Svaka deseta osoba oboljela od Parkinsonove bolesti mlađa je od četrdeset godina, a ako izostane tipični simptom - tremor, može biti vrlo teško prihvatiti dijagnozu jer Parkinsonovu bolest uglavnom povezujemo sa starijom dobi. Branka Knez ovu je dijagnozu dobila kada je imala 34 godine.
Kad sam dobila dijagnozu 2009. godine, prvi put sam se susrela s Parkinsonovom bolešću. U mojoj obitelji nije bilo oboljelih, a znala sam samo nekoliko ljudi koji su je imali, samo oni su bili već u kasnim 70-im godinama. S obzirom na to da je kod mene bolest nastupila vrlo rano, te je i otkrivena rano, bilo je i liječnika koji su sumnjali u dijagnozu, pa sam i ja počela sumnjati. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, prihvatila sam bolest i pokušala živjeti tako da iskoristim svaki trenutak i sa svojom kćeri provedem što više vremena. Nisam znala koliko ću to moći, a na internetu sam pročitala puno članaka koji nisu bili baš obećavajući u pogledu razvoja bolesti - kaže Branka Knez, 48-godišnja diplomirana ekonomistica i majka 22-godišnje kćeri. Početni simptomi bili su ukočenost i bol u lijevoj strani tijela te trnci u lijevoj ruci.
- Te sam simptome osjećala oko godinu dana prije nego što sam otišla liječniku. Nisam uočila nikakve simptome koji bi upućivali na Parkinsonovu bolest, tim više što se ona povezuje s tremorom (drhtanjem), što kod mene nije bio slučaj. Ukočenost i laganu bol koju sam osjećala pripisivala sam poslu koji je uglavnom sjedeći, a doktoru sam otišla kad su se pojavili trnci u ruci - kaže Branka Knez. Neurolog je na pregledu i na osnovi nekoliko pokazatelja utvrdio dijagnozu. Najčešće su to specifični pokazatelji koji ukazuju na Parkinsonovu bolest, kompleksno stanje koje karakterizira smanjena pokretljivost zbog gubitka neurona koji luče dopamin.
Jedna strana tijela
- Specifično je to što bolest obično počinje na jednoj strani tijela, često se javlja usporenost pokreta na toj strani te se obično javljaju i problemi sa spavanjem. Kod velike većine oboljelih javlja se tremor - kaže Branka Knez. Bolest ima i motoričke i nemotoričke simptome, koji svaki za sebe utječu na kvalitetu života oboljelog, ali danas postoje uspješne terapije kojima se može kontrolirati bolest i oboljelima omogućiti kvalitetan život.
- Prema uputi liječnika uzimala sam nekoliko lijekova, da bi nakon nekoliko godina krenula s levodopom, prekursorom dopamina, što je zlatni standard u liječenju Parkinsonove bolesti. Nažalost, lijekovi više nisu bili toliko djelotvorni kao na početku bolesti. I nakon šest do sedam godina njihova je učinkovitost bila gotovo nikakva. Potkraj studenog prošle godine u KB-u Dubrava ugrađen mi je DBS (duboka stimulacija mozga). Neurokirurški zahvat prošao je bez ikakvih komplikacija. Odluka je bila lagana jer sam došla do točke kad više nije bilo poboljšanja, lijekovi nisu djelovali - kaže Branka Knez.
- Period prije operacije bio je za moju obitelj, prijatelje, kolege s posla i za mene jako težak. Teško je biti nesposoban napraviti korak, bila sam doslovno nepokretna dvadeset sati od 24 sata u danu. Dr. Chudy s ostalim liječnicima u KB-u Dubrava svojom profesionalnošću nije ostavio prostora za strah. Sve je dobro prošlo. To mi je inače peta operacija, u KB-u Dubrava operirala sam i vratnu kralježnicu 2018., tako da sam na operaciju išla s osmijehom i nadom u dobar ishod - kaže. Prošla su tri mjeseca od operacije, a Branka je zadovoljna.
- Sad mogu reći da sam dobro. U KBC Rijeka kod doc. dr. Vuletić i njezina tima odem na podešavanje DBS stimulatora. I hodam i nemam bolove kao prije. Veselim se proljeću, ljetu…
Pazim na prehranu
Od kuće do posla imam oko jedan kilometar, što po lijepom vremenu prijeđem pješice. Taj jedan kilometar za mene je predstavljao cilj prije operacije. Sada, kako je dan duži, planiram što ću posaditi u vrtu, veselim se branju gljiva, šparoga i ljekovitog bilja. Pokušavam što manje jesti prerađene namirnice. Vjerujem da uz domaću, netretiranu hranu, propisane lijekove i redovite preglede kod specijalista ne moram biti u strahu što će biti sutra. Taj strah, srećom, nije bio moja opcija te mogu reći da me je ovih 15 godina moj život s Parkinsonom, koji sam morala prihvatiti, učinio još odlučnijom i hrabrijom. Posao koji radim volim i zahvalna sam svom poslodavcu što mi je pružio priliku i nakon dijagnoze dao punu potporu da nastavim raditi - kaže Branka Knez i ističe:
- Dijagnozu nije bilo lako ni čuti, a ni prihvatiti. Bila sam u najboljim godinama života, ali još uvijek sam u tim najboljim godinama te je moja poruka svima oboljelima u mlađoj dobi da se ne predaju, jer život je nepredvidiv. Treba se posvetiti sebi i voljeti sebe. Oslonite se na sebe, uključite se u neku organizaciju, radite ono što volite, a gospodin Parkinson, kako ja nazivam bolest, vaš je doživotni pratitelj i naučite s njim živjeti - zaključuje Branka Knez.
Sve o Parkinsonovoj bolesti, dijagnosticiranju i liječenju doznajte u novom Doktoru u kući koji izlazi u srijedu 5. travnja.
