Iako u Hrvatskoj od KOPB-a boluje više od 10 posto stanovništva, što je ogroman broj, mnogi ljudi, iako su čuli za KOPB i znaju da je to "neka" pluća bolest, ne znaju o kakvoj je točno bolesti riječ. To je vjerojatno i jedan od razloga zašto simptomi nerijetko dugo ostaju neprepoznati.
- Opstruktivne bolesti pluća kronične su bolesti koje dovode do suženja dišnih puteva, trajnog ili prolaznog, uslijed čega dolazi do otežanog protoka zraka. U njih ubrajamo astmu i KOPB, ujedno najčešće kronične plućne bolesti od kojih boluje velik broj ljudi diljem svijeta. Tim je bolestima zajedničko suženje dišnih puteva, međutim one se bitno razlikuju s obzirom na etiologiju nastanka, uzroke, prognozu i pristupu liječenju - objašnjava dipl. m. s. Ivana Rubil, glavna sestra Dnevne bolnice u Klinici za plućne bolesti Jordanovac i tajnica udruge Udah života.
Astma i KOPB
- Za astmu možemo reći da je to heterogena bolest, pri čemu oboljeli ima česta noćna buđenja sa simptomima gušenja, kašljanja i nedostatka zraka, a često je i sviranje u prsima. Kod astme je otežan izdah, koji postaje produljen i zvučan, a samim time je i mehanizam udaha zraka otežan. Tako oboljeli u akutnom stanju izgleda kao da se bori za zrak, ne tolerira ležeći položaj, orošen je hladnim znojem, javlja se ubrzan rad srca te je prisutan izrazito neugodan osjećaj gušenja. Astmatski napadaj mogu izazvati brojni okidači, a među najčešćima su razni alergeni (cjelogodišnji ili sezonski), virusi, dim cigarete, hladan ili previše vlažan zrak (magla), razne kemikalije ili mirisi - kaže Ivana Rubilo, dodajući da najteži astmatski napadaji, nažalost, još uvijek mogu završiti čak i smrtnim ishodom. Od astme u odrasloj dobi boluje više žena nego muškaraca, dok je u dječjoj dobi to obrnuto, da bi se u dobi puberteta taj omjer polako izjednačavao. S druge strane, KOPB je bolest pušača, ali javlja se i kod osoba koje su izložene dugotrajnom onečišćenju zraka, ispušnim plinovima ili kemikalijama.
Javlja se između 40. i 50. godine i češća je u muškaraca, iako se ta razlika polako smanjuje zbog porasta broja pušača među ženama.
- U ranoj fazi bolesti oboljeli osjeća nedostatak zraka kod nekog većeg fizičkog napora, ali kako bolest napreduje, simptomi postaju sve teži i javljaju se kod sve manjeg fizičkog napora. U kasnijoj fazi bolesti oboljeli nerijetko završavaju na trajnoj terapiji kisikom. Bolesnici imaju produktivni kašalj, ne toleriraju napor, a za posljedicu toga imaju kronični umor - opisuje Rubilo, navodeći kako se procjenjuje da u Hrvatskoj od KOPB-a boluje 400.000 ljudi ili više od 10 posto stanovništva. Važna razlika između te dvije bolesti je, kaže, to što su plućne funkcije kod KOPB-a, nažalost, trajno narušene i nepovratne, dok se kod astme one mogu popraviti. No, obje su bolesti kronične i iznimno teške za oboljelog, ali i za cijelu obitelj i jednom kada se bolest dijagnosticira, oboljeli mora postati svjestan da je dobio suputnika za cijeli život.
Što oboljeli može sam poduzeti
Kad je riječ o KOPB-u, nikada nije naodmet ponoviti da je najbolji način prevencije nepušenje i neizlaganje duhanskom dimu. Taj savjet, naravno, vrijedi i kad je bolest već tu jer mnogi od te navike ne odustaju čak ni tada.
- Osim toga, trebalo bi održavati optimalnu tjelesnu masu, smanjiti anksioznost, ali i svakodnevno se baviti tjelovježbom u skladu s bolesti. Što se tiče astme, oboljeli bi svakako trebao izbjegavati svoje okidače za pojavu simptoma bolesti, pratiti kalendar cvatnje, uzimati ispravno i redovito svoju terapiju i onda kada je bolest pod dobrom kontrolom te kada je bolesnik bez simptoma. Svakako se za oboljele od obje bolesti preporučuje redovito cijepljenje i protiv sezonske gripe i protiv pneumokoka, a preporučuje se provoditi i plućnu rehabilitaciju te naučiti vježbe disanja.
Poteškoće u svakodnevnom životu
Oboljeli, ali i njihove obitelji, nailaze na niz poteškoća u svojoj svakodnevici.
- Javnost ih često zna trivijalizirati, ali astmatičari često ne mogu izlaziti u prirodu (zbog raznih alergena), na razne sastanke (zbog duhanskog dima), čak su ograničeni u obavljanju svojeg posla (problem mogu predstavljati prostori s puno prašine ili hladan zrak), a ponekad moraju i odustati od posjeta prijateljima ili obitelji (zbog mačke ili psa kao kućnog ljubimca). Ako je bolest u akutnoj fazi, bolesnik ima česta noćna buđenja koja rezultiraju cjelodnevnim umorom, a to onda utječe na obavljanje svih školskih ili radnih obaveza. Što se tiče oboljelih od KOPB-a, najčešći i najteži problem s kojim se nose sigurno je nabava prijenosnih koncentratora kisika koji oboljelom omogućuju mobilnost i samostalnost koliko stadij bolesti dopušta. No, visoki kriterij našeg HZZO-a za dobivanje malog prijenosnog uređaja za kisik među najstrožim je u europskim zemljama. Također se često javlja osjećaj bespomoćnosti i bezvrijednosti, što za posljedicu ima pojavu anksioznosti i depresivnih poremećaja - opisuje Ivana Rubilo, koja se s takvim problemima svojih pacijenata susreće svakodnevno. U svakom slučaju, očito je da oboljeli od opstruktivnih bolesti pluća imaju itekako narušenu kvalitetu života iako se o tome u javnosti ne govori tako često.
Medicinska sestra - sugovornik, edukator i oslonac
Edukacija o pravilnom i redovitom uzimanju terapije kod ovih je bolesti iznimno važna.
- Sa svakim bolesnikom trebalo bi poraditi na njegovoj suradnji u liječenju, proraditi inhalacijsku tehniku uzimanja takozvanih pumpica, ali je i provjeravati gotovo prilikom svake kontrole kod nadležnog liječnika - kaže stručnjakinja, dodajući da u svemu tome medicinska sestra kao važan dio multidisciplinarnog tima koji se brine o oboljelom ima iznimnu ulogu.
- Poznato je da se oboljeli najprije upoznaje s medicinskom sestrom, da će njegova obitelj najprije stupiti u kontakt s njom, ako se javljaju neki problemi, na poziv će se uvijek prvo javiti medicinska sestra, stoga ne čudi da i sami oboljeli najviše povjerenja često ima upravo u tog člana zdravstvenog tima. U odabiru personalizirane terapije, koja je danas budućnost u liječenju svih bolesti, svakako bi trebalo voditi brigu i o ekonomskoj situaciji oboljelog. Naime, nerijetko imamo bolesnike koji nemaju osnovne životne uvjete, a liječnik im je uveo u terapiju kućni oksigenator ili pak ultrazvučne inhalacije - terapije koje se ne mogu primijeniti ako oboljeli nema uvedenu struju u svoj dom. Takve probleme će medicinska sestra uočiti već iz razgovora kad prilikom posjeta uzima sestrinsku anamnezu. Pacijentima je često medicinska sestra glavni izvor informacija jer u razgovoru s liječnikom mogu biti uznemireni ili prestrašeni ili ne razumiju sve što im je liječnik rekao, a ustručavaju se tražiti pojašnjenja. I tu onda uskače medicinska sestra koja im može pojasniti stvari, savjetovati ih ili uputiti što, kako i zašto trebaju raditi - zaključuje.