Nove mogućnosti u psihoterapiji 21. stoljeća! Želimo li da ona bude učinkovitija potrebno je uključiti ova tri područja pomoći

Piše: Laszlo Pinter, integrativni tjelesno-orijentiran terapeut i osnivač Centra za integrativni razvoj • www.cir.hr

U ovom tekstu fokus stavljam na najbitnije aspekte individualne psihoterapije, postoje i mnogi drugi bitni aspekti kojima se ovdje ne bavim, npr. važnost usvajanja novih znanja i vještina, sport i rekreacija, porodični i društveni utjecaja na individuu koji su također važni da bi se obuhvatio širi kontekst psihološkog zdravlja.

Brži i potpuniji oporavak

Klasična psihoterapija pod čime podrazumijevam različite verbalno-kognitivne i psihoanalitičke pristupe, je psihoterapija koje je velikoj mjeri bazirana na znanstvenim dostignućima prošlog stoljeća.

Već krajem prošlog stoljeća a pogotovo u ovih prvih 20 godina ovoga stoljeća znanost u području neurologije, nutricionizma te novih istraživanja ljudskog mikrobioma (koji se sastoji od bakterija, arhea, gljivica, protoktista i virusa koji žive na nama i unutar nas) s naglaskom na crijevni mikrobiom, daje nam nepobitne dokaze da postoji stalan međuodnos između naše psiha i našeg mikrobiom. Istraživanja ukazuju na to da naš mikrobiom cijelo vrijeme u velikoj mjeri utiče na naše emocije i naše životne izbore. Ako u našem mikrobiomu dominiraju mikroorganizmi koji imaju štetan utjecaj na naše tijelo i psihu, tad oni na negativan način upravljaju našom voljom i ograničavaju našu slobodu izbora. Dokazano da na naš mikrobiom osim prehrane ogroman utjecaj imaju i osjećajna stanja kroz koja prolazimo.

Ove spoznaje upućuje na mogućnost da u psihoterapiju uključimo ova nova otkrića i kako bi osobama koje traže psihoterapijsku pomoć omogućiti brži i potpuniji oporavak.

Nakon 25 godina privatne psihoterapeutske prakse uvjeren sam da je zastarjelo i neučinkovito ne uključiti ova dva spomenuta aspekta u psihoterapiju. Bez osuvremenjivanja psihoterapijske prakse događa se da unatoč kvalitetnoj psihoterapiji osoba jako sporo napreduje te da nakon više godina rada ponovo upada u slična nezadovoljavajuća psihološka stanja zbog kojih je i krenula u psihoterapiju.

Zato je u integrativnu tjelesno orijentiranu psihoterapiju, želimo li da bude učinkovitija potrebno uključiti ova 3 područja pomoći:

1. Tjelesno orijentiranu psihoterapiju

2. Duhovna praksu - transpersonalnu psihoterapiju

3. Terapiju oporavka ljudskog mikrobioma

1. Tjelesno orijentirana psihoterapija uz klasičnu kognitivnu i psihoanalitičkom praksu osvještavanja utjecaja dječjih trauma i kasnijih traumatskih iskustava na naš odrasli život naglasak stavlja na osvještavanje onoga što se događa u tijelu paralelno s emocionalno-kognitivnim procesima.

Kroz tjelesno orijentirano psihoterapiju klijent postaje svjestan kako različita emocionalno-mentalna stanja utječu na njegov autonomni živčani sistem koji nije direktno podložan njegovoj svjesnoj kontroli. Ono što naš autonomni živčani sistem konstantno zamjećuje i interpretira prateći našu vanjsku okolinu kao i unutrašnje biološke procese u tijelu zovemo neurocepcijom (S. Porges), dok ono što svjesno primjećujemo kroz naših 5 čula zovemo percepcijom. Između ostaloga Integrativna tjelesno orijentirana psihoterapija nam pomaže da nesvjesnu neurocepciju kojom naš autonomni živčani sistem prati znakove opasnosti i sigurnosti dovedemo u svijest i pretvorimo u percepciju.

Ova praksa kroz fokus na tjelesne senzacije, tjelesnu ekspresiju i impresiju uključuje i osvještavanje te psihološku proradu sjenovitih, potisnutih i odbačenih dijelova osobnosti kao i zadovoljenje nezadovoljenih stvarnih potreba koje su skrivene u tom potisnutom sjenovitom materijalu. Upravo je nezadovoljavanje stvarnih potreba i osjećaj neispunjenosti koji iz toga izrasta u korijenu svake anksioznosti, depresije i ostalih psiholoških neravnoteža.

2. Duhovna praksa - transpersonalna psihoterapija, klasična psihoterapija se prvenstveno bavi psihološkim problemima i negativnim emocionalnim stanjima zbog kojih nam klijenti dolaze u terapiju. Duhovna praksa i transpersonalna psihologija nam pomažu da prvo sebi a zatim i klijentima pomognemo da razviju praksu ulaska u proširena stanja svijesti koja bude kapacitet za suosjećanje, oprost i zahvalnost te im omogućuju jasan uvid u širu sliku njihove problematike. Redovito kombiniranje psihološkog rada na problematici negativnih stanja zbog kojih klijenti dolaze u terapiju s duhovnim iskustvima proširenih stanja svijesti u kojim suosjećaju, opraštaju, osjećaju zahvalnost i privremeno odmaknuti od vlastite životne drame sagledavaju širu sliku svoje životne problematike daje odlične terapeutske rezultate.

3. Terapija oporavka ljudskog mikrobioma

Suvremena znanstvena istraživanja ljudskog mikrobioma skoro svakodnevno daju fascinantne nove informacije na koje sve načine mikroorganizmi koji žive na i u nama, a kojih je omjerom 1,3:1 više nego naših tjelesnih stanica. U ovaj brojčani omjer nisu uključeni virusi koji cijelo vrijeme žive u i na nama, a kojih je po sadašnjim procjenama naučnika oko 10-ak puta više nego bakterija.

Genetski izražaj svih tih mikroorganizama kojih je brojčano preko deset puta više nego naših tjelesnih stanica utječu na naš genom, živčani sistem te programiraju naš imuni sistem.

Ovi uvidi potvrđuju staru Hipokratovu tvrdnju da svaka bolest počinje u našim cijevima.

Mi ljudi smo Holobiontski mini eko sustav koji se sastoji od domaćina i niza simbiotskih i parazitskih mikroorganizama i dio smo većeg eko sustava – Zemlje s kojim smo u stalnoj interaktivnoj razmjeni. U psihoterapiji više ne možemo ignorirati činjenicu da crijevni mikrobiom preko enteričkog živčanog sistema probavnog trakta komunicira s centralnim živčanim sistemom, te da ta komunikacija kontinuirano modulira psihološko raspoloženje svake osobe. Dosadašnja istraživanja ukazuju da se informacije prenose preko vagalnog živca. Komunikacija je dvosmjerna i izgleda da puno više informacije ide iz enteričkog živčanog sistema prema centralnom živčanom sistemu nego obrnuto. Dakle, utjecaj je dvosmjeran i evidentno je da stres ima trenutni negativni utjecaj na sastav i brojčanost našeg mikrobioma. Također znamo da zdrava prehrana, prebiotici i probiotici imaju pozitivan utjecaj na naš mikrobiom koji tada povratno stimulira stabilno i ugodno raspoloženje.

Mikrobiom sudjeluje u proizvodnji velikog broja lokalnih neurotransmitora, npr. za psihičku stabilnost izuzetno je važan serotonin koji u 90% omjeru nastaje upravo u crijevima čiji manjak uzrokuje depresiju, razdražljivost, agresivno i asocijalno ponašanje. Nadalje, poremećaji pažnje i pamćenja, kao i autoimune bolesti su također usko povezani s neravnotežom mikrobioma.

Do sada sprovedena istraživanja su otkrila tek mali dio ove složene komunikacije, koja ukazuje na činjenicu da crijevni mikrobiom cijelo vrijeme preko vagalnog živca daje upute mozgu što da radi i da je mikrobiom taj koji vodi glavnu riječ u formiranju naših želja, osjećajnih stanja i raspoloženja, kao i količine energije kojom raspolažemo.

Upravo zato važno za psihičku stabilnost znati kultivirati prijateljski mikrobiom.

Svjesnim izborom hrane, prebiotika i probiotika možemo utjecati na naš mikrobiom i posredno na naše raspoloženje i psihološku ravnotežu. U integrativnoj tjelesno orijentiranoj psihoterapiji koristim ova saznanja kako bi pomogao osobama s kojima radim da efikasnije i brže postignu željenu psihičku ravnotežu.

Ova tri spomenuta aspekta pomoći u praksi koristim paralelno, u kombinacijama prilagođenim potrebama i suradljivosti osoba s kojima radim, svjestan činjenice da je njihov skladan međuodnos ključan za doživljaj potpunosti, zadovoljstva i životnog smisla kojemu svatko od nas teži.