanju ljudskih prava LGBTIQ+ osoba udruge Zagreb Pride, pokazuje da je njih 60 posto izloženo uznemiravanju i nasilju. Zbog toga ti ljudi taje seksualnu orijentaciju i rodni identitet, u našoj zemlji i više nego u većini europskih zemalja, prilagođavaju ponašanje i žive životom koji djeluje na smanjenje njihove dobrobiti i samopoštovanja. Trajna izloženost takvim društvenim okolnostima i specifičnim stresorima, uz one koje svi osjećaju, stvara im tzv. manjinski stres, stanje psihičke uznemirenosti koje s vremenom može dovesti do teškoća s mentalnim zdravljem.
Nema univerzalnog rješenja
Srećom, manjinski stres može se smanjiti, pa i nadvladati, a najmoćnija su oružja u tome kod LGBTIQ+ osoba povezivanje sa zajednicom i autanje. Tako kaže tim koji vodi program za zaštitu mentalnog zdravlja LGBTIQ+ osoba BOJE (Bolnica Otvorena JEdnakima) pokrenut na Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Zagrebu uz podršku Grada Zagreba. Uključuje rad s korisnicima, edukaciju i informiranje zdravstvenih djelatnika i javnosti te suradnju s organizacijama koje istražuju potrebe LGBTIQ+ zajednice.
- Solidarnost unutar grupe izvor je snage za pojedinca koji mu pomaže da se nosi s društvom u kojem živimo. Ono je nažalost i dalje takvo da i danas neki ljudi taje seksualnu orijentaciju. U posljednjem se desetljeću ipak puno više govori o različitim seksualnim orijentacijama i rodnim identitetima i ljudi se lakše informiraju, pa su i mlađe generacije puno otvorenije i jednostavnije nalaze putove za izražavanje - kaže voditeljica tima dr. Jadranka Hübler, spec. psihijatrije, subspec. psihijatrije ovisnosti.
Prema istraživanjima, autanje može snažno pridonijeti smanjenju manjinskog stresa i povećanju samopoštovanja i samopouzdanja.
- Važno je da svaka osoba sama za sebe izabere kada, gdje, kome i kako će se autati, a to ovisi o njenom kapacitetu da se otvori, izloži i izdrži potencijalnu reakciju - navodi Luka Mijalković, mag. psihologije. Dodaje da korisno može biti uključivanje u zajednicu, primjerice u udrugama, čime osoba aktivno živi svoj pravi identitet, a time se i povećava zadovoljstvo identitetom.
Podjela iskustava
U programu BOJE tim je kroz šest mjeseci radio s 40-ak osoba, većinom mlađe dobi, ali ima i onih srednje dobi koje desetljećima skrivaju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet. Korisnike tim teži uključiti u tromjesečni terapijski program koji se sastoji od psihoedukacije, grupne terapije i grupne art-terapije i sada vode drugu grupu u kojoj polaznicima omogućuju da budu u skupini u kojoj se osjećaju autentično, i to unutar zdravstvenog sustava. Prvoj se grupi program pokazao toliko korisnim da su se nastavili sastajati kao grupa podrške uz terapeuta. Činjenica da osoba može podijeliti svoje iskustvo s drugima i da će ga oni razumjeti, pokazuje joj da nije sama i već to skida golem dio tereta s leđa i oslobađa njene kapacitete da se samostalno nosi s teškoćama u životu. Taj dio socijalne podrške pruža grupa, a mi stvaramo okruženje u kojem se to može dogoditi, kaže Mijalković.
U programu se radi na specifičnim temama i zbog toga je važno istraživati i prepoznavati potrebe LGBTIQ+ osoba, ističe voditeljica tima. Dosad su imali priliku raditi s cijelom lepezom rodnih identiteta i seksualnih orijentacija.
- Mnogima se čini da postoje dvije-tri orijentacije i poneki identitet, a zapravo govorimo o rodnoj raznolikosti i brojnim varijacijama između dva krajnja polariteta, maskulinog i femininog - tumači dr. Hübler. Radili su i s nebinarnim osobama koje se općenito nose s pojačanim stupnjem diskriminacije i nerazumijevanja.
- Nebinarne osobe nisu ovdje od prošlog vikenda, nego oduvijek, kao i svi ostali. One često moraju objašnjavati svoj rodni identitet jer okolina može smatrati da su fejk, da je to samo faza itd. No nebinarni rodni identitet jest nečiji rodni identitet i trebamo to poštovati, iako možda ponekad i ne možemo do kraja razumjeti što znači.
Napad na jednog je napad na sve
BOJE se bave onim što se događa u društvenim odnosima polaznika, pa posla ima puno jer se LGBTIQ+ osobe svakodnevno nose s različitim oblicima predrasuda, stigmatizacije, diskriminacije, pa i zločina iz mržnje, odnosno izravnog psihičkog, ekonomskog ili fizičkog nasilja. Konkretan je primjer agresivnost prema dvojici muškaraca koji su se držali za ruke na ulici.
- Takva manifestacija predrasuda je nasilje. To se ne događa negdje drugdje, nego u našem gradu. Kod svakodnevnih malih radnji o kojima heteroseksualne osobe vjerojatno i ne razmišljaju - hoće li se zagrliti, poljubiti, držati za ruke - LGBTIQ+ osobe moraju se prilagođavati i reducirati svoje živote jer u suprotnom bi mogle izazvati neku razinu govora mržnje ili napada. Nažalost, naši su korisnici više puta to doživjeli, od uznemiravanja do konkretnog nasilja - nastavlja dr. Hübler. Problem mogu stvarati i sitnice. Recimo, ženska osoba želi na poslu ispričati kako joj je bilo na putovanju na koje je išla sa svojom djevojkom.
- Može li to napraviti, ovisi o sredini. S druge strane, da je išla s dečkom, ne bi se ni pomislila cenzurirati. Pored toga, nasilje se ne mora dogoditi konkretnoj osobi da bi se bojala. Svaki napad na nekoga iz zajednice utječe na sve njene pripadnike jer im postaje jasno da se to može dogoditi i njima - kaže Luka Mijalković.
- Stalni strah da će do predrasuda i neugodnosti uopće doći ono je što crpi prilagodbene mehanizme osobe, zato što ona, ovisno o okolini i o tome s kim razgovara, dio kapaciteta i pažnje uvijek troši na skeniranje - hoću li doživjeti diskriminaciju, koliko se smijem otvoriti, hoće li me napasti?
Zbog čega traže pomoć
Istraživanja pokazuju da se rizik od suicidalnosti kod transrodnih osoba povećava kad se javi govor mržnje u medijima, posebno ako dolazi od osoba na poziciji moći, kao što su stručnjaci u području mentalnog zdravlja, političari, javne osobe. Stalno balansiranje između dviju univerzalnih ljudskih potreba - one da živimo autentično i one da smo prihvaćeni - strah od diskriminacije i odbacivanja, prikrivanje, narušeni obiteljski odnosi i sve ostalo što izaziva manjinski stres, dovode do niskog samopoštovanja, tjeskobe, sniženog raspoloženja, osjećaja usamljenosti, društvene izolacije. Sve to smanjuje kvalitetu života, a to su i najčešći problemi zbog kojih LGBTIQ+ osobe traže pomoć.
Sigurno je i da dvostruki ili višestruki manjinski statusi pojačavaju manjinski stres. Primjerice, osoba romske nacionalne manjine koja živi u tradicionalnoj sredini i uz to je gej, zbog društvenog utjecaja imat će značajnije izražen manjinski stres nego osoba koja ima jedan od tih statusa.
- Slabo samopouzdanje i samopoštovanje koji nastaju zbog negativnih stavova društva utječu na mentalno zdravlje i mogu dovesti do internalizirane homo-, bi- ili transfobije, a to je naučeno odbacivanje samoga sebe, pa i mržnja prema samom sebi zbog vlastitog seksualnog identiteta. Vidimo to u radu s korisnicima i zbog toga je jako važno osvijetliti im utjecaj društva na naše unutrašnje procese. Nismo izdvojene jedinke, u stalnoj smo interakciji s našom sredinom i tu je posebno važno pitanje obitelji - kaže psihijatrica. Kad se osoba auta, i obitelji je potrebna podrška, da bi se mogla naviknuti na novu realnost. Događa se i da polaznici, kad se međusobno zbliže, počnu otkrivati svoja traumatska iskustva, što je dobro jer rad na traumi oslobađa. Njihovi su traumatski događaji psihičko, seksualno i fizičko nasilje, odbacivanje u obitelji, ekonomska nesigurnost, nemogućnost završetka školovanja, sve samo zbog seksualne orijentacije ili rodnog identiteta.
Ipak, ma koliko radili na otpornosti, ne možemo nadoknaditi nedostatak ravnopravnosti i jednakosti na razini društva, kaže dr. Hübler. Zato su osvještavanje, senzibilizacija i edukacija važni dijelovi programa BOJE.
- U obrazovnom i zdravstvenom sustavu ima prostora za pomake. Važno je da se osoba unutar zdravstvenog sustava osjeća sigurno i da zna da može spomenuti svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet. Naravno, transrodnim osobama posebno je važno da ih prihvaćaju liječnici obiteljske medicine jer oni im otvaraju vrata zdravstvenog sustava i omogućuju da dobiju potrebnu zdravstvenu skrb koja im je Ustavom zajamčena - navodi psihijatrica. Pokazalo se, kaže, da mentalno zdravlje transrodne osobe nakon promjene spola u prosjeku dođe na razinu opće populacije, što znači da je uklonjena rodna disforija, a ostao je onaj životni stres koji svi imamo.
Kako u BOJE
Međunarodni dan borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije obilježava se 17. svibnja, na datum kada je Svjetska zdravstvena organizacija uklonila homoseksualnost iz međunarodne klasifikacije bolesti. Bilo je to nedavne 1990. godine. Tim povodom Klinika za psihijatriju Sveti Ivan uz podršku Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom organizira niz predavanja za stručnu zajednicu. Ujedno, BOJE idu dalje i svi se zainteresirani mogu javiti na e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili broj telefona 01/3430 102, da bi dogovorili savjetovanje, preglede, psihoterapiju ili sudjelovanje u tromjesečnom terapijskom programu.