Piše: Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje
Na što pomislite kada se probudite ili vam ujutro zazvoni alarm? Možda kako bi bilo tako dobro da možete smisliti nešto uvjerljivo da ne morate danas na posao. Ne zato što vam se ne radi nego naprosto zato što se osjećate totalno iscrpljeni, umorni, neproduktivni i s osjećajem da sve to što radite i nema nekog smisla. Ako ste se prepoznali, vrlo je moguće da ste upali u zamku emocionalno-tjelesne iscrpljenosti odnosno tzv. sindroma izgaranja (burnout). Jednostavno ste ‘‘sagorjeli‘‘.
Od stresa do sagorijevanja
Treba naglasiti da se ne radi o medicinskom stanju nego o sindromu koji obuhvaća skup simptoma ili znakova povezanih s određenim uzrokom vezanim uz zdravlje. Radi se o kroničnom stanju koje nastaje kada naše tijelo i um jednostavno više nemaju snage i energije boriti se s pretjerano visokim zahtjevima ili očekivanjima na radnome mjestu.
Kako se manifestiraju simptomi? Prije svega tako da osoba postaje sve ravnodušnija i apatičnija prema poslu, kao da joj je sve svejedno. Radi, ali se čini kao da nema nikakvog napretka i ne vidi više neki smisao u poslu kojega radi. Teško postiže neka značajna postignuća (za razliku od prije), iako sve radi ‘‘kao prije‘‘.
Također treba naglasiti da se kod ovoga sindroma ne radi samo o stresu jer je on puno više od stresa, jer znamo da neki ljudi iako suočeni sa stresom na poslu, ipak ne postaju žrtve ovog sindroma. Sindrom izgaranja pogađa sve. Ipak, neka su zanimanja i profesije više od drugih na udaru (odvjetnici, manageri, vojska, liječnici, poduzetnici, prosvjetni radnici i sportaši). Zapravo svi oni visoko motivirani kada je u pitanju posao.
Simptomi na tri razine
Kod burnout sindroma javljaju se tjelesni, emocionalni i simptomi u ponašanju:
Tjelesni simptomi:
- poremećaj spavanja
- glavobolja
- kronični umor
- visoki krvni tlak
- probavni problemi
- bolovi u mišićima
- česte infekcije i prehlade
- brze promjene tjelesne težine
Emocionalni simptomi:
- ravnodušnosti i apatija
- ljutnja, bijes
- frustracije
- razdražljivost
- tjeskoba i depresija
- nezadovoljstvo životom
- negativni stavovi i cinizam
- značajne promjene raspoloženja i općenito osjećanja
Simptomi promjena u ponašanju:
socijalna izolacija
neizvršavanje obaveza
odlaganje za sutra (prokrastinacija)
izljevi bijesa u vezi s poslom.
Burnout je toksična kombinacija pritiska na naš um i tijelo
Burnout ima svoje faze kada se zahtjevi i visoka očekivanja, svakodnevni i komplicirani radni zadaci i obveze i stresori na poslu gomilaju i isprepliću, što je u neku ruku i dobro je nam ukazuje da prepoznamo znakove sagorijevanja prije nego što postane kritično. Kao i sve druge bolesti, nikada ne dolazi ‘ko grom iz vedra neba. Drugim riječima, mnogi ga ne prepoznaju u inicijalnoj fazi. Međutim na kraju vas dovede do osjećaja da ste doslovce sagorjeli.
Kako teče proces od normalnog do patološkog stanja?
1. Sve štima i OK je!
Ovu fazu karakterizira osjećaj da ste puni energije, snage i entuzijazma, osjećate se produktivno i koristite u potpunosti svoje potencijale. Naprosto sve je OK bez obzira radi li se o novom poslu, suočavanju s nekim novim radnim izazovom (npr. neki projekt na kojemu radite).
2. Ipak nešto nije OK!
Osjećate da ste sve češće preplavljeni stresom. Stoga treba dobro obratiti pozornost na znakove koje vam šalju tijelo i psiha, poput sve češćeg gubljenja fokusa ili manje produktivnosti, lošije spavate nego prije, teže se opuštate i ne uživate u aktivnostima van posla.
3. Upali ste u zamku kroničnog stresa
Faza u kojoj stres postaje sve intenzivniji i češći. Zapravo se podmuklo transformirao iz akutnog u kronični stres. Postajete sve ravnodušniji, frustriraniji i nezadovoljniji sa sve većim pritiskom na poslu koji se ogleda i kroz poslovne rezultate (kasnite na posao, ne dovršavate stvari u zadanom roku, ostavljate stvari za sutra). U osobnom životu imate potrebu socijalno se izolirati jer vam „nije ni do čega“. Neki na poslu postaju otresiti, grubi i verbalno agresivni prema kolegama, a nije rijetkost i da fizički nasrnu u stanju psihičkog rastrojstva. Taj se obrazac mišljenja i ponašanja dalje širi i prema obitelji i prijateljima. Više se ne prepoznajete.
4. Totalno ste pregorjeli
Ova faza nastupa kada osoba jednostavno više ne može upravljati sa sobom, iscrpila je sve svoje energetske zalihe i limite i više ne može normalno funkcionirati kao prije. Sve postaje problem, svaki zadatak, upit, aktivnost. Poslovni problemi iscrpljuju oboljelog do te mjere da postaje opsjednut s njima. Vaše samopouzdanje nije ni približno onome kao prije i stoga sumnjate u sebe u svemu. Tjelesni simptomi postaju još intenzivniji što može rezultirati probavnim problemima i čestim i intenzivnim glavoboljama. Obitelj i prijatelji već uvelike primjećuju da vi više niste dobro.
5. Izgaranje kao uobičajen stil života
Svi imaju svoj rok trajanja i što duže odugovlačite ili se pravite da simptomi izgaranja nisu ništa opasno i da će proći sami od sebe, varate se. Ako ništa ne učinite po tom pitanju i burnout postane dio odnosno vaš novi modus operandi u svakodnevnom životu, na kraju će vas dovesti do još goreg stanja za koje će vam trebati još više i vremena, i energije i novca da se izvučete - anksiozni poremećaj ili depresija. Nadalje, kronični tjelesni i mentalni umor, spriječit će vas ne samo da radite nego i da normalno funkcionirate u svakodnevnom životu, što je još gore i pogubnije ako imate djecu pa uz vas pate i djeca.
Osvijestite razne poslovne zamke prije nego što sagorite
Proučavajući malo online oglase za posao, uočila sam sam mnogo novih izraza koji su zapravo u funkciji ‘‘udice‘‘ (da se ulovite na njih) jer zvuče ‘‘moderno‘‘ i cool, tipa flexi radno vrijeme iza čega se krije zapravo to da ste 24/7 dostupni, zatim sposobnost za rad s kratkim rokovima ili "pod pritiskom". Dakle svi kriteriji koje kandidat treba posjedovati da bi ga potencijalni poslodavac selektirao makar i za razgovor, na kojem će vam bez ustručavanja reći da se radi o toliko dinamičnom i zanimljivom poslu da ćete naprosto ‘‘sagorjeti‘‘!
Također postoje tvrtke u kojima je prosječna starost zaposlenog 35 godina, što je na prvi pogled super, ali baš i nije jer to znači da i nema pravog mentorstva, od strane starijih kolega koji će vas pravilno uputiti u rad organizacije, nego će vas pustiti da "plivate ili potonete", odnosno da se sami snađete kako znate i umijete jer će poslodavac očekivati ne samo da budete pametni, marljivi, fleksibilni, da brzo rješavate probleme, budete timski igrač, itd. nego i da budete itekako kreativni. Netko tko se osjeća umorno i iscrpljeno sigurno nema energije da bude još i kreativan. Tako da su to sve zamke o kojima treba dobro razmisliti i osvijestiti ih dok ne sagorite.
Bizarno je što mnogi izgaraju nastojeći zadržati životni status, viši standard i kvalitetu života, da se dokazuju, uštede, itd. Dobro je da se s vremena na vrijeme zapitate - je li sav moj trud, vrijeme, energija vrijedno svega toga?
Odgovornost poslodavca
Odgovornost je poslodavca ili šefa da ustroji sistem koji neće propasti ako jedan član tima nije dostupan odnosno da sistem besprijekorno radi i onda kada nekoga nema. A što se najčešće događa? ‘‘Pregorjeli‘‘ ljudi koji su i dalje OK i dalje rade dobro, bivaju nagrađeni time što dobivaju još više projekata, jer su ‘tako dobri‘ u svom poslu. Također sam uočila da sve više ljudi kojima sam pomagala i koji su se suočili s izgaranjem i anksioznošću, donose radikalne odluke nakon bolovanja ili podužeg godišnjeg odmora - jednostavnu daju otkaz i daju si vremena da se resetiraju. Ponekad nema druge.
Naravno, ne želim implicirati da je na poslodavcima i nadređenima stopostotna odgovornost jer nije, ali pravi i kompetentan manager nešto će poduzeti da se poprave stvari u očito toksičnom radnom okružju u kojemu u biti ljudi (timovi) ne surađuju, nego dijele zadatke i prebacuju odgovornost i krivnju na druge ako i kada nešto pođe po zlu. Mislim na okruženje u kojemu u principu osoba nema slobodu požaliti se i reći da nešto nije u redu. Isto to vrijedi i za nadređene i one na višim pozicijama (managere i direktore) koji i sami izgaraju sa svojim suradnicima pa se sve pretvara u jedan mračni labirint iz kojega je teško izaći, jer svi u timu trpe ako samo jedan član tima sagori i nema adekvatan back-up plan.
Morate se naučiti sami izboriti za sebe, svoja prava i potrebe
Poanta je u tome da se sami morate izboriti za sebe, znati svoju vrijednost i pod svaku cijenu zaštititi i braniti svoj integritet. Kada vidite da su stvari izmakle kontroli odnosno prepoznate da ste na dobrom putu da ‘‘puknete‘‘ onda je na vama odgovornost da kažete - sad je dosta, jer ako vi to ne učinite, budite sigurni da neće ni vaš poslodavac odnosno vaš šef. Nažalost živimo sve više kao na pokretnoj traci, sa sve manje osobina čovjeka i više mašine. Stoga je neophodno da se sami pobrinemo za sebe jer što vrijedi kada se razbolimo? Nikome više nismo korisni nego samo na teret.
Sjećam se kako su prijašnje generacije radile i ostajale u istoj firmi sve do mirovine. A danas? Ljudi su naprosto primorani stalno se usavršavati i učiti nove vještine. S druge strane mnogi žive u konstantnom strahu hoće li zadovoljiti sve te nove potrebe poslodavca. Nikako ne impliciram da je to nešto loše. Dapače. Ipak, vi morate biti svoj vlastiti kapetan, inače…. Čim prije to osvijestite time bolje.
Što učiniti i kako se zaštititi?
U preventivi našega zdravlja ključan je odmor. Poznajem dosta ljudi koji godinama nisu bili na odmoru, a ako i jesu bio je ‘‘radni‘‘. Pod odmorom mislim i na pauzu za ručak. Iskoristite je za šetnju, boravak u prirodi ili obližnjem parku, umjesto da pregledavate e-poštu i sl. To su sve loše navike koje treba korigirati za vaše dobro. Uzimajte što češće i organizirajte si smislene produžene vikende. Odite negdje van grada i samo se doslovce "isključite". Iako ste sami sebi gazda ili radite za nekoga, naprosto recite da nećete biti dostupni, ugasite poslovni telefon, i ne otvarajte e-poštu. To su sve stvari na koje imate direktan utjecaj, zar ne?
Ne prepuštajte se strujama života i potražite pomoć na vrijeme
Ako mislite da ste sagorjeli, svakako potražite pomoć odnosno prvo razgovarajte sa svojim šefom. Već sam istaknula da ćete prepoznati burnout po promjenama u vašem ponašanju.
Dakle, ne po vašoj nezainteresiranosti za posao i kuknjavi (izigravanju žrtve), nego po padu produktivnosti, osjećaju da više ništa nema smisla, a sve češće i agresivnim ponašanjem i verbalnim ispadima. Ako se osjećaj beznađa ‘‘preljeva" i u neke druge sfere vašeg života, vrlo je vjerojatno da se ne radi samo o burnoutu nego o puno dubljim zdravstvenim i mentalnim problemima. Svakako potražite pomoć.
