Ako ste se ikada osjećali gladni dodira, bili ste u pravu. Ista područja našeg mozga koja su zadovoljna jelom također su zadovoljna ljudskim dodirom. To je zbog oksitocina, poznatog “hormona ljubavi”.
Nema pogrešnog zagrljaja
Ovaj hormon ima ključnu ulogu u ženskom reproduktivnom sustavu, ali oksitocin također ima društvene implikacije - kao što su privrženost, povjerenje i povezivanje. Zagrljaji su služili evolucijskoj svrsi da nam pomognu znati tko jest, a tko nije siguran. Dok većinu nas više ne progone lavovi, tigrovi ili medvjedi, još doživljavamo mnogo svakodnevnog stresa. Djeluje terapeutski, korisno i iscjeljujuće imati sigurne ljude kojima se možete obratiti za zagrljaje, udobnost i brigu.
Naš živčani sustav nije pripremljen da prepozna kakav nas emocionalni stres sustiže, ali u trenucima stresa uvijek žudimo za zagrljajima - želimo znati da smo sigurni. Čak su o tome provedena istraživanja, koja su pokazala da je svaki zagrljaj bolji od nikakvog te da nema pogrešnog zagrljaja. Također, zagrljaji od pet i deset sekundi povezani su s višim ocjenama zadovoljstva od zagrljaja od jedne sekunde.