Ne čekajte da prođe samo od sebe jer neće: 11 simptoma visoko funkcionalne depresije

Možda ste i vi netko od onih koji se iznutra bori s anksioznošću i depresijom, a izvana se svijetu predstavlja kao sretna osoba? Je li to zato što se bojite da će vaše priznanje ugroziti vašu karijeru, društveni status, vezu? Ili da biste vašim priznanjem umanjili svoju vrijednost i osramotili se pred drugima? Ili nešto treće, a to samo vi znate.

Ako ste na bilo koje od ovih pitanja odgovorili potvrdno, onda i niste dobro koliko god se trudili da to prekrijete. Osim toga mislim da ste u dubini duše i sami svjesni svog stanja. Sve u svemu, praksa pokazuje da nije nimalo neuobičajeno da osobe s anksioznim poremećajima i kliničkom depresijom znaju jako dugo skrivati svoje stanje od drugih.

Susrela sam se s puno onih koji se iznutra bore sa simptomima depresije, dok se izvana čine veseli, nasmijani, i ok. To je oblik funkcionalne depresije koja s vremenom i ako se ne liječi, može samo pogoršati tijek bolesti, a kod nekih nažalost dovesti i do najgoreg. Da, anksiozni poremećaj i depresija su kao i svaka druga bolest zbog koje se ide na bolovanje.

Prema tome, shvatite da cijena skrivanja anksioznosti i/ili depresije ili obadvoje, može biti jako velika.

Iz moje prakse, ovo bi bili neki od najčešćih razloga zašto to ljudi rade.

Nisu svi oni koji su tužni neophodno i depresivni

Bitno je da razumijete da se ne uklapa svako onaj tko ima depresiju u stereotip da je tužan, povučen, ne izlazi ili se izolira od drugih, ili da ne može ustati iz kreveta. Ne, jer su mnoga istraživanja bazirana na istraživanju mozga depresivnih ljudi s pomoću tehnologije koja se zove kompjutorizirana tomografija, otkrili da postoji nekoliko vrsta depresije.

Ovdje se radi o vrsti depresije "visokog funkcioniranja" - oboljeli se smiju, raspoloženi su pred drugima, i na van izgledaju sasvim ok, dok se sami sa sobom muče i polako iznutra raspadaju.

Mogu iskusiti neke od temeljnih simptoma depresije, kao što su:

• Loše raspoloženje
• Umor i manjak energije
• Promjene u prehrani i težini
• Problemi s probavom
• Bolovi (glava, mišići, kosti)
• Kožni problemi (atopijski dermatitis)
• Gubitak interesa za ugodne aktivnosti
• Usporene kognitivne sposobnosti
• Osjećaj bezvrijednosti ili krivnje
• Neodlučnost
• Suicidalne misli/planovi

Unatoč svim tim unutarnjim simptomima, oni pokušavaju djelovati smireno, i tako troše silnu energiju kako bi maskirali svoje pravo unutarnje stanje.

Također ono što prati i depresiju i anksioznost, a što osoba vješto skriva, može iznutra iskusiti neke od manje vidljivih simptoma tjeskobe kao što su:

• Napetost/nervoza
• Osjećaj umora ili slabosti
• Problemi sa spavanjem
• Nekontrolirana briga oko svega i svačega
• Osjećaj nadolazeće propasti/panike
• Poteškoće s koncentracijom
• Povećan broj otkucaja srca
• Probavni problemi
• Izbjegavanje

Koji su to najčešći razlozi zbog kojih se ljudi skrivaju da im nije dobro?

Za oboljeloga postoji pregršt razumljivih razloga zašto skrivaju svoje pravo stanje. Evo nekih:

Osjećaj srama

Internalizirana stigma o mentalnoj bolesti, može navesti neke pojedince da pomisle da su depresija i tjeskoba znakovi slabosti ili osjećaja bezvrijednosti, što je dosta često za ljude koji su odrasli u obitelji kod kojih je bilo članova obitelji koji nisu bili psihički dobro, a o tome se nije govorilo. Stoga osoba može osjećati ogroman sram zbog nesposobnosti da se sam nosi sa svojom tjeskobom ili depresijom. Stoga posežu za lošim rješenjem - pretvaraju se da su dobro i da sve štima u životu. Naglašavam da su na posebnom udaru svi tzv. perfekcionisti koji su često vođeni sramom, i koji svaki poremećaj mentalnog zdravlja mogu smatrati nepodnošljivim i neprihvatljivim, tako da ulažu silne napore, trud i energiju da izgledaju ok i ‘‘normalno‘‘ vješto se krijući iza maske. U ovoj grupi su također, pripadnici LGBT zajednice.

Stigma

Iako se danas puno više govori i radi na razvijanju svijesti kada je u pitanju mentalno zdravlje, to je i dalje nedovoljno poglavito u Hrvatskoj jer stigma i dalje postoji, poglavito među djecom i mladima. Događa se da stigmatizirani s mentalnim zdravstvenim problemima misle o sebi da su manjkavi, da ne vrijede i sl. Nažalost, naša kultura i dalje ne razumije u potpunosti da su depresija i anksioznost bolesti s neurobiološkom podlogom uzrokovane nizom čimbenika, uključujući funkciju mozga kao i genetske predispoziciju.

Strah od diskriminacije

Oboljeli se jako trude sakriti svoje simptome poglavito u školi ili na poslu iz straha da neće dobiti promaknuće li još gore, da će dobiti otkaz. Takve nametljive misli uzrokuju ogroman stres kod anksiozne ili depresivne osobe iz nekoliko razloga:

• jer se bori da ostane fokusirana na posao;

• da sve bude odrađeno perfektno i na vrijeme, dok se istovremeno bore iznutra i sa sobom i s gore spomenutim simptomima kao što su: niska razina energije, konstantan umor, problemi s koncentracijom, moždanom maglom, lošim raspoloženjem, brigama, itd.

S druge strane, ti njihovi strahovi i nisu skroz neutemeljeni, jer svašta se događa. Stoga bi sve osobe koje se muče s mentalnim poremećajima, trebali biti zaštićeni zakonom, što nažalost i često i nije slučaj poglavito u privatnom sektoru jer diskriminacije itekako još uvijek ima. Čast iznimkama koji će pokazati razumijevanje i podržati zaposlenika koji se bore s depresijom i/ili anksioznim poremećajem.

Strah od opterećivanja drugih

Iza depresije uvijek se krije osjećaj srama, ali i krivnje što stvara osjećaj opterećenja kod onih koji se iznutra bore s depresivnim ili anksioznim simptomima. Ako je osoba brižna i predana kao roditelj pa i kao dijete, onda je njima traženje pomoći ‘‘gubitak vremena‘‘, budući da su upregnuli sve resurse na svoje bližnje (suprug, djeca, roditelji), i jednostavno ih ne žele opterećivati.

Poricanje

Mnogi se ponekad brane psihološkim obrambenim mehanizmom koji se zove poricanje. To je kao neka vrsta našeg alata koji nas iznutra štiti kada nam loše krene u životu ili pretrpimo neke gubitke. Benefit poricanja leži u tome što osobi omogućuje da se prilagodi nekoj teškoj ili uznemirujućoj promjeni u našoj stvarnosti (gubitak, prekid, selidba, bolesti). S druge strane i ono što je loše, to poricanje drži osobu podalje od realnosti psihičkog stanja i zapravo ju sprječava da prizna da problem sa zdravljem itekako postoji i da je nužno potražiti stručnu pomoć umjesto da negiramo i da je sve u redu. Uočila sam da ovaj obrambeni mehanizam najčešće koriste pojedinci koji su već da tako kažem modelirali ovaj model iz svoje primarne obitelji. S druge strane, poricanje također može proizaći iz straha od nuspojava lijekova, nepovjerenja u liječnike i psihologe zbog prošlih iskustava...

Ne shvaćaju da su tjeskobni/depresivni

Da, nećete vjerovati, ima i onih koji uopće ne shvaćaju da nisu dobro odnosno da su depresivni. Oni najčešće imaju manje prepoznatljive simptome depresije ili anksioznosti, a u nekim slučajevima, njihovi se simptomi mogu polako povećavati tijekom vremena, čineći ih teže uočljivima, kao što su moždana magla, razdražljivost, plač, tjelesni bolovi (glavobolje, bolovi u želucu, problemi s probavom, itd.), problemi sa spavanjem, problemi sa zubima, slab libido, lomljivi nokti, česte upale i izraženiju reakciju na stres.

Ne čekajte da prođe samo od sebe jer neće!

Pretvarati se da je sve OK, a nije uopće ništa OK, u konačnici može biti jako riskantan za zdravlje oboljelog. Zašto? Pa zato što neliječena depresija i anksioznost povećavaju šanse za razvoj drugih mentalnih poremećaja i zdravstvenih problema (autoimune bolesti), zlouporabe supstanci, poremećaja prehrane, napadaja panike, problema u vezi, problema na poslu, suicida, itd.

Dobra stvar je da se danas i anksioznost i depresija vrlo uspješno liječe psihoterapijom, lijekovima (kada je potrebno). Uvijek naglašavam da je uz taj rad na sebi potrebna kompletna promjena načina ili stila života.

Ako ste se negdje prepoznali ili sumnjate da netko od vaših bližnjih možda vješto skriva svoju svakako potražite stručnu pomoć na vrijeme.

Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje